Kerber
Kerber (grč. Κέρβερος, Kérberos) u grčkoj mitologiji troglavi je pas - mitološko biće. Hadov je pas - čuvar ulaza u podzemlje, Had. Njegova sestra bila je Himera, a brat Ort, a sin je Ehidne i Tifona.[1]
Homer ga naziva samo "psom",[2] a Heziod[1] ga naziva Kerberom i opisuje ga kao psa s pedeset glava. Kasniji pisci opisuju ga kao troglavo čudovište, sa zmijskim repom i zmijskom grivom[3]
Nekoliko puta svladali su ga različiti junaci:
- Heraklo u svome posljednjem zadatku[4]
- Orfej ga je uspavao svojim glazbenim vještinama[5]
- Hermes ga je uspavao vodom iz rijeke Lete[6]
- Psiha ga je uspavala otrovanim medenjacima[7]
- Sibila ga je uspavala otrovanim medenjacima da bi Eneja mogao ući u podzemlje (rimska mitologija).[8]
Heraklov posljednji i najteži zadatak bio je hvatanje Kerbera. Heraklo je morao otići do vrata Hada i ondje se obračunati s tim troglavim psom, koji je imao zmijski rep, a slina koja je padala na pod stvarala je otrovnu biljku akonitu.[9] Dok je bio u podzemlju, Heraklo je oslobodio Tezeja i Pirita,[10] koji su ondje bili zatvoreni jer su pokušali oteti Hadovu Perzefonu.
Heraklo je otišao do Hada i Perzefone i upitao smije li uzeti Kerbera. Bogovi su se složili pod uvjetom da ga ne ozlijedi, a prema nekim izvorima,[10] Perzefona je pristala jer joj je Heraklo bio brat. Heraklo je potom uhvatio Kerbera oko vrata i izvukao na svjetlo dana. Čim je izišao iz sjene, Kerber je počeo bijesno lajati i stenjati. Euristej se uplašio čim je vidio Kerbera pa ga je Heraklo brzo vratio u Had.
- 1 2 Heziod: Teogonija (311.)
- ↑ Homer: Ilijada (VIII./368.)
Homer: Odiseja (XI./623.) - ↑ Apolodor: Biblioteka (II./5.12)
Vergilije: Eneida (VI./417.)
Ovidije: Metamorfoze (IV./449.) - ↑ Homer: Odiseja (XI./623.)
- ↑ Vergilije: Georgike (IV./471.)
- ↑ Stacije: Tebaida (II./27.)
- ↑ Apulej: Zlatni magarac (VI./19.)
- ↑ Vergilije: Eneida (VI./417.)
- ↑ Ovidije: Metamorfoze (VII./412.)
- 1 2 Diodor Sicilski: Biblioteka povijesti (IV./25.1 -)
- Graves, Robert (2003): Grčki mitovi. Zagreb: CID.
Postoje različiti opisi Kerbera, osobito u pogledu broja njegovih glava. Kerber se obično opisivao kao troglavi pas, iako ne uvijek. Imao je nekoliko višeglavih srodnika: njegov je otac bio Tifon, čudovište sa zmijskim nogama,[1] bio je brat triju drugih višeglavih čudovišta; Lernejske Hidre, čudovišta nekoliko zmijskih glava; Ortra, dvoglavog psa koji je čuvao Gerionovu stoku; i Himere, koja je imala tri glave: lavlju, kozju i zmijsku.[2] Poput svojih bliskih srodnika, Kerber je, uz rijetke ikonografske iznimke, također bio višeglavo biće.
