Prijeđi na sadržaj

Kaunas

Izvor: Wikipedija
Kaunas

Stari grad Kaunasa
Nadimak: „Međuratni mali Pariz” (Laikinoji sostinė)
Geslo: Diligite justitiam qui judicatis terram (lat. Ljubite pravednost, vladari zemlje[1])
Država Litva
Okrug Kaunas
Općina Gradska općina Kaunas
Prvi spomen1361.
Status grada1408.
Vlast
 • GradonačelnikVisvaldas Matijošaitis
Površina
 • Ukupna157 km2
Visina70-80 m
Najveća visina100,1 m
Najmanja visina30 m
Koordinate54°54′N 23°56′E / 54.900°N 23.933°E / 54.900; 23.933
Stanovništvo (2023.)
 • Entitet319.790
(2.037 stan./km²)
Vremenska zonaIstočnoeuropsko vrijeme (UTC+2)
 • Ljeto (DST)Istočnoeuropsko ljetno vrijeme (UTC+3)
Poštanski brojLT-44001
Svetac zaštitnikSveti Nikola
Stranicawww.kaunas.lt
Zemljovid

Položaj Kaunasa u Litvi

Kaunas (slav. Kovno), znan pod još nekoliko imena, je drugi najveći grad u Litvi i četvrti po veličini na Baltiku. Smješten u središnjem dijelu zemlje, Kaunas je važno industrijsko, prometno, znanstveno, vjersko (središte katoličke nadbiskupije) i kulturno središte. Broj stanovnika je 319.790[2], ali šire područje grada (s općinom Kaunas koja ga okružuje) broji 419.822 stanovnika (2023.), no kako sustav visokog obrazovanja privlači veliki broj studenata, taj broj se penje iznad 440.000[3].

U starome dijelu Kaunasa, koji je planski rekonstruiran polovicom 19. st., nalaze se vrijedne građevine iz 14.–18. st.[4], a međuratna arhitektura grada, jednan od najboljih primjera europskog art decoa, upisana je 2023. god. na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao „Modernistički Kaunas”[5].

Zemljopis

[uredi | uredi kôd]
Sutok rijeka Njemena i Vilije u Kaunasu

Nalazi se na sutoku dviju najvećih litvanskih rijeka, Njemena (Neumas) i Vilije (Neris), i u blizini Kaunskog akumulacijskog jezera, najvećoj vodenoj masi u Litvi.

Kaunas se nalazi na oko 70–80 m nadmorske visine. Najviša točka grada je kod utvrde IX. Kaunaske tvrđave (100,1 m), najniža točka je u koritu rijeke Njemen u blizini Lampėdžiaija (30 m). Središnji dio grada, između rijeka Njemena i Vilije, okružen je s tri brda: Žaliakalnis, Aleksotas i Šilainiai.

Klima grada je kontinentalna, najhladniji mjesec je siječanj, a najtopliji srpanj. Godišnje padne oko 630 milimetara oborina. Prevladavajući vjetrovi su sa jugozapada. Grad ima mnogo zaštićenih područja i rezervata gdje se nalaze životinje navedene u „Litvanskoj crvenoj knjizi” (pravni državni dokument na temelju kojeg se u Republici Litvi organizira zaštita rijetkih i ugroženih biljnih, gljiva i životinjskih vrsta).

Ime

[uredi | uredi kôd]
Veliki grb Kaunasa je tradicionalni grb okružen štitom s brodom zlatne boje sa srebrnim jedrima i latinskim tekstom Diligite justitiam qui judicatis terram (lat. „Ljubite pravednost, vladari zemlje” iz Knjige mudraca 1,1). Slogan se povezuje sa Svetim Nikolom, zaštitnikom trgovaca i pomoraca, a koji se od 16. st. smatra nebeskim čuvarom Kaunasa[6].

Prije litvanske nezavisnosti, u literaturi ga se nalazilo u obliku Kovno, tradicionalnom slavenskom obliku imena ovog grada. Poljski oblik je Kowno. Tradicionalni ruski oblik također glasi "Kovno" (ćir. Ковно), a naziv "Kaunas" (ćir. Каунас) se rabi od 1940., odnosno od pripojenja nezavisne Litve SSSR-u. Naziv na jidišu je Kovne (hebr. קאָװנע), a na njemačkom jeziku pozna dva oblika, Kowno i Kauen.

Ime grada je litavskog podrijetla i najvjerojatnije potječe od osobnog imena, međutim točna osoba nije poznata i vjeruje se da je bio vladar Kaunaskog dvorca. Osobno ime „Kaunas” potječe od pridjeva kaunus što znači „ratoboran”[7]. Drugo moguće značenje imena grada Kaunasa jest da potječe od starog pridjeva koji se više ne koristi, a koji je značio „dubok” ili „nizak”, tj. „smješten u dolini”[7].

