Prijeđi na sadržaj

Ljuboje Dlustuš

Izvor: Wikipedija
Ljuboje Dlustuš
Puno imeLjuboje Dlustuš
PseudonimUvelak
Rođenje3. travnja 1850.
Šaptinovci, Našice
Smrt17. studenoga 1921.
Zanimanjeučitelj
NacionalnostHrvat
Književne vrsteknjiževna kritika, povijesni i pedagoški tekstovi
Portal o životopisima

Ljuboje Dlustuš (Šaptinovci, Našice, 3. travnja 1850.17. studenog 1921.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački[1] pedagog, književni kritičar i povjesničar.

Životopis

[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Požegi, učiteljsku u Đakovu. U Bosnu i Hercegovinu došao 1879. godine nakon službovanja u Slavoniji i na Sušaku. U Sarajevu je prvo učitelj, a zatim radi u školskoj upravi Zemaljske vlade sve do umirovljenja 1910. godine. Zaslužan za razvoj školstva u Bosni i Hercegovini. Pisao pjesme pod pseudonimom Uvelak. Članke i studije iz književnosti i povijesti književnosti objavljivao u mnogim listovima i časopisima. Vjenčani kum Silvija Strahimira Kranjčevića.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Filozofija u drevnih Helena (1890.)
  • Studije i dojmovi sa svjetske izložbe i internacionalnoga nastavnog kongresa 1900. u Parizu (1906.)
  • Proslov predsjednika Kluba hrv. Književnika u Osijeku Lj. Dl. Na sijelu prigodom blagdana 5. srpnja 1911. (1911.)
  • Franjo Marković, njegov život i rad (1915.)
  • Život i probrane pjesme Silvija Strahimira Kranjčevića (1918.)
  • Slava Petru Preradoviću (1918.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]