Kraljevstvo Gwynedd

Izvor: Wikipedija
Kraljevstvo Gwynedd

Teyrnas Gwynedd (vel.)

Kraljevstvo

401.1283.
Zastava Grb
Kraljevska zastava Kraljevski grb
Himna
Unbennaeth Prydain
(hrv. Britanska monarhija)
Lokacija {{{genitiv}}}
Lokacija {{{genitiv}}}
Glavni grad Chester (?)
Deganwy (6. stoljeće)
Llanfaes (9. stoljeće)
Aberffraw (9.13. st.)
Rhuddlan (11. stoljeće)
Abergwyngregyn (12.13. st.)
Jezik/ci velški i latinski
Religija keltsko kršćanstvo
Politička struktura Kraljevstvo
Vladar
 - 401.440. Cunedda
 - 1282.1283. Dafydd III.
Povijest stari i srednji vijek
 - Uspostavljeno 401.
 - Uspostava Kneževine Walesa 3. listopada 1283.
Stanovništvo
 - 1271. 200000[1] 
Danas dio Ujedinjeno Kraljevstvo
Wales

Kraljevstvo Gwynedd (vel. Teyrnas Gwynedd) bilo je povijesno kraljevstvo koje se nalazilo na sjeveru današnjeg Walesa. Površinom je odgovaralo području današnje upravne jedinice Gwyneddu.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Nastalo je od nekoliko velških država sljednica koje su se pojavile na otoku Britaniji u 5. stoljeću poslije rimske vlasti u ranom srednjem vijeku te kasnije razvila se u kneževinu tijekom visokom srednjem vijeku. Podloga ovom kraljevstvu bila su britske zemlje plemena Ordovika, Gangana i Deceangla.[2] U dokumentima romaniziranih Brita zbirno ih se zvalo Venedotia.

Od 5. do 13. stoljeća Gwynedd se proširio. Vremenom obuhatio je Ynys Môn (eng. Anglesey) i cijeli sjeverni Wales između rijeka Dyfi na jugu do rijeke Dyfrdwy na sjeveroistoku.[3] Irsko more (vel. Môr Iwerddon) je sjeverno i zapadno od zemalja bivšeg Kraljevstva Powysa koje je bilo susjedom Gwyneddu na jugoistoku.

Ključ zahvaljujući kojemu je Gwynedd uspio opstati protiv svim protivnicima i osvajačima je u njegovim zemljopisnim uvjetima. Pokrajina Eryri (eng. Snowdonia) je gorska pokrajina što je inozemnim osvajačima otežavalo osvajanje odnosno nametanje svoje vlasti[4] pa ih tako nisu pogodila anglosaska ni normanska osvajanja.

Pučka tradicija kojoj se korijene pripisuje velškom kroničaru iz 10. stoljeća Neniju tvrdi da su temelji Gwyneddu u svezi s Cuneddom.[5] Prema Neniju Cunedda je odselio u 5. stoljeću sa svojim sinovima i sljedbenicima iz britskog Lothiana s juga Škotske.[3]

Postojalo je od kraja rimske vlasti sve do 13. stoljeća kad ga je engleska pripojila 1282. godine.

Glavni gradovi ovog kraljevstva bili su Degannwy, Aberffraw i Abergwyngregyn. Glavni se dvor nalazio u dvorcu Deganwyju, gdje je bilo uporište Maelgwna Gwynedda (u. 547.). Starija linija potomaka Rhodrija Velikog je dovela Aberffraw na Ynysu Monu njihovim glavnim sjedište do 1170. godine. U 13. su stoljeću Llywelyn Fawr, njegov sin Dafydd ap Llywelyn te unuk Llywelyn ap Gruffudd stavili Abergwyngregyn sa sjeverne obale za njihov dom.

Etimologija[uredi | uredi kôd]

Prema Johnu Kochu i jo[ nekim povjesničarima velško ime Gwynedd dolazi od latinskog imena Venedotia,[6][7] a da to dolazi iz irske riječi Feni koja se je onda odnosila na određenu skupinu otoka, a poslije se značenje proširilo na irski narod kao cjelinu, slobodni, neropski narod. Irci, posebice Laighini su naseljavali i/ili osvojali veći dio sjevernog Walesa sredinom 4. pa sve do ranog 5. stoljeća.[8]

Državne oznake[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Davies, John. 25. siječnja 2007. A History of Wales [Povijest Walesa] (engleski). Penguin Publishing Group. New York, SAD. str. 151. ISBN 978-0-14-028475-1
  2. Davies, John. 25. siječnja 2007. A History of Wales [Povijest Walesa] (engleski). Penguin Publishing Group. New York, SAD. ISBN 978-0-14-028475-1
  3. a b Davies (1994), foundations of str. 50-51, 54-55.
  4. Lloyd (2004), Recovers Gwynedd, Norman invasion, Battle of Anglesey Sound, str. 21-22, 36, 39, 40, later years str. 76-77
  5. Davies (1994.), foundations of str. 50-51.
  6. Christopher A. Snyder. 2003. The Britons. Blackwell Publishing
  7. Koch (2005.), str. 738.
  8. Koch (2005), pp. 738-739.