Lidija Bajuk

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Lidija Bajuk
Ime u rodnom listuLidija Bajuk
Rođen/a23. studenog 1965.
Žanr/ovietno glazba
Zanimanjeglazbenica
Instrumentgitara
Djelatno razdoblje1987. – danas
(Glazbena karijera)
Producentska kućaCBS studio u Zagrebu
Internetska stranicaSlužbene stranice
Nagrade
dobitnica diskografske nagrade Porina

Lidija Bajuk (Čakovec, 23. studenog 1965.), hrvatska pjesnikinja i kantautorica, istaknuta predstavnica suvremene hrvatske etno glazbe. Članica je Društva hrvatskih književnika i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.[1]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rano doba[uredi | uredi kôd]

Rođena Čakovčanka, u svojoj je ranoj mladosti svirala violinu u glazbenoj školi, a s gitarom se prvi put susreće kod prijateljice koju je njezin bratić učio svirati.[2] Nakon toga u podrumu pronalazi staru očevu gitaru na kojoj radi svoje prve glazbene korake, dok je novu gitaru dobila za svoj rođendan nakon što je imala prometnu nesreću. Dok je ležala u bolnici posudila je gitaru od prijateljice i cijelo vrijeme svirala u ležećemu pložaju. Nakon povratka iz bolnice čekala ju je nova gitara koja je bila Proskurnjakov rad.[2]

Glazbena karijera[uredi | uredi kôd]

Svoju glazbenu karijeru počinje kao predizvođač na koncertima američkih glazbenika poput Johna Mayalla (Ljubljana, Čakovec i Beograd 1987.) i Joan Baez (Ljubljana i Zagreb 1989.).

Pored glazbenih albuma, napisala i nekoliko značajnih knjiga iz područja etnologije (Kneja).

Bajukin izričaj hvalila je međimurska narodna pjevačica Elizabeta Toplek (poznatija kao kultna Teta Liza)

Bajuk u Noći muzeja 2018. u Čakovcu

Gostovala je na više kompilacijskih i autorskih albuma, a njezina diskografija bilježi pet samostalnih albuma.

Piše za hrvatski tjednik za kulturu Hrvatsko slovo.[3]

Diskografija[uredi | uredi kôd]

  • Zora-djevojka (1997.)
  • Kneja – LP (1999.)
  • Tira les (2001.)
  • Luna (2005.)
  • Zipčica (2011.)

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • "Osmijeh je moja najbolja obrana" – pjesme (1991.)
  • "Besput" – pjesme (1992.)
  • "Razgovor s tišinom" – haiku (1995.)
  • "Z mojga srca ružica" – bajkovite priče (1995.)
  • "Vučica" – pjesme (1999.)
  • "Kneja" – bajkovite priče (1999.)
  • "Sandale na vodi" – pjesme (2000.)
  • "Kneja – Vilinska šuma" – zbirka priča (2002.)
  • "Papirnati brod" – pjesme (2013.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. lidijabajuk.com – Biografija Lidije Bauk
  2. a b dopmagazin.comInačica izvorne stranice arhivirana 16. studenoga 2008. – Razgovor s Lidijom Bauk, osvrt od 27. lipnja 2005.
  3. Lidija Bajuk: Dnevnik. 7.-13. X. Potrudimo se očuvati najveće vrijednosti hrvatske tradicije, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011., str. 7.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]