Ljubica

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ljubica
Violet.JPG
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
Divizija: Magnoliophyta
Razred: Magnoliopsida
Red: Malpighiales
Porodica: Violaceae
Rod: Viola
Područje života
Vrste

Popis vrsta ljubice

Ljubica rod je cvjetnica iz porodice Violaceae, s oko 400-500 vrsta raširenih diljem svijeta. Većina vrsta nađeno je u prostoru Sjeverne polutke, ali ipak postoje i primjerci viole (ljubica, maćuhica) nađeni u veoma udaljenim područjima, kao što su Havaji, Australazija i Ande u Južnoj Americi.

Najviše vrsta ljubice višegodišnje su biljke, neke su jednogodišnje, a nekoliko mali grmovi. Neke vrste uzgajaju se zbog njihovih ukrasnih cvjetova u kutovima i kamenitim vrtovima, maćuhice se posebno intezivno uzgajaju u saksijama na proljeće i jesen/zimu u saksijama. Viola i violetta termini su koje koriste vrtlari, a i generalno u holtikulturi za uredne hibridne biljke malih cvjetova srednje veličine između ljubica i maćuhica.[1][2]

Opis[uredi VE | uredi]

Vrste ljubice obično imaju srcolike, narezuckane listove, a nekoliko ih ima palmine listove ili drugačije oblike. Velik broj vrsta ljubice travaste su biljke, a znatan broj ima veoma kratku ili nema stabljiku – što znači da nemaju uočljive stabljike i listove, a cvijeće, kad se pojavljuje, samo se digne iz zemlje; preostale vrste imaju kratke stabljike na kojima cvjetovi i listovi cvjetaju odjednom. Jednostavni listovi biljaka složeni su naizmjenično; vrste s kratkom ili bez stabljike daju bazalne rozete. Biljke obično imaju listove s sporednim listićima koji liče na listove.

Otvorena kapsula s vidljivim sjemenima
Kultivar s velikim cvjetovima i promijenjenom bojom

Cvjetovi kod većine obostrano su simetrični. Formirani su od pet latica; četiri jednake su sa strane, a jedna široka pokazuje prema dolje. Oblik latica i položaj razlikuju se od vrste do vrste, primjerice, neke vrste imaju "podupirač" na kraju svake latice ili samo na široj.

Pojedinačni cvjetovi završavaju dugačke stabljike parom brakteola. Cvjetovi imaju 5 čašičnih listića koji ojačaju ili se povećaju nakon cvjetanja. Cvjetovi imaju 5 slobodnih prašnika s kratkim filamentima koje plodnica ugnjetava, jedino dva manja prašnika imaju podupirače za nektar koji su smješteni na najnižim laticama. Cvjetovi su obloženi blizu vrha, a prašnici su glavičasti, suženi ili često u obliku kljuna. Cvjetovi imaju jajne stanice s tri posteljice.

Nakon cvjetanja, stvore se voćne kapsule koje prsnu, otvorene na tri strane. [3] Cvjetovi ljubice najčešće rastu u proljeće i privlače mnoge insekte. Mnoge vrste također na ljeto i jesen proizvode samooprašivajuće cvjetove koji ne otvaraju svoje latice ili ih nemaju. [4] Sjemena nalik na orahe imaju jake embrione, ravne kotiledone i mekane mesnate masne endosperme.[5] Sjemena često šire mravi.

Boje cvjetova roda variraju, počevši od ljubičaste, kao što i njihovo ime kaže, pa do raznih tonova plave, žute, bijele i krem boje. Mnogim kultivarima i hibridima boje su promijenjene, tako da daju cvjetovove u bojama čitavog spektra. Cvjetaju obilno u proljeće i ljeto.

Neke ljubice imaju nedostižan miris, koji nadraži receptore nosa, što sprječava bilo kakav dalji miris dok se živci ne oporave.

Izabrane vrste[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Ljubica.

Vidi popis vrsta: ljubice.

Napomena: Ni Saintpaulia ("Afrička ljubica") ni Erythronium dens-canis ("očnjačke ljubice") ne pripadaju pravim ljubicama, rodu Viola.