U najranijem opisu Kerbera, Heziodovoj Teogoniji (oko 8. – 7. stoljeća pr. Kr.), Kerber ima pedeset glava, dok mu je Pindar (oko 522. – oko 443. pr. Kr.) pripisivao čak stotinu glava.[3] Međutim, kasniji pisci gotovo jednoglasno navode da Kerber ima tri glave.[4] Iznimka je Horacijev Kerber koji ima jednu pseću glavu i stotinu zmijskih glava.[5] Vjerojatno nastojeći pomiriti te suprotstavljene predaje, Apolodor opisuje Kerbera kao biće s tri pseće glave i glavama "svakakvih vrsta zmija" duž njegovih leđa, dok bizantski pjesnik Ivan Ceces (koji je vjerojatno temeljio svoj prikaz na Apolodoru) Kerberu pripisuje pedeset glava, od kojih su tri pseće, a ostale "glave raznih drugih zvijeri".[6]
U umjetnosti se Kerber najčešće prikazuje kao zvijer s dvije pseće glave, nikad ih nema više od tri, a povremeno se pojavljuje sa samo jednom glavom. Na jednom od dva najranija prikaza (oko 590. – 580. pr. Kr.), na korintskom peharu iz Argosa (vidi dolje) koji je danas izgubljen, Kerber je prikazan kao običan pas s jednom glavom.[8] Prva pojava troglavog Kerbera bilježi se na lakonskom peharu iz sredine 6. stoljeća pr. Kr. (vidi dolje).[9]
Horacijev opis Kerbera s brojnim zmijskim glavama nastavlja se na dugu tradiciju u kojoj je on dijelom zmija. To je vjerojatno implicirano još u Heziodovoj Teogoniji, gdje je Kerberova majka poluzmija Ehidna, a otac Tifon sa zmijskim glavama. U umjetnosti se Kerber često prikazuje kao biće koje je dijelom zmija; na primjer, na izgubljenom korintskom peharu prikazane su zmije kako izviruju iz njegova tijela, dok lakonski pehar iz sredine 6. stoljeća pr. Kr. Kerberu daje zmijski rep. U književnim izvorima, prvi siguran pokazatelj Kerberove zmijske prirode dolazi iz racionaliziranog izvješća Hekateja Milećanina (oko 500.–494. pr. Kr.), koji Kerbera opisuje kao veliku otrovnu zmiju. Platon spominje Kerberovu složenu narav,[10] a Euforion iz Halkida (3. stoljeće pr. Kr.) opisuje Kerbera kao osobu s više zmijskih repova,[11] i vjerojatno u vezi s njegovom zmijskim karakterom povezuje Kerbera sa stvaranjem otrovne biljke akonita.[12] Vergilije opisuje zmije koje se migolje oko Kerberova vrata,[13] Ovidijev Kerber ima smrtonosan ugriz, [14] vratove "prekrivene zmijama",[15] i "kosu utkanu u prijeteću zmiju",[16] dok Seneka daje Kerberu grivu koja se sastoji od zmija i jedan zmijski rep.[17]
Kerber je posjedovao i razne druge osobine. Prema Euripidu, Kerber nije imao samo tri glave nego i tri tijela,[18] a Vergilije navodi da je imao nekoliko leđa. [19] Kerber se hranio sirovim mesom (prema Heziodu),[20] imao je oči iz kojih je sijevala vatra (prema Euforionu), tri jezika u ustima (prema Horaciju) i oštar sluh (prema Seneki).[21]
- ↑ Heziod, Teogonijaz 300–314, Akusilajz, fragment 6 (Freeman, p. 15.), Gaj Julije Higin, Fabulae Preface, 151 Arhivirana inačica izvorne stranice od 5. studenoga 2014. (Wayback Machine), i Kvint Smirnjanin, Posthomerica (ili Pad Troje) 6.260–268 (pp. 272.–275.) kod svih je Kerber potomak Tifona i Ehidne, dok Kvint Smirnjanin, Ode 5.56–62, Sofoklo, Tračanke 1097–1099, Kalimah, fragment 515 Pfeiffer (Trypanis, pp. 258–259), i Publije Ovidije Nazon, Metamorfoze 4.500–501, 7.406–409 navode Ehidnu kao rodilju Kerbera, ali ne navode oca.