Grb

[uredi | uredi kôd]

Dana 30. lipnja 1993. usvojen je povijesni grb grada Kaunasa posebnim predsjedničkim ukazom. Na grbu je bijeli tur sa zlatnim križem između njegovih rogova, koji se nalaze na tamnocrvenoj pozadini. Tur je izvorni heraldički simbol ovog grada od 1400. godine. Trenutačni grb je rezultat dugih studija i rasprava od strane litvanskog heraldičkog povjerenstva, a nacrtao ga je umjetnik Raimondas Miknevičius. Tur je zamijenio zubra, europskog bizona, koji je bio na grbu iz sovjetskog doba, a bio je u uporabi od 1969. godine.

Ruševine dvorca u Kaunasu s Crkvom sv. Jurja iz 1487. u pozadini.

Povijest

[uredi | uredi kôd]
Crkva i samostan Pažaislis

Na mjestu starog dijela Kaunasa, na sutoku dviju velikih rijeka napravljeno je naselje u 10. stoljeću prije Krista. Prema legendi, grad je osnovan 1030., ali prvi put se spominje u pisanim izvorima 1361. U trinaestom stoljeću, sagrađen je kameni zid kao zaštita od učestalih upada teutonskih viteza. 1362., isti ga konačno zauzimaju, i razaraju dvorac u Kaunasu.

God. 1408. gradu je Vitold Veliki (lit. Vytautas Didysis) odobrio Magdeburška prava. Dvorac je obnovljen početkom 15. stoljeća. Kaunas je tad počeo dobivati na važnosti, jer je bio na križištu trgovačkih putova, pored toga što je bio i riječnom lukom.

God. 1441. se pridružio Hanzeatskoj ligi, te su se u njemu počeli otvarati hanzeatski trgovački uredi. Do 16. stoljeća, Kaunas je imao javnu školu, bolnicu i ljekarnu, i bio je jednim od najbolje upotpunjenih gradova u Velikom Vojvodstvu Litvi.

Panorama Kaunasa 1600. Tomasza Makowskog.

17. i 18. stoljeće nisu bili sretni za Kaunas. 1665. godine, carska Rusija je napadala grad nekoliko puta, a 1701. su ga zauzele švedske postrojbe.

Kuga je pogodila kaunsko područje 1657. i 1708., a požari su uništili dijele grada 1731. i 1732. god. Nakon podjele Poljske-Litve 1795., grad je došao pod rusku vlast. Za vrijeme rusko-francuskih ratova 1812., velika Napoleonova vojska je dvaput prošla kroz Kaunas, opustošivši ga oba puta.

Za vrijeme podjela Poljske, bio je središtem ustanka u studenom (1830. – 1831.) i siječanjskog ustanka (1863. – 1864.). Za obeshrabriti mjesno stanovništvo, ruske vlasti su smjestile veliku vojarnu u grad. Ruske vojne utvrde iz tog razdoblja se još može viditi po gradu.

God. 1862. je izgrađena je željeznička prometnica koja je povezivala carsku Rusiju i Njemačku, čime je Kaunas postao značajno željeznička postaja.

God. 1898. je prva elektrana počela s radom. Nakon što su Vilnius okupirale ruske boljševičke postrojbe 1919., vlada Republike Litve je uspostavila u Kaunasu svoje glavne urede. Kasnije, kada su Vilnius zauzeli Poljaci, Kaunas je postao privremeni glavni grad litvanske vlade, i tu je dužnost obnašao do 1940., sve do podjele Poljske između nacističke Njemačke i SSSR-a. Staljin je vratio Vilnius Litvi, i proces premještanja glavnog grada je krenuo. Unatoč toj odluci, prije okončanja tog procesa, cijelu zemlju je okupirao SSSR.

Kaunas u ranim godinama međuratnog razdoblja s tramvajima s konjskom vučom.

Između dvaju svjetskih ratova, industrija se razvijala u Kaunasu, koji je u to vrijeme bio najvećim gradom u Litvi. 1940., priključen je SSSR-u, postavši tada dijelom nove upravne jedinice, Litvanska SSR.

Nakon drugog svjetskog rata, Kaunas je postao litvansko glavno industrijsko središte - proizvodio je oko četvrtine litvanske industrijske proizvodnje.

Nakon proglašenja litvanske neovisnosti 1991., sovjetski pokušaji gušenja pobune usredotočili su se na televizijske i krugovalne odašiljače u Sitkūnaiu, gdje se nalazila kritična masa preostalih slobodnih medija, a iste su branili Kaunašani.

