Ljuboje Dlustuš

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ljuboje Dlustuš
Puno ime Ljuboje Dlustuš
Pseudonim Uvelak
Rođenje 3. travnja 1850.
Šaptinovci, Našice
Smrt 17. studenoga 1921.
Zanimanje učitelj
Nacionalnost Hrvat
Književne vrste književna kritika, povijesni i pedagoški tekstovi

Ljuboje Dlustuš (Šaptinovci, Našice, 3. travnja 1850. - 17. studenog 1921.) bio je hrvatski i bosanskohercegovački [1] pedagog, književni kritičar i povjesničar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, gimnaziju u Požegi, učiteljsku u Đakovu. U Bosnu i Hercegovinu došao 1879. godine nakon službovanja u Slavoniji i na Sušaku. U Sarajevu je prvo učitelj, a zatim radi u školskoj upravi Zemaljske vlade sve do umirovljenja 1910. godine. Zaslužan za razvoj školstva u Bosni i Hercegovini. Pisao pjesme pod pseudonimom Uvelak. Članke i studije iz književnosti i povijesti književnosti objavljivao u mnogim listovima i časopisima. Vjenčani kum Silvija Strahimira Kranjčevića.

Djela[uredi VE | uredi]

  • Filozofija u drevnih Helena (1890.)
  • Studije i dojmovi sa svjetske izložbe i internacionalnoga nastavnog kongresa 1900. u Parizu (1906.)
  • Proslov predsjednika Kluba hrv. Književnika u Osijeku Lj. Dl. Na sijelu prigodom blagdana 5. srpnja 1911. (1911.)
  • Franjo Marković, njegov život i rad (1915.)
  • Život i probrane pjesme Silvija Strahimira Kranjčevića (1918.)
  • Slava Petru Preradoviću (1918.)

Izvori[uredi VE | uredi]