Kolaž
Kolaž (francuski: collage, lijepljenje) označava slikarsku tehniku koja se koristi na raznim razinama (školskim, zanatskim, umjetničkim itd.). Sastoji se od lijepljenja raznih materijala (papira, kartona, fotografija, novinskih izrezaka i sl.). S vremenom se taj pojam po metonimiji počeo koristiti za umjetnička djela koja se sastoje od raznih materijala umjesto za samu tehniku.
Kolaž je danas u potpunosti usvojen u obrazovnoj praksi i u školama kao rekreativna i nastavna aktivnost.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Tehnika kolaža usvojena je početkom 20. stoljeća za izradu avangardnih djela, prvenstveno kod kubista. Umjetnici kod kojih imamo najvažnije primjere su Georges Braque i Pablo Picasso koji je kolaž upotrijebio još 1912. u tzv. papiers collés, a osim papira ubrzo je počeo koristiti i kutije cigareta, kutije šibica i igrače karte. Stvorila se jedna vrsta polimaterijalizma koja je dovela do jedne struje klasičnog kolaža u futurizmu i apstraktnoj umjetnosti s težnjom ka geometričnosti te do još jedne struje kolaža u tri dimenzije, nazvanom assemblage koju nalazimo u pokretima kao što su novi dadaizam i novi realizam.[1]
Smatra se da je prvi koji je ovu tehniku pretvorio u vrstu umjetnosti i predstavio je u javnosti bio umjetnik John Heartfield 1924. te je koristio kao satiričko oružje u borbi protiv Hitlera i nacizma upotrijebivši prvenstveno fotografije. George Grosz je u svojim spisima rekao: "kad smo John Heartfield i ja izumili fotomontažu, u mom studiju, u 5 sati jednog jutra 1916., ni jedan od nas dvojice nije imao "pojma" o njezinom ogromnom potencijalu ni o trnovitom putu, ali punom uspjeha koji nas je čekao. Kao što se u životu često događa zapeli smo u izvor bogatstva bez da smo to primijetili."[2] Među ostalim prethodnicima su Raoul Hausmann, Hanna Höch, Paul Citroen, Michael Mejer i općenito umjetnici koji su pripadali pokretima kao što su Bauhaus i dadaizam pa čak i nadrealizam: Max Ernst je primjerice u svojim radovima koristio crno-bijele grafike s početka stoljeća.
Kolaž su koristili i u talijanski futuristi i mnogi umjetnici tijekom 20. stoljeća, među kojima je važno spomenuti Roberta Rauschenberga, jednog od glavnih majstora ove tehnike, koju su u pop artu nazvali combines, u kojem predmeti i fragmenti svakodnevnog života dolaze do izražaja i koji su duh samog pokreta.
Poznati predstavnici[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Le muse, De Agostini, Novara, 1965., svezak III, str. 357.
- ↑ George Grosz. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. listopada 2007. Pristupljeno 28. lipnja 2014. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)
| ||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||