Lutvina kahva

Izvor: Wikipedija
Lutvina kahva u Travniku

Lutvina kahva, naziv je kavane u Travniku.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Na samom ulazu u Travnik s istočne strane iz pravca Sarajeva ili Zenice, na samom početku ili kraju travničke čaršije nekada je pokraj hladnog i bučnog potoka Šumeće, bila skromna drvena kućica u kojoj je, kako piše na početku Travničke hronike, bila Lutvina kahva.

Lutvina kahva
Žigica za cigaretu

Mala kavana na tom mjestu, s druge strane puta koji je prema Sarajevu gradio strogi Omer-paša Latas, imala je 18. lipnja 1887. godine jednog neobičnog, ali vrlo važnog gosta. Naime, na svom putu po Bosni gdje je vršio inspekciju konjičkih jedinica, u ovoj kavani kraće vrijeme zadržao se austrijski nadvojvoda i austrougarski prijestolonasljednik Rudolf, jedinac cara i kralja Franjo Josipa I. i Elizabete Bavarske. U povijesti je zabilježeno da je mali princ zbog svojih naprednih shvatanja često dolazio u sukob s ocem, koji ga je navodno poslao na ovaj službeni put kako bi ga bar na kratko razdvojio od 18-godišnje ljubavnice, glumice Marije Večera, koju je upoznao na konjskim trkama u Prateru i na predstavama u Burgteatru. Malo prije ove značajne posjete, kućica u kojoj je bila kavana bila je renovirana i obojena karakterističnim žutonarančastim vodoravnim prugama tzv. pseudomaurskom stilu, kao i sve važnije zgrade iz toga doba. Taj njezin izgled je sačuvan do danas.

Ugledni gost je prigodom zadržavanja popio kavu i poklonio dukat vlasniku koji je godinama kasnije čuvao u posebnoj vitrini na zidu, džezvu i fildžan iz kojeg je princ popio kavu. Ova vitrina prelazila je iz ruke u ruku vlasnika kavane koja se poslije te posjete i službeno prozvali Rudolfovom kahvom. Izgubila se nekada pred Drugi svjetski rat.[1]

Za razliku od nekih drugih kavanskih tradicija diljem svijeta, u Lutvinoj kahvi, kupac će uz bosansku kavu, koja će biti servirana u izvornom bosanskom escajgu za kavu, dobiti obaveznu čašu hladne vode iz slavine, rahat-lokum, šećer-kocku, paklo žigica i jednu cigaretu. To čini ovaj objekt posebnim u svijetu. Ono po čemu je postala poznata jeste, što u Lutvinoj kahvi počinje i završava radnja Andrićeve Travničke hronike.

Wikicitati »Na kraju travničke čaršije, ispod hladovitog i hučnog izvora Šumeća, postoji otkad svet pamti mala Lutvina kahva. Toga prvog sopstvenika kafane, Lutve, ne sećaju se ni najstariji ljudi, taj je bar stotinjak godina već na nekom od razasutih travničkih grobalja, ali svi idu kod Lutve na kafu i njegovo se ime pamti i izgovara tamo gde su zaboravljena imena tolikih sultana, vezira i begova. U bašti je kafanica, pod samom stenom, u podnožju brega, ima jedno odvojeno, hladovito i malo uzvišeno mesto, gde raste stara lipa. Oko te lipe i između stena i busenja uklopljene su niske klupe nepravilna oblika na kojima je zadovoljstvo posedeti i sa kojih se teško ustaje.«
(Travnička hronika)

Upravo na tom mjestu 1807. godine počinje i sedam godina kasnije završava radnja ovog Andrićeva romana, jer su se po njemu, na tom mjestu, na jednoj sofi, skupljali travnički begovi, sjedili, razgovarali i zamišljeni pratili igru sunca i oblaka, očekujući ili ispraćajući Napoleonove konzule.[2]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Lutvina kahva čeka musafire. ljubusaci.com. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.
  2. Lutvina kahva. opcinatravnik.com.ba. 5. kolovoza 2017. Pristupljeno 30. prosinca 2020.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]