Kulturni krajolik Balija

Koordinate: 8°15′33″S 115°24′10″E / 8.25917°S 115.40278°E / -8.25917; 115.40278
Izvor: Wikipedija
Kulturni krajolik pokrajine Bali: sustav subaka kao utjelovljenje Tri Hita Karana filozofije
Flag of UNESCO.svg Svjetska baštinaUNESCO
Bali panorama.jpg
Flag of Indonesia.svg Indonezija
Godina uvrštenja2012. (36. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloii, iii, v, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1194
Koordinate8°15′33″S 115°24′10″E / 8.25917°S 115.40278°E / -8.25917; 115.40278
Bali na karti Indonezija
Bali
Bali
Lokacija Balija u Indoneziji

Kulturni krajolik Balija je skupni naziv za UNESCO-ovu svjetsku baštinu koja se sastoji od pet rižinih terasa i njihovih vodenih hramova koji pokrivaju oko 19.500 ha u indonezijskoj pokrajini Bali. Hramovi su žarišta društvenog vodoopskrbnog sustava kanala i brana, poznatog kao subak (su b ak), a koji datira još iz 9. stoljeća. Subak odražava filozofski koncept Tri Hita Karana koji povezuje kraljevstvo duha, ljudskog svijeta i prirode. Ova filozofija je nastala kulturnom razmjenom Balija i Indije u posljednjih 2.000 godina, te je uvelike oblikovala krajolik Balija. Subak je demokratskim i ravnopravnim poljoprivrednim praksama omogućio Balijcima da postanu najuspješniji uzgajivači riže u arhipelagu, unatoč izazovu podržavanja guste populacije stanovništva. Zbog toga je 2012. godine Kulturni krajolik subaka na Baliju upisan na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Aziji.[1]

Zaštićeni krajolik uključuje i kraljevski hinduistički vodeni hram Pura Taman Ayun iz vremena vrhunca Balijskog kraljevstva (18. stoljeće), koji je najveće i najimpresivnije arhitektonsko zdanje svoje vrste na otoku. Pored njega zaštićeni su i krajolik subaka kod Catur Angga Batukarua (koji se spominje u tekstovima iz 10. st., što ga čini najstarijim primjerom tradicijske balijske arhitekture), subak sliv Pekerisanska, Vrhovni vodeni hram Pura Ulun Danu Batur na rubu jezera Batur i hram Pegulingan.

Odlike[uredi | uredi kôd]

Linija vulkana koja dominira krajolikom Balija osigurava plodno tlo, što ga u kombinaciji s vlažnom tropskom klimom čini idealnim mjestom za uzgoj usjeva. No, zbog brdovitog terena vode iz rijeka je trebalo usmjeriti kanalima za navodnjavanje, čime je omogućen uzgoj riže na visoravnima i planinskim terasama. Kako se riža smatrala "Božjim darom" primijenjen je složeni društveno-vjerski sustav hramova za kontrolu navodnjavanja. Naime, voda je iz izvora i kanala vođena kroz hramove van na rižina polja uz naselja (njih 1.200 s oko 50 do 400 farmera) koji još uvijek uzgajaju rižu bez gnojiva i pesticida. Također, u duhu filozofije Tri Hita Karana vodeni hramski rituali su promicali skladan odnos između ljudi i njihovog okruženja kroz aktivno sudjelovanje osoba s ritualima koji naglašavaju ovisnost o održanju životne snage prirodnog svijeta. Od 11. stoljeća mreže vodenih hramova su uspjele kontrolirati ekologiju rižinih terasa u razini cijelih slivnih područja, tzv. subak sustavi. Jedan subak se sastoji od šuma koje štite opskrbu vodom, krajolik terasa i rižinih polja povezanih sustavima kanala, tunea i brana, te sela i hramove različitih veličina i značaja koji označavaju ili izvor vode ili njegov prolaz kroz hram na putu nizbrdo za navodnjavanje polja subaka.

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Terase rižiniih polja na Baliju

Izvori[uredi | uredi kôd]