Majstor i Margarita (1972.)
Majstor i Margarita (tal. Il Maestro e Margherita) | |
---|---|
Redatelj | Aleksandar Petrović |
Producent | Arrigo Colombo |
Scenarist | Barbara Alberti Amedeo Pagani A. Petrović Romain Weingarten |
Glavne uloge | Ugo Tognazzi Mimsy Farmer Alain Cuny |
Glazba | Ennio Morricone |
Montaža | Mihailo Ilić |
Godina izdanja | 15. srpnja 1972. |
Trajanje | 101 min |
Država | Jugoslavija Italija |
Jezik | srpski talijanski |
Žanr | alegorija |
Profil na IMDb-u | |
Portal o filmu |
"Majstor i Margarita" - ekranizacija istoimenog romana ruskog pisca Mihaila Afanasjeviča Bulgakova. Film je 1972. nagrađen Velikom zlatnom arenom za najbolji film.
Radnja filma se razlikuje od radnje romana.
U sovjetskoj Moskvi 20-ih godina - mjestu gdje nitko ne vjeruje ni u Boga ni u vraga, dramaturg Nikolaj Maksudov piše kazališni komad "Poncije Pilat". U svojem djelu Maksudov je opisao svoje viđenje biblijskih događaja, te konflikt između Poncija i Ješue (Isusa Krista). Tako smjeli komad nije se svidio kritičarima - Latunskom, Arimanu i Lavroviču. Ravnatelj kazališta Rimski je odbio postaviti dramu u svojem teatru. Jedina koja je uspjela shvatiti djelo bila je njegova voljena Margarita, koja je visoko cijenila genij Majstora. Međutim, tajanstveni stranac Voland sa svojim paklenim pomoćnicima Korovjevim i Azazellom pojavljuje se u Moskvi i počinje okrutno kažnjavati sve one koji su umiješani u hajku na Majstora i njegovo progonstvo u ludnicu. Na kraju Voland održi predstavu crne magije u kazalištu s ciljem da vidi suvremeni moskovski puk u cjelini. Mag dolazi do zaključka da su, bez obzira na iskvarenost sovjetske ideologije, Moskovljani običan puk, sposoban za suosjećanje i milosrđe prema ljudima. Voland oslobađa Majstora iz ludnice i ujedinjuje ga s Margaritom. Budući da Majstor nije zaslužio Svjetlo (Raj), on može naći samo mir: Duh zla daje Majstoru i Margariti po pehar falernskog vina koje je nekad pio Poncije Pilat.
- Ugo Tognazzi - Nikolaj Aleksejevič Maksudov "Majstor"
- Velimir Bata Živojinović - Korovjev
- Alain Cuny - Voland
- Mimsy Farmer - Margarita
- Pavle Vuisić - Azazello
- Fabijan Šovagović - Berlioz
- Ljuba Tadić - Poncije Pilat
- Taško Načić - Rimski
- Danilo Stojković - Bobov
- Radomir Reljić - Isus Hristos
- Plaketa Svetog Marka, Venecija, 1972.
- Nagrada Cudalk, Venecija, 1972.
- Srebrni Hugo, Čikago, 1972.
- Velika zlatna arena za najbolji film, Pula, 1972.
- Zlatna vrata Pule
- Zlatna arena za režiju
- Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu
- Zlatna arena za scenografiju
Roman "Majstor i Margarita" bio je inspiracija mnogim filmskim i televizijskim redateljima. Iste godine kad je snimljen Petrovićev film, Andrzej Wajda je režirao filmsku dramu o Ponciju Pilatu ("Pilatus und andere - Ein Film für Karfreitag"), a kasnije je snimljeno još pet filmskih ostvarenja prema motivima i dijelovima romana.
- U zadnjem planu vide se neki plakati koji su se mogli vidjeti u to vrijeme na ulicama Moskve. Npr. naziv filma "Jevrejskoje sčastje" (hrv. "Židovska sreća").;[1]
- Za kadrom kao da glas Majstora čita, ne sasvim doslovno, tekst poznatog pisma Mihaila Bulgakova Staljinu.
- ↑ Kino-teatr.ru, Jevrejskoje ščastije (1925) — Menahem Mendelj (informacija o filmu), preuzeto 20. ožujka 2013.
- Majstor i Margarita na Rotten Tomatoes
- Majstor i Margarita na All Movie
- Barabanov, B., Ennio Morricone: Ne ljublju neprofessionaljnyj podhod k rabote (intervju na ruskom), Kommersant, 23. lipnja 2005., br. 113
|