Kozograd

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Kozograd (Kozovgrad) je utvrda kod Fojnice. Jedan od temelja povijesnosti Bosne, njezine državotvornosti, cjelovitosti i bogate kulture. Ne zna se točno vrijeme izgradnje. Pouzdano je poznato da je bio ljetnikovac bosanskih kraljeva i posljednje utočište bosanske kraljice Katarine.[1] Smješten je na obroncima planine Zeca, na 1430 metara nadmorske visine.[2]

U povijesnim vrelima prvi se put spominje 1434. godine. U slučaju opasnosti ovamo su se sklanjali Dubrovčani iz Fojnice sa svojim dragocjenostima.[3] Bila je ljetnikovac i varoš kraljeva srednjovjekovne bosanske države. Danas je ekološki ugrožen jer je usred Kozograda smješten RTV odašiljač.[4] Fojnički fratri u suradnji s franjevačkom mladeži i ekolozima iz Fojnice pokrenuli su inicijativu za dislociranje odašiljača.[5]

Bosanska kraljica Katarina Kosača-Kotromanić, kći Stjepana Vukčića Kosače, rado je boravila u Kozogradu. Za života je podigla nekoliko kapela i crkava: Svetu Katarinu u Jajcu, Presveto Trojstvo u Vrilima kod Kupresa, franjevački samostan i crkvu Svete Kate u Kreševu i ovdje u Kozogradu kapelu. Poslije suprugove smrti živjela je povučeno sa svojom djecom Katarinom i Sigismundom. Prema legendi, branila je grad branila od Turaka. Kad su joj Turci oteli djecu, poslije Kozograda pobjegla je iz Bosne, smjestila se u Rim i zaredila, a oporučno sve svoje blago ostavila narodu i prijateljima.[6]

Vjeruje se zasnovano na nekim pisanim tragovima,[3] da je kraljica Katarina na putu iz Bobovca ka Dubrovniku utočište našla u Kozogradu. U jednom samostanskom dokumentu piše da je kraljica Katarina u bijegu od osmanskih osvajača pokušala zavarati proronitelje tako što su konji i njene pratnje bili naopako potkovani. Kod Kozograda je dosjetka uspjela. Trag je zavarao progonitelje koji su pošli ka Zenici umjesto ka Dubrovniku, čime je kraljica dobila potrebno vrijeme i sigurnu udaljenost.[7]

Dubrovački kroničar iz 16. stoljeća Jakov Lukarić zapisao je narodnu predaju prema kojoj je kraljica Katarina Kosača iz Kozograda pobjegla u Konjic, a dalje pješice do Dubrovnika i Rima. [1]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 HercegBosna - Portal Hrvata Bosne i Hercegovine VL, HB.org: Fojničani čuvaju baštinu, 2. rujna 2011. (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
  2. Hotel Stari grad Fojnica Tvrđave (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
  3. 3,0 3,1 Dinarsko gorje Turistički zemljovid Fojnice i okolice
  4. Svjetlo riječi Domagoj Šimić: Fojnica - Prošlost koja obvezuje, 30. siječnja 2014. (pristupljeno 28. listopada 2016.)
  5. Franjevački samostan Duha Svetoga Fojnica Fojnička škrinja br. 12, rujan/listopad 2011., Ana Popović: Fojnički fratri spašavaju Kozograd, str. 12 (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
  6. Franjevačka provincija Bosna Srebrena kta/f.p.: Dokumentarac o kraljici Katarini “Povijest ženskim rukopisom: Katarina Kosača”, najava emisije na HTV3 27. rujna (pristupljeno 2. studenoga 2016.)
  7. (boš.) Oslobođenje Miralem Begić: Fojnički dragulji, Brusnica i Kozovgrad, 4. lipnja 2016. (pristupljeno 2. studenoga 2016.)

Napomena: Ovaj tekst ili njegov dio preuzet je sa stranica Bosna Srebrena. Vidi Dopusnicu Franjevačkog provincijalata Bosne Srebrene za Wikipediju na hrvatskome jeziku.