Prijeđi na sadržaj

Lepa Mlađenović

Ova stranica dio je WikiProjekta žene u crvenom. Kliknite ovdje za više informacija
Izvor: Wikipedija

Lepa Mlađenović
Rođenje9. studenog 1954., Beograd
Zanimanjeaktivistica za ljudska prava
članica Organizacionog odbora
Belgrade Pridea
2001. – 2001.

Lepa Mlađenović (Beograd, 9. studenog 1954.), jugoslavenska i srbijanska je feministička, lezbijska i antiratna aktivistica poznata kao jedna od pionirki drugog vala feminističkog pokreta u Srbiji.[1][2][3][4][5][6]

Feministička je savjetnica za žene koje su preživjele muško nasilje ili lezbofobiju, facilitatorica radionica, spisateljica, predavačica i aktivna članica nekoliko međunarodnih odbora i mreža vezanih za lezbijska prava i nasilje nad ženama.[7] Lepu Mlađenović smatraju simbolom ženskog aktivizma u bivšoj SFR Jugoslaviji.[4][8] Živi u Beogradu.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Lepa Mlađenović je rođena u Beogradu 1954. godine. Svoje djetinjstvo i ljetne praznike je provodila u Sarajevu i na Jadranskome moru. Diplomirala je na Filozofskom fakultetu na Odsjeku za Psihologiju na Sveučilištu u Beogradu 1980. godine. Tokom studija usprotivila se rigidnom obrazovnom sistemu pišući prosvjedna pisma profesorima, kritizirajući konzervativna pravila koja nisu služila u svhu osnaživanja studenata.[4] Prvi društveni pokret u kojemu aktivno učestvuje je Mreža Alternativa psihijatriji, čiji je cilj bio da se psihijatrija deinstitucionalizuje kao institucija nasilja i isključivanja. Odlazila je na njihove sastanke u Trst, Rim, Bremen i Sevilju stopirajući.[9] Godine 1983. Lepa Mlađenović je bila inicijatorka i jedan od organizatora trodnevne Međunarodne konferencije "Psihijatrija i društvo" održane u Studentskom kulturnom centru u Beogradu.[4] Poslije je volontirala u centrima za Mentalno zdravlje u Trstu i pisala o demokracijskoj psihijatriji u Italiji,[9] kao i u terapijskim centrima organizacije Arbours u Londonu koja je proizašla iz antipsihijatrijskog pokreta.[10]

Feministički i antiratni aktivizam

[uredi | uredi kôd]

Feministički aktivizam Lepe Mlađenović počeo je 1978. kada je učestvovala na prvoj međunarodnoj ženskoj konferenciji "DRUG-ca Žena",[4][11][12] organizovanoj od feministica Jugoslavije i održanoj u Studentskom kulturnom centru u Beogradu. Skup je bio prekretnica za feministice i povijest civilnog društva u tadašnjoj Jugoslaviji.[13][14] Godine 1982. Lepa Mlađenović je zajedno sa Sonjom Drljević, Sofijom Trivunac, Linom Vuškovič, Verom Smiljanić, Nadeždom Ćetković, Ljiljanom Gaković, Žaranom Papić, Radom Iveković, Borkom Pavićević i Jasminom Tešanović u Beogradu osnovala feminističku skupinu "Žena i društvo".[15][16] 1986. godine je Lepa Mlađenović organizovala feminističku grupu samo za žene u sklopu feminističke skupine "Žena i društvo" koja se bazirala na modelu samosvjesnosti.[4][17]

Lepa Mlađenović je bila jedna od sudionica prvog jugoslavenskog feminističkog susreta u Ljubljani 1987. koji su organizovale feministička organizacija LILIT i lezbijska organizacija LILIT LL iz Slovenije.[18][19] Skup je podstakao sestrinstvo, razmjenu, podršku za ženski aktivizam, diskusiju o nasilju nad ženama, žensko reproduktivno zdravlje, žensku umjetnost i kulturu te su se javile i prve inicijative o lezbijskom organiziranju.[20] Godine 1990. Lepa Mlađenović je u Beogradu zajedno s drugim feministicama iz feminističke skupine "Žena i društvo" osnovala SOS telefon za žene i djecu žrtve nasilja gdje je radila kao koordinatorica i savjetnica ženama koje su preživjele muško nasilje, a poslije je također radila i sa ženama žrtvama rata.[21]

