Lav Znidarčić

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Dr Lav Znidarčić (Split, 14. kolovoza 1918.Zagreb, 23. prosinca 2001.) bio je hrvatski odvjetnik, kulturni djelatnik, hrvatski uznik i rodoljub.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u Splitu 1918. godine. U rodnom gradu završio je pučku školu i klasičnu gimnaziju. U Zagrebu je studirao na Pravnom fakultetu, gdje je diplomirao i 1942. doktorirao. Zaposlio se je u Zagrebu kao pravnik u Hrvatskoj radničkoj komori. Potom je radio u gospodarstvu i u upravnim tijelima. Sljedeće radno mjesto bilo mu je mjesto tajnika Rimokatoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu. Posljednje radno mjesto bilo mu je u odvjetničkoj struci u kojoj je ostao do odlaska u mirovinu. Šesnaest puta mijenjao je zaposlenja, šest se puta selio, četiri puta doživio premetačinu stana i četiri puta bio u zatvoru u razdobljima 1950. - 1953. i 1975. - 1976.

Bio je na glasu kao nesalomivi rodoljub. Važio je kao Hrvat koji je jasno, javno i hrabro isticao svoj katolički svjetonazor. Dolazak nedemokratskih totalitarističkih jugokomunističkih vlastiju 1945. godine brzo je osjetio. Kao takav im je smetao. Više su ga puta slali u zatvore u Zagrebu i Staroj Gradišci. Za slanje u zatvor vlastima nisu uvijek trebale presude, nekada su ga slali i bez presuda, a bilo je i slučaja kad su ga zatvarali i bez sudskih postupaka.

Nakon što je slomljeno hrvatsko proljeće, branio je studente i članove Matice hrvatske na političkim procesima.

Kada je 1991. obnovljena Matica hrvatska, postao je pročelnik Odjela za inozemstvo (sve dok taj Odjel nije ukinut) i obnašao je dužnost predsjednika Časnoga suda Matice hrvatske. Na toj dužnosti zadesila ga je smrt 23. prosinca 2001. u zagrebačkoj klinici Dubravi.

Djelovao je u Križarskoj organizaciji još od prije rata. Velikom križarskom bratstvu pristupio je 1935. i djelovao u njemu sve do 1993. Bio je tajnik tog bratstva.

Umro je u Zagrebu 23. prosinca 2001. Pokopan je na Mirogoju 29. prosinca 2001..

Djela[uredi VE | uredi]

Bio je urednik i suradnik mnogih časopisa i listova (»Odvjetnik«, »Kolo«, »Vijenac«, »Križarska straža«...)

Knjige:

  • knjiga svjedočanstava Alojzije Stepinac, Matica hrvatska, 1998.

Izvori[uredi VE | uredi]

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]