- ↑ Heziod, Teogonija 309–324 (iako nije sigurno je li Heziod mislio da je Ehidna, Hidra ili Keto Himerina majka); Apollodorus, 2.5.10, 2.3.1; Gaj Julije Higin, Fabulae Preface.
- ↑ Gantz, p. 22.; Ogden 2013a, p. 105, s n. 182; Heziod]], Teogonija 311–312; Pindar, fragment F249a/b SM, iz izgubljene Pindarove pjesme Heraklo u podzemlju, prema komentaru Iliade.
- ↑ Ogden 2013a, pp. 105–106, s n. 183; Sofoklo, Tračanke 22–25 ("three-bodied"), 1097–1099; Euripid, Mahniti Heraklo 610–611, 1276–1278; Vergilije, Eneida 6.417–421 ("triple-throated", "three fierce mouths"), Georgike 4.483 ("triple jaws"); Ovidije, Metamorfoze 4.449–451 ("three-visaged mouths", "triple-barking"), 9.185 ("triple form"), 10.21–22 ("three necks"), 10.65–66 ("triple necks"), Heroide 9.93–94 (pp. 114–115) ("three-fold"); Seneka Mlađi, Agamemnon 859–862 (pp. 198–199) ("triple chains"), Mahniti Heraklo 60–62 (pp. 52–53) ("triple necks"), 782–784 (pp. 110–111); Publije Papinije Stacije, Silvae 2.1.183–184 (I pp. 90–91) ("triple jaws"), 3.3.27 (I pp. 168–169) ("threefold"), Tebaida, 2.31 (I pp. 396–397), ("threefold"), 2.53 (I pp. 398–399) ("tri-formed"); Sekst Propercije, Elegies 3.5.44 (pp. 234–237) ("three throats"), 3.18.23 (pp. 284–285) ("three heads") Apollodorus, 2.5.12 ("three heads of dogs").
- ↑ West, David, p. 108; Ogden 2013a, p. 107; Horacije, Ode 3.11.17–20 (West, David, pp. 101–103) ("a hundred snakes … triple-tongued"), Odes 2.13.33–36 ("hundred-headed"), Ode 2.19.29–32 ("triple tongue").
- ↑ Apollodorus, 2.5.12; Ivan Ceces, Chiliades 2.36.389–392 (Greek: Kiessling, pp. 55–56; English translation: Berkowitz, p. 48); Frazer's note 1 to Apollodorus, 2.5.12.
- ↑ Euripides Heracles 22–25.
- ↑ Vergilije, Eneida 6.422.
- ↑ Heziod, Teogonija 311.
- ↑ Plato: Republic 10. Liverpool University Press. 1. siječnja 1988. str. 33–104. ISBN 978-0-85668-406-7
- ↑ Euphorian, fragment 71 Lightfoot (Lightfoot, pp. 300–303; Ogden 2013b, pp. 69–70); Ogden 2013a, p. 107.
- ↑ Euphorion, fragment 41a Lightfoot, (Lightfoot, pp. 272–275 = Herodor iz Herakleje fragment 31 Fowler).
- ↑ Vergilije, Eneida 6.419,
- ↑ Ovidije, Heroide 9.93–94 (pp. 114–115)
- ↑ Ovidije, Heroide 9.93–94 (pp. 114–115)
- ↑ Ovidije, Heroide 9.93–94 (pp. 114–115).
- ↑ Seneca, Hercules Furens 785–812 (pp. 112–113). See also Lukan, Pharsalia 6.664–665, koji navodi da su Kerberove glave "nakostriješene" zmijama; i Apollodor, 2.5.12 čiji Kerber čiji je rep zmija ima "na leđima glave svakojakih vrsta zmija".
- ↑ Euripide Mahniti Heraklo 22–25.
- ↑ Vergilije, Eneida 6.422.
- ↑ Heziod, Teogonija 311.
- ↑ Seneca, Mahniti Heraklo 788–791 (pp. 112–113).