Staša Zajović i još nekoliko žena koje su bile feministice i antiratne aktivistice 1991. su osnovale Žene u crnom. Lepa Mlađenović im se također pridružila prvoga dana.[22][23][24][25] Žene u crnom kao antiratna i feministička organizacija iz Beograda su se svakog tjedna sastajale na stajanjima na ulicama Beograda, i na taj način se suprotstavljale srbijanskom režimu. Poslije su postale dio međunarodne mreže Žena u crnom. Prvo stajanje Žena u crnom se desilo 9. listopada 1991.[25]

U periodu od 1992. do 2012. Lepa Mlađenović je radila kao edukatorica za žensko savjetovanje u radu sa ženama koje su preživjele muško nasilje u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Mađarskoj. Lepa Mlađenović je skupa s drugim feministicama volonterkama SOS telefona 1993. godine osnovala Autonomni ženski centar[26] u kome je do 2011. godine djelovala kao psihološka savjetnica i koordinatorica savjetodavnog tima, te članica koordinacijskog odbora. Lepa Mlađenović je od 2000. do danas bila sudionicom i moderatoricom nekoliko desetina radionica za žene i grupa podrške za žene preživjele muško nasilje.[27] Također je facilitatorica radionica o iskustvima za emocionalnu pismenost aktivista, a naročito lezbijki na Balkanu.

Lezbijski aktivizam

[uredi | uredi kôd]

Lepa Mlađenović je bila jedna od dvije učesnice iz SFR Jugoslavije na ILIS (Internacionalni lezbijski informacijski servis) konferenciji koja se održala 1986. godine u Genevi. Druga sudionica iz Jugoslavije bila je Suzana Tratnik. Lepa Mlađenović, Dejan Nebrigić i još nekoliko aktivista su 1990. godine osnovali prvu gej i lezbijsku organizaciju Arkadija - gej i lezbejski lobi koja je bila aktivna do 1997. godine.[27][28] Mlađenovićeva je osoba koja se javno deklarirala kao lezbijka na nacionalnom TV servisu 1994. godine kada je predstavljala lezbijsku i gej organizaciju Arkadija.[29] Godine 1995. zajedno s još nekoliko lezbijskih aktivistkica iz gej i lezbijske organizacije Arkadija Lepa Mlađenoviću Beogradu osniva lezbijsku organizaciju Labris.[20][28] Lepa Mlađenović je 2001. godine o iskustvu i svome radu rekla:[30]

Napisala bih pismo solidarnosti i poslala ga u paketu nepoznatoj ženi u Sarajevu znajući da je pod opsadom i mjesecima svakodnevno i brinula bih o tome da li bi je bilo sramota da jednog dana vidi lezbijku koja joj je pisala pismo pred svojim vratima? Zašto je uvijek bilo teško reći da je pojedina humanitarna pomoć stizala od lezbijki?

Lepa Mlađenović je ispred Labrisa bila jedna od organizatorica i sudionica Prve lezbijske nedjelje održane u Sloveniji 1997. u organizaciji feminističke lezbijske grupe Kasandra iz Slovenije.[31] Učestvovalo je ukupno 45 osoba iz Novog Sada, Beograda, Maribora, Skoplja, Zagreba, Prištine, Splita i Ljubljane. Ovaj događaj je bio prekretnica i početak kontinuirane regionalne feminističke suradnje. Lezbijska nedjelja je okupila lezbijske aktivistice i lezbijke oko zajedničkih tema značajnih za lezbijsko postojanje. Druga lezbijska nedjelja održala se u Somboru, u Vojvodini 2000. u organizaciji Labrisa. Treća lezbijska nedjelja je bila u Novom Sadu 2004. godine također u organizaciji Labrisa,[32][33] i četvrta lezbejska nedjelja je bila organizovana 2011. godine.

