Ljubav i zloba

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ljubav i zloba
Spomen ploča Ljubav i zloba.JPG
Spomen ploča na kući u kojoj je Vatroslav Lisinski skladao "Ljubav i zlobu"
Autor Vatroslav Lisinski
Libreto Dimitrija Demeter
Praizvedba Zagreb, 28. ožujka 1846.
Vatroslav Lisinski

Ljubav i zloba je opera hrvatskog skladatelja Vatroslava Lisinskog. Smatra se prvom hrvatskom operom. Praizvedba je bila 28. ožujka 1846. u Zagrebu te su Hrvati, nakon Nijemaca i Rusa, postali treći narod u Europi koji je dobio nacionalnu operu.[1]

Ideja za operu[uredi VE | uredi]

Članovi ilirskog pokreta dugo su se vremena bavili mišlju da netko napiše hrvatsku operu po uzoru na prvu slavensku nacionalnu operu Život za cara (Ivan Susanjin) Mihaila Glinke.[2] Mladi Lisinski, autor glazbe za budnicu Prosto zrakom ptica leti činio se pravim izborom.

Libreto, prema zamisli Alberta Ognjana Štrige, napisao je Josip Car, zatim ga je preradio Dimitrija Demeter (koji se poslije navodi kao autor libreta), a instrumentaciju je dotjerao J. K. Wisner Morgenstern, glazbeni učitelj Lisinskog.[2]

Događaji oko Srpanjskih žrtava u ljeto 1845. odgodili su probe opere te je praizvedba zakazana za ožujak naredne godine.

Praizvedba[uredi VE | uredi]

Kad je djelo bilo gotovo, Lisinski i Demeter obratili su se 27-godišnjoj Zagrepčanki Sidoniji Erdödy Rubido, glazbeno školovanoj u Beču, koja je preuzela naslovnu ulogu Ljubice i otpjevala je na praizvedbi te na četiri reprize u ožujku i travnju 1846. Nakon toga, Erdödy Rubido nije više javno nastupala, a u povijesti je ostala zabilježena kao prva hrvatska operna pjevačica.[3]

Nakon opsežnih priprema 28. ožujka 1846. praizvedena je Ljubav i zloba u Staroj gradskoj vijećnici u Zagrebu, deset godina nakon nastanka Glinkinog Susanjina i dvadeset prije Smetanine Prodane nevjeste. Veliku uspjehu praizvedbe, osim povoljnih društvenih i kulturnih okolnosti, pridonijeli su i njezini protagonisti: uz Sidoniju Erdödy Rubido kao Ljubicu, nastupili su dvadesetdvogodišnji Franjo Stazić kao Vukosav, koji će kasnije pod imenom Franz Steger postati vodeći tenor Bečke dvorske opere, kao i Alberto Ognjan Štriga, jedan od pokretača ilirske glazbene misli.

Radnja[uredi VE | uredi]

Dimitrija Demeter
"Dvorane zagrebačke karte", Josip Bäck, Zagreb 1847./48. karte sa slikama narodnih nošnji i kostima s praizvedbe opere Ljubav i zloba, veduta hrvatskih povijesnih gradova i najznačajnijih zgrada u Zagrebu, dobile su ime po "Dvorani", tj. Narodnom domu. Nalaze se u Muzeju grada Zagreba.

Prvi čin[uredi VE | uredi]

Radnja opere zbiva se početkom 16. stoljeća u okolici grada Spljeta. Glavna je junakinja mlada Ljubica, kćer kneza Velimira, koji je obećao njezinu ruku plemiću Vukosavu. Međutim, ona je zaljubljena u mladog Obrena i on u nju. Vukosav to sazna i nasrne na Obrena te slijedi njihovo mačevanje. Knez Velimir ih nakratko rastavi te obojici zabrani pristup u svoj dom, na što mu Vukosav navijesti krvnu osvetu:

Wikicitati „Ja ti krvnu navješćam osvetu,
Da uvrijede ne opraštam, znaj!”
()

Drugi čin[uredi VE | uredi]

Ljubica i Obren sretnu se u vrtu i on joj prizna svoju ljubav. Vukosav, koji ih je uhodio, dovede kneza Velimira kako bi se ovaj uvjerio u Obrenovo udvaranje. Knez se razjari i ode. Vukosav i njegov sluga Branko skuju zavjeru da otmu Ljubicu i ubiju Velimira uz pomoć dvanaestorice hajduka, ali za to sazna Obrenov prijatelj Ljudevit:

Wikicitati „Nisam zaman u tom grmu vrebo;
Ha, što morah čuti, blago nebo!
Jel' moguće sred ljudskih njedara'
Tako ljuto srce da udara?”
()

Velimir prisili Ljubicu da Obrenu napiše pismo u kojem ga odbija, što ovome slomi srce i on podigne ruku na sebe, no u tom trenutku hajduci napadnu Velimirovo imanje te zarobe kneza, Obrena i Ljubicu. Velimir prizna da je prisilio Ljubicu da Obrenu napiše pismo. Vukosav se naslađuje nad zarobljenicima, no tada se ukaže gomila seljaka koje predvodi Ljudevit. Vukosav krene nožem na Ljubicu, ali ga Ljudevit ustrijeli te se hajduci razbježe. Oslobođeni i osloboditelji kleknu i zahvale Bogu:

Wikicitati „Slava tebi na nebesi',
Ljubav koj sveđ branio jesi.
Tvoja učini milost sada,
Ljubav zlobu da nadvlada.”
()

Likovi i uloge[uredi VE | uredi]

Tenor Nikša Radovanović pjevao je ulogu Vukosava u izvedbi iz 2005.
Lik Opis lika Glas
Velimir knez i bivši vojvoda Spljetski bas
Ljubica njegova kćer sopran
Obren dalmatinski plemić bariton
Ljudevit dalmatinski plemić tenor
Vukosav dalmatinski plemić tenor
Branko Vukosavov sluga bariton
  • seljaci - seljanke - Velimirovi vojnici i sluge - hajduci - puk

Suvremene izvedbe[uredi VE | uredi]

Premda se radi o prvoj hrvatskoj operi, ona je vrlo slabo poznata suvremenom slušateljstvu. Danas se Ljubav i zloba rijetko izvodi u cijelosti, većinom se radi o odabranim arijama, dvopjevima i ansamblima, kao što je bio slučaj u adaptaciji Pavla Dešpalja, izvedenoj 22. listopada 2005. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Dešpalj se koristio Papandopulovom instrumentacijom opere iz 1969. godine, u kojoj se ističe uvertira.[4]

Premda Ljubav i zloba ne postoji na nosačima zvuka, u fonoteci Hrvatskoga radija već dvadesetak godina postoji vrlo dobra tonska snimka, koja se ponekad emitira na Trećem programu HR.[5]

Izvori[uredi VE | uredi]

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.