Stanovništvo

[uredi | uredi kôd]
GodinaBroj stanovnika
1721.1.600
1796.8.500
1813.3.000
1823.5.500
1857.22.000
1863.23.937[8]
1893.61.500
1897.70.920
1923.92.446
1931.100.000
1939.155.460
1945.80.000
1959.216.850[9]
GodinaBroj stanovnika
22. siječnja 1970.305.600
17. siječnja 1979.370.000
19. siječnja 1989.419.745[10]
1991.433.200
1998.395.555
16. travnja 2001.378.650[11]
2006.360.637
9. svibnja 2011.315.993[12]
2016.297.846
1. siječnja 2021.298.753[13]
2022.297.906
2023.319.790

Narodnosni sastav

[uredi | uredi kôd]

S 93% Litvanaca, Kaunas je jedan od najlitvanskijih gradova u državi Litvi: ima veći postotni udjel Litvanaca nego Vilnius, odnosno ima veći postotni udjel Litvanaca, nego što Riga ima Latvijaca, ili Tallinn Estonaca.

Narodnosni sastav 2011.:

  1. Litvanci 93,63%
  2. Rusi 3,77%
  3. Ukrajinci 0,39%
  4. Poljaci 0,36%
  5. ini 1,85%

Narodnosni sastav 2001.:

  1. Litvanci 92,9%
  2. Rusi 4,4%
  3. Ukrajinci 0,5%
  4. Poljaci 0,4%
  5. ini 1,8%

Narodnosni sastav 1939.:

  1. Litvanci 60%
  2. Židovi 25%
  3. Poljaci 10%
  4. ostali 5%

Narodnosni sastav 1897.[14]:

  1. Židovi 35,32%
  2. Rusi 25,82%
  3. Poljaci 22,72%
  4. Litvanci 6,62%
  5. Nijemci 4,71%
  6. ini 4,81%

(Napomena: Carske ruske vlasti su brojne Litvance pisale kao „Poljake”)

Poznati stanovnici

[uredi | uredi kôd]

Znamenitosti

[uredi | uredi kôd]
Modernistički Kaunas: arhitektura optimizma, 1919.-1939
Svjetska baština – UNESCO
Država Litva
Godina uvrštenja2023.
VrstaKulturno dobro
Mjerilo(iv)
PoveznicaUNESCO:1661
Koordinate54°54′N 23°56′E / 54.9°N 23.93°E / 54.9; 23.93

Središte grada Kaunasa određuju dva šetališta: 2 km duga Laisvės alėja (Aleja slobode), i središnja gradska ulica, s drvoredom od lipa te njen produžetak, Vilniuška ulica, koja vodi prema najstarijem dijelu Kaunasa.

U starome dijelu grada, koji je planski rekonstruiran polovicom 19. st., nalaze se gotička katedrala i dr. crkve (Vytauto Didžiojo, sv. Jurgio), dvorac, gradska vijećnica i druge građevine iz 14.–18. st.[4]

Tijekom međuratnog razdoblja služio je kao privremeni glavni grad Litve (1920.-1939.), kada je postao poznat po bogatom kulturnom i akademskom životu, modi, izgradnji bezbrojnih zgrada u stilu art decoa i litvanskog nacionalnog preporoda. Međuratna arhitektura grada smatra se jednim od najboljih primjera europskog art decoa i funkcionalističke arhitekture, te je 2023. god. upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi kao „Modernistički Kaunas” jer „svjedoči o brzoj urbanizaciji koja je transformirala provincijski grad Kaunas u moderni grad”[5].

Najveće znamenitosti u Kaunasu su:

Perunov dom (Perkūno namas)

Prosvjeta

[uredi | uredi kôd]

Kaunas se često naziva i gradom studenata, kojih je oko 50 tisuća svake godine diljem kaunskih sveučilišta.

Danas u Kaunasu djeluju:

Muzeji

[uredi | uredi kôd]
  • ratni muzej Vitolda Velikog
  • muzej M. K. Čiurlionisa, izgrađen u spomen na rad avangardnog umjetnika s početka 20. stoljeća, koji je težio kombinirati slikanje i glazbu u jedan umjetnički medij;
  • galerija radova od zbirke Mykolasa Žilinskasa u Kaunskoj umjetničkoj galeriji
  • muzej Žmuidzinavičius (najpoznatiji kao "Vražji muzej", koji udomljava zbirku od više od dvije tisuće kipova i rezbarija koje prikazuju "vragove" od diljem svijeta, a većina ih je narodne izrade. Posebno se ističu vragovi Hitler i Staljin, prikazani kako plešu ples smrti nad igralištem prekrivenim ljudskim kostima
  • Muzej zrakoplovstva
  • Muzej keramike
  • Muzej povijesti komunikacija
  • Kaunska galerija slika
  • Litvanski športski muzej
  • Državni muzej umjetnosti "M. K. Čiurlionis"
  • Muzej medicine i ljekarništva
  • Muzej za slijepe
  • Muzej izgnanika i političkih zatvorenika
  • Muzej narodne glazbe i glazbala
  • Zoološki muzej "Tadas Ivanauskas"

Umjetnine na otvorenom

[uredi | uredi kôd]

Mnoštvo kipova se nalazi na kaunskim javnim površinama.

