Prijeđi na sadržaj

Leonid Isaakovič Mandeljštam

Izvor: Wikipedija
Leonid Isaakovič Mandeljštam
Rođenje 4. svibnja 1879.
Mogilev, Bjelorusija
Smrt 27. rujna 1944.
Moskva, Rusija
Državljanstvo Bjelorusi, Rus
Polje Fizika
Institucija Sveučilište u Moskvi
Alma mater Sveučilište u Odesi
Sveučilište u Strasbourgu
Akademski mentor Karl Ferdinand Braun
Istaknuti studenti Igor Jevgenjevič Tamm
Poznat po Ramanov učinak
Portal o životopisima
Spektar benzena koji su vrlo rano objavili Raman i Krishnan.
Spektroskopija neelastičnog difuzijskog raspršenja (lidar) na valnoj duljini 355 nm.

Leonid Isaakovič Mandeljštam (Mogilev, Bjelorusija, 4. svibnja 1879. – Moskva, 27. rujna 1944.), bjeloruski fizičar. Profesor fizike na Sveučilištu u Moskvi (od 1925.), član Ruske akademije znanosti (od 1929.). Njegovi radovi posvećeni su uglavnom problemima optike, radiofizike i teorije titranja. Zajedno s ruskim fizičarom Grigorijem Samuilovičem Landsbergom otkrio je 1928., neovisno o indijskom fizičaru Č. V. Ramanu, da se prilikom raspršivanja monokromatske svjetlosti u kristalima, osim frekvencije primarne svjetlosti, pojavljuju i niže i više frekvencije (Ramanov učinak). Jedan je od osnivača teorije nelinearnih titranja. Riješio je mnoge probleme iz radiofonije.[1]

Ramanov učinak

[uredi | uredi kôd]

Diskretne energije molekula možemo studirati i Ramanovim učinkom. Ramanov učinak je prorekla kvantna teorija, on je neminovna posljedica osnovnih načela kvantne teorije.

Kroz plin ili tekućinu možemo pustiti određene valne duljine. Na molekulama plina takva se monokromatska svjetlost raspršuje. Raspršenje svjetlosti je razumljivo po klasičnoj valnoj teoriji. Molekule predstavljaju male ogibne centre koji raspršuju valnu frontu svjetlosti. Prilikom raspršenja na takvim ogibnim centrima, naravno, ne mijenja se valna duljina svjetlosti. Po klasičnoj teoriji dobili bismo raspršenu svjetlost s istom valnom duljinom kakva je valna duljina prvobitne svjetlosti. Djelomično se to zaista i opaža. Kvantna teorija pridodaje tom monokromatskom raspršenju svjetlosti još druge mogućnosti. Po čestičnoj (korpuskularnoj) teoriji svjetlosti možemo svjetlost shvatiti kao roj čestica (korpuskula). Prilikom srazova s molekulama kvanti svjetlosti (fotoni) mogu promijeniti svoju energiju i impuls sile. Promjena impulsa kvanta svjetlosti očito se očituje u promjeni smjera raspršene zrake. No kvant se ne mora uvijek odbiti od molekule kao od tvrde stijene. On može pri udaru prevesti molekulu u koje više energetsko stanje. Srazom kvanta pogođena molekula može prijeći iz rotacije (vrtnje) s kvantnim brojem l u rotaciju s kvantnim brojem l + 1. Pri takvim srazovima umanjuje se energija kvanta svjetlosti za energiju potrebnu za skok molekule u koje više energetsko stanje. Prema tome, frekvencija takve raspršene svjetlosti umanjuje se upravo za frekvenciju jedne od spektralnih linija, koje inače molekula emitira. Pri srazu molekula može isto tako prenijeti nešto od svoje unutarnje energije na kvant svjetlosti. Srazom s molekulom kvant svjetlosti može umanjivati ili povećavati svoju energiju za razliku (diferenciju) između dvaju energetskih nivoa molekula. S povećanjem ili umanjenjem energije mijenja se frekvencija kvanta svjetlosti upravo za frekvenciju emitiranih ili apsorbiranih linija molekula.

Godine 1928. uspjelo je Ramanu, a nezavisno i Grigoriju Samuiloviču Landsbergu i L. I. Mandeljštamu da utvrdi te pojave. Molekule su gušće nagomilane u tekućinama nego u plinovima, pa je zato raspršenje svjetlosti u tekućinama jače nego u plinovima. Pažljivim promatranjem Raman je utvrdio da se pored frekvencije primarne svjetlosti pojavljuje nalijevo i nadesno niz novih spektralnih linija. Broj novih linija vrlo je velik. Što uzimamo točniji i osjetljiviji spektroskop, to nailazimo na veći broj linija. Pomak frekvencije prema većim ili manjim točno se slaže s frekvencijama koje inače mogu emitirati ili apsorbirati molekule.

Pojava novih linija u spektru raspršene svjetlosti odrazuje vjerno energije molekula. U Ramanovom učinku lijepo se opažaju vrpce molekularnih spektara. Prolazom monokromatske svjetlosti kroz plin i tekućine nastaje iz jedne spektralne linije čitava vrpca, a ta se vrpca svojim linijama gomila oko prvobitne vidljive linije. Ramanov učinak ima važnu primjenu u kemiji za ispitivanje strukture molekule.[2]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Mandeljštam (Mandel’štam), Leonid Isaakovič, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2019.
  2. Ivan Supek: "Nova fizika", Školska knjiga Zagreb, 1966.