Lav Mirski
| Lav Mirski | |
|---|---|
 | |
| Rođen/a | 21. lipnja 1893. |
| Umro/umrla | 29. travnja 1968. |
| Zanimanje | dirigent i violončelist |
Lav Mirski (Zagreb, 21. lipnja 1893. – Osijek, 29. travnja 1968.), hrvatski dirigent židovskog podrijetla.[1][2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Završio je studij violončela na Konzervatoriju u Zagrebu. Djelovao je u Beču, Sušaku i Zagrebu, a od 1917. u Osijeku, gdje je bio ravnatelj Opere HNK Osijek i intendant.
Neposredno nakon osnutka Nezavisne Države Hrvatske, Mirski u svibnju 1941. dobiva otkaz te biva deportiran u Zagreb, a nakon toga u talijanski koncentracijski logor Ferramonti di Tarsia, gdje vodi zbor logoraša. Godine 1944. oslobađaju ga zapadni saveznici te se pridružuje partizanima.
U razodoblju od 1944. do 1947. bio je dirigent Opere i Simfonijskog orkestra u Tel Avivu i Radijskog orkestra u Jeruzalemu, nakon čega se 1947. vraća u Osijek i ponovno postaje ravnatelj opera u HNK u Osijeku, a 1956. intendant. Umirovljen je 1961.
Umro je u Osijeku 29. svibnja 1968. i pokopan na osječkom groblju svete Ane. Jedan od trgova u središtu Osijeka danas nosi njegovo ime.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Biografija Lav Mirski. Essekeri. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. svibnja 2011. Pristupljeno 8. lipnja 2012..
Lav Mirski, odnosno Leo Fritz rođen je 21. lipnja 1893. godine u Zagrebu, u židovskoj obitelji.
- ↑ Dušan Mihalek, 2009.
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Kraus, Ognjen. 1998. Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj. Židovska općina Zagreb. Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
- Mihalek, Dušan. 2009. Odjeci hrvatske glazbene kulture u Izraelu
- Romano, Jaša. 1980. Jevreji Jugoslavije 1941–1945: žrtve genocida i učesnici narodnooslobodilačkog rata. Jevrejski Istorijski Muzej, Saveza jevrejskih opština Jugoslavije. Beograd.
- Živaković-Kerže, Zlata. 2005. Židovi u Osijeku (1918. – 1941.). Židovska općina Osijek – Tiskara Pauk d.o.o., Cerna. Osijek. ISBN 953-6659-22-0