Red uključuje divlje ljubice, grupu bezmirisnih vrsta koje su najuobičajenije ljubice na mnogim prostorima, slatku ljubicu Viola odorata (tako nazvanu zbog slatkog mirisa), i mnogo ostalih vrsta čije ime sadrži riječ ljubica. Nekoliko vrsta poznate su kao maćuhice, uključujući žutu maćuhicu i pacifične vrste.

Obična plava ljubičica cvijet je država: Wisconsina, Rhode Islanda, Illinoisa i New Jerseya.

Australija dom je mnogih vrsta ljubice, uključujući vrste Viola hederacea, Viola betonicifolia i Viola banksii, koje su prvi skupili Joseph Banks i Daniel Solander na Cookovom putovanju za Botany Bay.

Moderne maćuhice (V. × wittrockiana) biljni su hibridi od najmanje 3 vrste, V. tricolor (divlje maćuhice), V. altaica i V. lutea (planinske maćuhice).

Ostale koristi[uredi VE | uredi]

Kulinarstvo[uredi VE | uredi]

Tek otvoreni, cvjetovi ljubice mogu se koristiti za ukrašavanje salata ili u nadjevima za piletinu ili ribu. Kreme i neki deserti mogu biti s okusom srži cvjetova ljubice. Mladi listovi jestivi su sirovi ili kuhani kao neka vrsta lisnatog povrća. Cvjetovi i listovi kultivara 'Rebecca', imaju izraženu aromu vanilije s nagovještajima zimzelene, kako god, prilično su ukusne u salatama.

'Kandirana ljubica ili kristalizirana ljubica cvijet je, obično od vrste Viola odorata, čuva se za presvlačenje jaja i kristaliziranje šećera. Alternativno, vrući sirup toči se preko svježeg cvijeta (ili je cvijet uronjen u sirup) i miješa se dok se šećer ponovno ne kristalizira i osuši. Ova metoda još uvijek se koristi za latice ruže i primijenjena je s cvjetovima naranče u prošlosti (kad su bademi ili kore naranče tretirane tako i nazivane pralinama). Kandirane ljubice još uvijek su komercijalne u gradu Toluse u Francuskoj, gdje su poznate kao violettes de Toulouse. Koriste se kao ukras ili sastojak aromatičnih deserta.

Francuzi su također poznati po svojoj juhi od ljubica, najvjerovatnije napravljenu od ekstrakta ljubice. U SAD-u, ova francuska juha od ljubica koristi se za ravne kolače i marsmallowe od ljubice.

Medicinske svrhe[uredi VE | uredi]

Cvjetovi, listovi i korijenovi raznih vrsta ljubice koriste se u medicinske svrhe, zato što su bogate vitaminima A i C. Također sadrže antioksidant nazvan antocijamin. Cvjeotvi ljubice također se koriste za biljni čaj koji se koristi u kineskoj biljnoj medicini.

Parfemi[uredi VE | uredi]

Viola odorata koristi se kao izvor mirisa u parfemskoj industriji. Poznata je po privlačnom mirisu kako se približava i udaljuje. U cvijeću je prisutan jod, koji isključuje mogućnost za ljude da onjuše mirisni spoj na trenutak u vremenu.[6].

Korist drugim vrstama[uredi VE | uredi]

Vrste ljubica kao hranu koriste larve nekih vrsta leptira uključujući vrste Hypercompe scribonia, Noctua pronuba, Noctua janthina, Fabriciana adippe, Boloria selene, Boloria euphrosyne i Xestia c-nigrum.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.americanvioletsociety.org/Species_N_Cultivars/Pansy.htm (Accessed 14 Oct 2008)
  2. http://www.rhs.org.uk/RHSPlantFinder/GenusClass.asp?Genus=Viola (Accessed 14 Oct 2008)
  3. Cullen, J. 2001. Handbook of North European garden plants with keys to families and genera. Cambridge: Cambridge University Press. Page 345.
  4. Walters, Dirk R., and David J. Keil. 1996. Vascular plant taxonomy. Dubuque, Iowa: Kendall/Hunt Pub. Co. Page 332.
  5. Cronquist, Arthur. 1981. An integrated system of classification of flowering plants. New York: Columbia University Press. Page 404.
  6. Ackerman, Diane. A natural history of the senses. New York: Vintage Books, 1991. Print.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]