Lepa Mlađenović je bila jedna od organizatora prve Povorke ponosa u Beogradu 2001. godine. Od 1992. do 2012. godine Lepa Mlađenović aktivna članica i predavačica u Centru za ženske studije u Beogradu.[7][27] Autorica je nekoliko eseja o ratnim silovanjima, nasilju nad ženama, lezbijskim pravima, lezbijkama u ratu, femicidu, feminističkom pristupu tranzicijskoj pravdi, ženskoj solidarnosti i emocionalnoj pismenosti.[34] Godine 2012. godine Lepa Mlađenović je zajedno s nekoliko savjetnica za lezbijke pokrenula SOS telefon za lezbijke gdje radi kao facilitatorica radionica i psihološka savjetnica.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Uvod u principe i pojam 'emotivna pismenost': feministički pristup mogućnosti upravljanja našim emotivnim reakcijama (Beograd, 2011)
  • Slušam verujem nežno: kako razgovarati sa partnericom i prijateljicom koja je preživela nasilje (Novi Sad, 2011)
  • Međunarodni feministički mirovni pokret koji je doveo do Rezolucije 1325, suoatorica s Biljanom Branković (Beograd, 2013)
  • Emocije menjaju rad mozga: feministički pristup neurobiologiji traume silovanja (Beograd, 2020)

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]

Lepa Mlađenović je dobitnica međunarodne nagrade Felipa de Souza koju joj je 1994. dodijelila organizacija OutRight Action International za njen doprinos i aktivistički rad u polju LGBT ljudskih prava.[35] Nagrada joj je uručena 1994. godine na obilježavanju Pride Celebrationa u New Yorku.[28] Na ceremoniji dodjele Mlađenovićeva je rekla: "Mjesto iz kojeg sam došla, nije nacija u kojoj sam rođena, već izgubljena lezbijska zemlja koju nikada nisam imala - ali uspjet ću da je stvorim, nekako".[4] Godine 2011. novosadska lezbijska organizacija (NLO) otvorila je lezbijsku, feminističku i radikalnu antifašističku čitaonicu koja je dobila naziv "Lepa Mlađenović". Lezbijsku čitaonicu pokrenula je feministica, aktivistica i profesorica Isabel Markus iz Sjedinjenih Američkih Država i aktivistice novosadske lezbijske organizacije (NLO) želeći time odati priznanje Lepoj Mlađenović za njen doprinos i rad u lezbijskoj i feminističkoj zajednici u Novom Sadu i šire.[27][36]

Lepa Mlađenović je 2013. dobila Nagradu za žene - Anne Klein,[5][6][37][38] koju joj je uručila Heinrich Böll Stiftung. Dodjela nagrada održana je iste godine u Berlinu,[39] što je Lepa Mlađenović iskoristila i kao priliku da organizira lezbijsku studijsku posjetu došavši u Berlin s 22 lezbijke i aktivistice iz cijelog regiona.[40]

Citati

[uredi | uredi kôd]
»Ženska solidarnost je početak defašizacije svake od nas. Zbog toga što biramo razumijevanje a ne osuđivanje, mi biramo empatiju a ne mržnju. Biramo da budemo odgovorne za svoja djela, emocije i misli, umjesto da uzimamo uloge žrtvi. Ženska solidarnost je politika antifašizma zbog toga što biramo da nas zanima ona Druga, drukčija od mene. Kada posmatramo djecu očima solidarnosti onda naša djeca nisu nužno bolja niti ljepša od djece drugih.«
( Lepa Mlađenović u manifestu "Politika ženske solidarnosti"[34])