Kazališta

[uredi | uredi kôd]
Državno glazbeno kazalište Kaunas

Godišnji događaji

[uredi | uredi kôd]

Šport

[uredi | uredi kôd]
Žalgiris Arena na otoku Nemunas, gdje je održana završna faza Europskog prvenstva u košarci 2011. god.

Kaunas je sjedištem košarkaškog kluba Žalgiris, jednom od najjačih europskih košarkaških klubova.

Kaunas je rodnim mjestom odnosno mjestom gdje su djetinjstvo provele neke od vrhunskih litvanskih košarkaških zvijezda kao što su Arvydas Sabonis, Šarūnas Marčiulionis, Žydrūnas Ilgauskas i Šarūnas Jasikevičius.

Najveći stadion u gradu je S.Dariaus ir S.Girėno Sporto Centras, kapaciteta 9.000 mjesta, inače domaćim igralištem nogometnom klubu FBK Kaunas.

Promet

[uredi | uredi kôd]
Novi autobusni kolodvor
Gradski autobus Solaris Urbino 12 CNG

Nalazi se na auto-cestovnim prometnicama Via Baltica (E67) i Vilnius—Klaipėda (A1).

Kaunas je jedna od glavnih riječnih luka u baltičkim državama

Budući se nalazi u zemljopisnom središtu Litve, značajnim je u logističkom smislu.

Međunarodna zračna luka Kaunas (KUN) je u stanju opsluživati 300.000 putnika i 100.000 tona tereta godišnje.

Pored ove zračne luke, postoji i manja, zračna luka S. Darius and S. Girėnas, koja se nalazi južno od grada.

Gradski prijevoz

[uredi | uredi kôd]

Kaunas ima 16 trolejbusnih linija, 34 autobusne linije i široku mrežu "maxicaba" .

Zanimljivosti

[uredi | uredi kôd]

Vidi još

[uredi | uredi kôd]

Podnošci i reference

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Guy P. Raffa, [Potpuni Danteovi svjetovi: Vodič za čitatelje kroz Božanstvenu komediju], University of Chicago Press, 2009. (engl.) ISBN. 978-0226702872.
  2. ↑ Broj stalnih stanovnika u gradovima na početku godine, Državna agencija za podatke, 1. siječnja 2023. (lit.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  3. ↑ Kaunas ranked among the best student cities in the world, KTU.lt, 27. lipnja 2024. (engl.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  4. 1 2 Kaunas, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  5. 1 2 Modernistički Kaunas: Arhitektura optimizma, 1919.-1939. UNESCO (engl.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  6. ↑ Veliki grb Kaunasa bit će predstavljen tijekom proslave tisućljeća, Skaitykite daugiau, 30. prosinca 2009. (lit.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  7. 1 2 [Kaunas Lietuva], Lithuaniainworld.lt (lit.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  8. ↑ Geografičesko-statističeskij slovarʹ Rossijskoj imperii, T. 2. (Dabanʺ — Kâhtinskoe Gradonačelʹstvo). SPb, 1865., str, 656. rus. {{{1}}} Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  9. ↑ Seoska stambena područja Litavske SSR 1959. i 1970. (Podaci iz svesaveznih popisa stanovništva), Vilnius: Središnji statistički odbor pri Vijeću ministara Litavske SSR, 1974. (PDF) (lit.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  10. ↑ Ruralna stambena područja (podaci iz općeg popisa stanovništva iz 1989., Vilnius: Odjel za statistiku Republike Litve, 1993. (PDF) (lit.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  11. ↑ Stambena područja i njihovi stanovnici okruga Kaunas, Vilnius: Odjel za statistiku, 2002. (PDF) (lit.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  12. ↑ Stanovništvo u stambenim područjima: Rezultati popisa stanovništva i kućanstava Republike Litve iz 2011., Vilnius: Odjel za statistiku, 2013. (Arhivirano 2022-04-08.) (PDF) (lit.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  13. ↑ Popis stanovništva Litve 2021., lt.wikipedia.org, 2021. (lit.) Pristupljeno 15. srpnja 2025.
  14. ↑ Podaci popisa stanovništva iz 1897. rus. {{{1}}} Pristupljeno 15. srpnja 2025.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Kaunas
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Kaunas&oldid=7256676"