Sutjeska (1973.)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Sutjeska
Redatelj Stipe Delić
Producent Nikola Popović (izvršni producent)
Producentske kompanije: Bosna Film
Filmska Radna Zajednica (FRZ)
Sutjeska Film
Scenarist Sergej Bondarčuk
Wolf Mankovitsch
Ugo Pirro
Branimir Šćepanović
Miljenko Smoje
Glavne uloge Richard Burton
Ljuba Tadić
Bata Živojinović
Irene Papas
Milena Dravić
Bert Sotlar
Boris Dvornik
Rade Marković
Ljubiša Samardžić
Milan Puzić
Nikola Angeloski
Glazba Mikis Theodorakis
Snimatelj Tomislav Pinter
Montaža David de Wilde
Vuksan Lukovac
Godina izdanja 3. srpnja 1973.
Trajanje 128 min.
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg
Jezik hrvatski
srpski
crnogorski
njemački
engleski
Žanr ratni film
IMDB Logo 2016.svg Profil na IMDb-u
Applications-multimedia.svg Portal o filmu

Sutjeska je bosanskohercegovački ratni film u režiji hrvatskog redatelja Stipe Delića iz 1973. godine. Producirale su ga Bosna Film, Sutjeska Film iz Sarajeva[1] i Filmska radna zajednica (FRZ) Sutjeska.

Film je snimljen s velikim ambicijama, da bi postigao veći uspjeh nego Bitka na Neretvi, dotad najspektakularniji i dotad najgledaniji partizanski film socijalističke kinematografije, s nizom međunarodnih zvijezda.

Radnja filma[uredi VE | uredi]

U svibnju i lipnju 1943. Vrhovni štab Narodnooslobodilačke vojske s dvadeset tisuća boraca, zajedno sa centralnom bolnicom i ranjenicima, opkoljava u vrletima na pograničnom području Crne Gore i Bosne i Hercegovine šesterostruko nadmoćniji neprijatelj. Vrhovni štab donosi odluku o proboju...

Produkcija filma[uredi VE | uredi]

Sutjesku je prvotno trebao režirati Veljko Bulajić, na valu svjetskog uspjeha Bitke na Neretvi. U intervjuu 2013. je rekao da je to izbjegao, malo se i zamjerio, premda su mu nakon Bitke na Neretvi davali neograničen proračun i slobodu stvaranja. Protivljenje je, prema Bulajiću, bilo zbog političkih razloga. Ondašnje bosanskohercegovačko rukovodstvo htjelo je još bolje učvrstiti svoje odnose sa Titom pa je zbog toga inzistiralo da se snimi Sutjeska kao film o velikoj partizanskoj pobjedi, iako je Bulajić istakao da je to bio veliki partizanski poraz. Bulajić se nije protivio snimiti film zbog toga što je to bio poraz u bitci, jer se i na porazu može snimiti veliki film, ali ne o porazu kao da je pobjeda. Političari su pak htjeli da to bude film o pobjedi, uz to su posebno inzistirali da u tom filmu igra Richard Burton, koji je poslije vrlo loše odigrao ulogu. Posljedica svega bila je da je na Sutjesku potrošeno više novaca nego u Neretvi, no film nije nigdje u inozemstvu prikazan. Prošao je vrlo loše, kao klasičan primjer što biva kada se političari umiješaju u filmsku umjetnost.[2]

Prema knjizi Džavida Hoskića Filmska sutjeska: hronika jednog snimanja (izdanje FRZ Sutjeska i Zeta filma, 1973), trogodišnja filmska produkcija je teško okončana, uz financijsku i materijalnu pomoć 285 poduzeća ("radnih organizacija") i financijskim sudjelovanjem Zeta filma kao jugoslavenskog distributera. Po Hoskiću, Bulajić je od režije filma odustao još u fazi predpripreme, tokom 1970, planiravši da ostane supervizor produkcije, a da film režira njegov prvi pomoćnik režije u Bitci na Neretvi, Stipe Delić, no iz produkcije se sasvim povukao zato što za scenariste filma nisu odabrani scenaristi Bitke na Neretvi, njegov brat Stevan Bulajić i Ratko Đurović. U ranoj fazi produkcije, Bulajić je žestoko kritizirao sve verzije scenarija koje je napisao odabrani scenarist filma, ugledni srpski književnik Branimir Šćepanović.

Film je imao osobnu podršku Josipa Broza Tita, koji je posjećivao i set filma te odobrio odabir Richarda Burtona za glavnu ulogu. U ranoj fazi rada na scenariju je surađivao talijanski scenarist Ugo Pirro, koscenarist Bitke na Neretvi, a recenziju je dao i Orson Welles, koji je u ranoj fazi scenarija bio predviđen da tumači lik Winstona Churchilla (nije ušlo u kasnije verzije scenarija). U filmu je nastupila i grčka filmska zvijezda Irena Papas, a glazbu skladao Mikis Theodorakis. Tijekom produkcije, filmski je set napustio niz suradnika: pomoćnik režije Mate Relja, pomoćnik režije Milo Đukanović, glavni scenograf Vladimir Tadej, glumica Ružica Sokić, Ugo Pirro i dr.

Recepcija[uredi VE | uredi]

Sutjeska je u međunarodnoj distribuciji prikazivana pod naslovima The Battle of Sutjeska (Bitka na Sutjesci) i The Fifth Offensive (Peta ofenziva), a prodana je u distribuciju u Sovjetski Savez, Mađarsku, Rumunjsku, Poljsku, Bugarsku, Sejšele, DR Njemačku, Grčku, Italiju, Portoriko, Dansku, Libanon, Jordan, Siriju, Kuvajt, Bahrein, Ujedinjene arapske emirate, Egipat, Sudan, Iran, Finsku, Španjolsku, SAD, Nikaragvu, Irsku, Portugal, Indiju, Nigeriju, Ganu, Gambiju, Sierra Leone, Šri Lanku, Burmu, Hong Kong, Alžir, SR Njemačku, Austriju, Švicarsku, cijelu Latinsku Ameriku, Zapadnu Afriku, Tajland, Dansku, Švedsku, Siriju, Tursku, Etiopiju, Francusku, Veliku Britaniju, Tajvan, Australiju, Španjolsku i Nizozemsku.[3]

Film je bio jugoslavenski predstavnik za nagradu Oscar, ali nije nominiran. Film je 1973. dobio posebnu nagradu na filmskom festivalu u Moskvi, čijem je žiriju predsjedao Sergej Bondarčuk,[4] a dobio je sve važnije nagrade na Festivalu jugoslavenskog igranog filma u Puli.[5]

Sutjeska je ostala jedini igrani film koji je režirao Stipe Delić.

Uloge[uredi VE | uredi]

Nagrade[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Sutjeska film, Sarajevo
  2. Veljko Bulajić: Žao mi je što nisam snimio film o opsadi Sarajeva, Piše: Anadolija, index.hr, 15. veljače 2013.
  3. Baza HR kinematografije: Sutjeska, hrfilm.hr, pristupljeno 30. listopada 2019.
  4. BVIII MIFF (10-23 july 1973), pristupljeno 30. listopada 2019.
  5. 20. PULSKI FILMSKI FESTIVAL 26. srpnja – 1. kolovoza 1973. – 16 filmova, pristupljeno 30. listopada 2019.