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. ↑ Iveković, Rada; Mostov, Julie. 2002. From Gender to Nation. Longo. str. 122. ISBN 8880633414
  2. ↑ Giles, Wenona Mary; Women in Conflict Zones Network. 2003. Feminists Under Fire: Exchanges Across War Zones. Between The Lines. Toronto. str. 226. ISBN 9781896357782
  3. ↑ Nestle, Joan. JoanNestle.com: At-Home with Lepa Mladjenovic: Introduction. www.joannestle.com. Pristupljeno 27. veljače 2018.
  4. ↑ a b c d e f g Zaharijević, Adriana. 27. listopada 2016. Short Portrait: Lepa Mlađenović | Heinrich-Böll-Stiftung. Heinrich-Böll-Stiftung (njemački). Pristupljeno 6. ožujka 2018.
  5. ↑ a b Press Release. Anne Klein Women’s Award 2013: Lepa Mlađenović, Serbian Women’s and Human Rights Activist | Heinrich-Böll-Stiftung. Heinrich-Böll-Stiftung (njemački). Pristupljeno 6. ožujka 2018. |url-status=dead zahtijeva |archive-url= (pomoć)
  6. ↑ a b Petrović, Ivica. 30. listopada 2017. Živeti sa svojim izborima | Politika | DW | 07.12.2012. Deutsche Welle (srpski). Pristupljeno 6. ožujka 2018.
  7. ↑ a b Lecturers - Women's Studies Center. www.zenskestudie.edu.rs (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 16. prosinca 2013. Pristupljeno 27. veljače 2018.
  8. ↑ Mladjenovic, Lepa. 2000. JoanNestle.com: At-Home with Lepa Mladjenovic: Sarajevo 1995-1996. www.joannestle.com. Pristupljeno 27. veljače 2018.
  9. ↑ a b Obradović, Milka. 1987. Lepa Mlađenović, (anti) psihologistkinja: Menjati odnos prema ljudima koji pate (1987). www.yugopapir.com. Pristupljeno 6. ožujka 2018.
  10. ↑ Kotor, Radio. MLAĐENOVIĆ: ZATVORIMO BOLNICE KOJE NE LIJEČE VEĆ PONIŽAVAJU. Lokalni javni emiter Radio Kotor - www.radiokotor.com (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 9. kolovoza 2019. Pristupljeno 27. veljače 2018.
  11. ↑ McLeod, Laura. 2015. Gender Politics and Security Discourse: Personal-Political Imaginations and Feminism in 'Post-conflict' Serbia. Routledge. str. 49. ISBN 9780822315483
  12. ↑ Mikula, Maja. 2006. Women, Activism and Social Change: Stretching Boundaries. Routledge. str. 87. ISBN 9781136782718
  13. ↑ Chiara, Bonfiglioli. 2008. Remembering the conference «Drugarica Zena. Zensko Pitanje – Novi Pristup?»/ «Comrade Woman.The Women’s Question: A New Approach?» thirty years after. Universiteit Utrecht. Utrecht. str. 54–55, 86. OCLC 428113304. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. lipnja 2020. Pristupljeno 4. lipnja 2020.
  14. ↑ Zaharijevic, Adriana; Ivanovic, Zorica; Duhacek, Dasa, ur. 2012. Žarana Papić. Tekstovi 1977-2002. Centar za studije roda i politike, Rekonstrukcija Ženski fond, Žene u crnom. Beograd. str. 11–12, 31. ISBN 978-86-84031-54-1
  15. ↑ Hughson (Blagojevic), Marina. Studeni 2016. Unpacking Silence and Distortion: Mapping Misogyny in Serbia. Academia edu: 5 Prenosi Academia edu
  16. ↑ Vušković, Lina; Trivunac, Sofia. Feministička grupa "Žena i društvo" - Autonomni ženski centar. Autonomni Ženski Centar Beograd (srpski). Pristupljeno 27. veljače 2018.
  17. ↑ Ramet, Sabrina P. 1995. Social Currents in Eastern Europe: The Sources and Consequences of the Great Transformation. Duke University Press. str. 225. ISBN 9780822315483
  18. ↑ Spasovska, Ljubica. 18. travnja 2017. The Last Yugoslav Generation: The Rethinking of Youth Politics and Cultures in Late Socialism. Oxford University Press. str. 136. ISBN 9781526106315
  19. ↑ Dobnikar, Mojca; Pamuković, Nela, ur. 2009. Jaz, ti, one...Za nas: dokumenti jugoslavenskih feminističkih susreta 1987-1991 (slovenski). Društvo Vita Activa, Ljubljana; Centar za žene žrtve rata / ROSA - Zagreb. str. 14. ISBN 978-961-92800-0-3. Inačica izvorne stranice (Print book) arhivirana 10. veljače 2018. Pristupljeno 4. lipnja 2020.
  20. ↑ a b Mima, Rašić. 1. siječnja 2008. Lezbejska egzistencija, lezbejska vidljivost. Zaharijević, Adriana (ur.). Neko je rekao feminizam? Kako je feminizam uticao na Žene XXI veka (PDF). Heinrich Böll Stiftung. Belgrade. str. 208, 233
