Libanonci u Urugvaju

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Libanonci u Urugvaju
Bundesarchiv B 145 Bild-F022466-0001, Bonn, Lübke empfängt Nationalrat aus Uruguay.jpg
Alberto Abdala, odvjetnik i političar, vršitelj dužnosti dopredsjednika Urugvaja.
Ukupno pripadnika
53 - 70.000
Značajna područja naseljavanja
Montevideo, Chuy
Jezik
urugvajski španjolski, libanonski arapski
Vjera
većina kršćani, mali dio muslimani

Libanonci u Urugvaju su osobe u Urugvaju s punim, djelomičnim, ili većinskim libanonskim podrijetlom, ili u Libanonu rođene osobe sa prebivalištem u Urugvaju.

U Urugvaju živi između 53.000 i 70.000[1] Libanonaca odnosno onih koji svoju zemlju rođenja nazivaju Libanonom. Time su jedna od najvećih neeuropskih manjina u Urugvaju, iako ne toliko velike kao spomenute europske manjine.[1]

Povijest[uredi VE | uredi]

Spomenik urugvajskom junaku i borcu za neovisnost Joséu Artigas i libanonskim doseljenicima u Urugvaju.

Prvi libanonski useljenici došli su u Urugvaj tijekom 1860-ih te se smjestili u glavnom gradu Montevideu, okupljalištu svih manjina.[2] Ti prvi useljenici bili su uglavnom maroniti koji su govorili samo arapski jezik. Najveći val doseljenja Libanonaca bio je početkom 1920-ih zajedno s drugim etničkim skupinama kao što su Sirijci i Arapi. Zbog toga se između 1908. i 1930. stanovništvo Montevidea udvostručilo.[3]

21. siječnja 1924. je uspostavljena Apostolska maronitska misija u Urugvaju.[4] 10. ožujka 1925. monsinjor Shallita je doputovao iz Napulja kako bi vodio misiju.[5]

1941. godine na mjesto misije osnovana je maronitska župa[6], a 1986. otvorena je i blagoslovljena Crkva naše Gospe Libanonske u Montevideu. Bila je građena dvije godine prema nacrtima arhitekta i inženjera koje je izradio Eladio Dieste, urugvajski crkveni graditelj.[4]

Prvi doseljenici često su bili nazivani "Azijatima", te su često bili u nemogućnosti uklopiti se u novoj domovini.[7] Unatoč tome mnogi od njih su se probili kao poduzetnici i uglednici, koji su prihvaćali urugvajsku kulturu i preko nje slavil svoju domovinu. U Urugvaju ima nekolikozalogajnica s libanonskom kuhinjom, a do danas su kao i većina Arapa prihvaćeni, a mnogi su se i dobrovoljno hispanizirali ili prešli na katoličanstvo.[8]

1997. godine, glasnogovornik Libanona u Urugvaju je posjetio Parlament Urugvaja i ustanovio da od 99 zastupnika u Zastupničkom domu, 2 imaju libanonske korijene.[9]

1954. u Urugvaju je živjelo 15.000 libanonskih doseljenika ili njihovih potomaka.[10] U ljeto 2009. taj broj je iznosio oko 53.000 ljudi libanonskih korijena.[11]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Les Libanais d'Uruguay - Libanonci u Uurgvaju (fr.) “
    Wikicitati „En Uruguay, ils sont actuellement quelque 70 000 habitants d'origine libanaise (troisième communauté après les Espagnols et les Italiens)”
  2. La inmigración libanesa en el Uruguay - Libanonsko useljeništvo u Urugvaju. Colectividad Libanesa en el Uruguay Arhivirano s izvorne stranice 16. srpnja 2011., pristupljeno 4. srpnja 2009. (fr.)
  3. The Consolidation of Political Democracy. Kongresna knjižnica SAD-a. Library of Congress Country Studies (2009.) pristupljeno 10. srpnja 2009. (engl.)
  4. 4,0 4,1 Maroniti Libanonci u Urugvaju pristupljeno 15. svibnja 2013. (šp.)
  5. ¿Quiénes somos? Nuestra señora del líbano ruega por nosotros. Nuestra Señora del Líbano Arhivirano s izvorne stranice 18. ožujka 2008., pristupljeno 4. srpnja 2009. (šp.)
  6. Naša Gospa Libanonska. Nadbiskupija Montevideo (mrežna mjesta) pristupljeno 30. ožujka 2013. (šp.)
  7. Lebanon, our privileged partner in this region of the world. Jutarnji časopis ponedjeljkom (Libanon) pristupljeno 8. srpnja 2009. (šp.)
  8. Antonio Seluja (2002.). Los libaneses en el Uruguay, str. 191., Arca (Montevideo), ISBN 9974-40-804-0 (šp.)
  9. Novosti iz Beiruta. Lebanon.com (26. kolovoza 1997.) pristupljeno 4. srpnja 2009. (engl.)
  10. Posjetitelj iz Libanona. Time (časopis) (24. svibnja 1954.) pristupljeno 4. srpnja 2009. “... Uruguay, where there are 15,000 Lebanese ...” (engl.)
  11. Zemljopisni razmještaj libanonskog iseljeništva (dijaspora). Odbor SAD-a za slobodni Libanon pristupljeno 4. srpnja 2009.