Kloroplast
| Stanične strukture |
|
| Plazmatska membrana |
| Jezgra |
| Jezgrica |
| Mitohondrij |
| Kloroplast |
| Endoplazmatski retikulum |
| Golgijev aparat |
| Lizosom |
| Peroksisom |
| Vakuole |
| Ribosomi |
| Citosol |
| Citoskelet |
| Stanična stijenka |
Kloroplast je vrsta plastida, koji su organele koje se nalaze u citoplazmi, posjeduju pigmente kao što su klorofili i karotenoidi i mjesto su sinteze i skladištenja hrane. Najvažnija vrsta plastida je upravo kloroplast.
Kloroplast sadrži klorofil i koristi svjetlosnu energiju za pretvorbu ugljik-dioksida i vode u ugljikohidrate i kisik, tj. kloroplast je mjesto fotosinteze.
Dvije membrane kloroplasta okružuju njegov unutrašnji tekući dio, stromu. U stromi se nalazi nekoliko kružnih molekula DNK koje sadrže gene za sintezu bjelančevina i RNK u kloroplastu. Unutar strome postoji sustav spljoštenih membranskih vrećica koji se zovu tilakoidi, a oni se na nekim mjestima skupljaju u nakupine, grane.
Smatra se da su kloroplasti nastali iz modrozelenih algi koje su ušle u endosimbiozu sa stanicom i preuzele staničnu ishranu fotosintezom. Kao dokaz tome je da i danas neki bičaši koriste modrozelene alge umjesto kloroplasti.
Na sazrijevanje kloroplasta djeluju hormoni iz skupine citokinina.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Ilić, Sanda. Zadražil, Lela. Kostanić, Ljubica. Školski leksikon biologije s pitanjima za maturu i prijemne Arhivirana inačica izvorne stranice od 21. rujna 2016. (Wayback Machine) (ur. Hrvoje Zrnčić), Hinus, Zagreb, ISBN 978-953-6904-26-6, str. 25
| ||||||||||||||||||||