  21. ↑ Bunch, Charlotte; Reilly, Niamh; Douglass College. Center for Women's Global Leadership; United Nations Development Fund for Women. 1994. Demanding accountability: the global campaign and Vienna Tribunal for women's human rights. Rutgers University, Center for Women's Global Leadership. str. 37. ISBN 9780912917290
  22. ↑ Enloe, Cynthia. 2016. Globalization and Militarism: Feminists Make the Link. Rowman & Littlefield. str. 134. ISBN 9781442265455
  23. ↑ Living in War Zones: Thoughts on War and Domestic Violence (PDF). Judith Armatta (Presented at the Conference on “INTEGRATING DOMESTIC VIOLENCE EDUCATION INTO LAW SCHOOLS,” sponsored by the American Bar Association Committee on Domestic violence). 9. ožujka 2001. Pristupljeno 28. listopada 2017.
  24. ↑ Presented by : Keri Phllips. 3. prosinca 2001. Women in Black. Radio National (engleski). Pristupljeno 28. veljače 2018.
  25. ↑ a b Tesanović, Jasmina. 2013. Mothering in War. Guzman Bouvard, Marguerite (ur.). Mothers of Adult Children. Lexington Books. str. 110. ISBN 9780739183014
  26. ↑ McLeod, Laura. 16. srpnja 2015. Gender Politics and Security Discourse: Personal-Political Imaginations and Feminism in 'Post-conflict' Serbia. Routledge. str. 52. ISBN 9781317635628
  27. ↑ a b c d Short biography: Lepa Mladjenovic. Heinrich Boell Foundation. 6. prosinca 2012. Pristupljeno 28. listopada 2017.
  28. ↑ a b c Savić, Marija. 2011. Istorija LGBT aktivizma u Srbiji. Gavrić, Saša; Huremović, Lejla; Savić, Marija (ur.). Čitanka lezbejskih i gej ljudskih prava (PDF) (PDF). Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Heinrich Böll. Sarajevo. str. 102–103. ISBN 978-9958-9959-3-4
  29. ↑ Mertus, Julie. 1. ožujka 1995. One Step Forward. War Resisters International. Pristupljeno 28. listopada 2017.
  30. ↑ Lepa Mladjenovic, 2001 "Notes of a Feminist Lesbian during Wartime", European Journal of Women's Studies Vol 8, Issue 3, pp. 381 - 391.
  31. ↑ Prva lezbijska nedjelja. Udruga LORI. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. kolovoza 2019. Pristupljeno 28. veljače 2018.
  32. ↑ Treća lezbijska nedjelja. Udruga LORI (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 2. listopada 2019. Pristupljeno 28. veljače 2018.
  33. ↑ Our network, our strength: The Third Lesbian Week 2004 | Labris. Labris (engleski). 8. veljače 2017. Pristupljeno 28. veljače 2018.
  34. ↑ a b Nestle, Joan. At-Home with Lepa Mladjenovic: Publications. www.joannestle.com. Pristupljeno 6. ožujka 2018.
  35. ↑ Human rights Awards, The Felipa de Souza Award. OutRight Action International. Pristupljeno 28. listopada 2017.
  36. ↑ U Novom Sadu otvorena Čitaonica Lepa Mlađenović — Vijesti — Libela. Libela. Pristupljeno 6. ožujka 2018.
  37. ↑ Lepa Mladjenovic, Serbia, Wins 2013 Anne Klein Women’s Award - Statement by the jury. Heinrich-Böll-Stiftung (njemački). 6. prosinca 2012. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. kolovoza 2019. Pristupljeno 6. ožujka 2018.
  38. ↑ Domi, Tanya. 9. prosinca 2012. Lesbian Activist Lepa Mladjenovic Selected For Ann Klein Award. The New Civil Rights Movement (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. rujna 2016. Pristupljeno 6. ožujka 2018.
  39. ↑ Roy, Jodie. 26. studenoga 2013. Lepa Mladjenovic - Speech on the Anne Klein Award. Pristupljeno 6. ožujka 2018.
  40. ↑ Anne Klein Frauenpreis Award Ceremony for Lepa Mladjenovic | Vi på Kvinna till Kvinna. vipa.kvinnatillkvinna.se (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 28. ožujka 2017. Pristupljeno 6. ožujka 2018.

Vanjske povezice

[uredi | uredi kôd]
Prethodi: Članica Organizacijskog odbora
Belgrade Pridea
2001. – 2001.		 Slijedi:
' '
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Lepa_Mlađenović&oldid=6668232"