Manastir Orahovica
Manastir Orahovica je jedan od četiriju manastira Slavonske eparhije i jedan od manastira Srpske pravoslavne Crkve koji se nalazi u samom srcu planine Papuk.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Sam manastir nastaje negdje u 16.st. na mjestu nekadašnje drvene crkve. Prema arhitektonskom obliku, može se reći da je manastir sagrađen prema tradiciji Moravske graditeljske škole. Budući kako je mjesto mirno i daje spokoj onome koji tamo boravi, manastir još također nosi naziv Remeta.[1] Dugi niz godina u ovom manastiru bio je prepisivački centar, gdje su prepisivani mnogi rukopisi. Valja istaknuti kaligrafa Mateka koji je prepisao Parenesis sv. Efrema Sirijskog. Danas se mnoge knjige koje su ovdje prepisivane čuvaju u Episkopskoj knjižnici u Pakracu. Bitno je još naglasiti da je u vrijeme obnove Pećke patrijaršije, ovaj manastir bio sjedište Požeške eparhije (kasnije: Slavonska eparhija) od 1557. godine. U prosincu 1700. patrijarh Arsenije je u manastiru organizirao tri narodna zbora, protiv novog vala unijaćenja. Na tim zborovima je odlučeno da se Srbi ne pokoravaju unijatskom vladici Petroniju Ljubibratiću, koja je car krajem ožujka 1694. potvrdio za unijatskog vladiku u Srijemu, poslije smrti Longina Rajića.[2] Manastir se suočio s mnogim događanjima koji su uništavali kao povlačenje Turaka, potresi te ratovi. U vrijeme Drugog svjetskog rata manastir je jako uništen. Nakon rata, tadašnji nadstojatelj manastira Milutin Amidžić obnavlja i vraća duh u njega. Jovan Četirević Grabovan oslikao je ikonostas 1775. godine, koji je djelomično stradao u Drugom svjetskom i Domovinskom ratu.
Manastir danas[uredi | uredi kôd]
Nakon smrti Milutina Amidžića, u manastiru 20 godina nije nitko boravio. Dolaskom arhimandrita Pavla iz manastira Ostrog u Crnoj Gori, monasi se polako vraćaju kako mjesno stanovništvo kaže "slavonsku svetinju". Također u manastiru se nalaze i moći Sv. Anastazije ili Stošije.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ eparhija-slavonska.com, Eparhija slavonska, pristupljeno 28.6.2018.
- ↑ Жутић, Никола. 2021. Мато Топаловић, славонски Илир. Велика Србија. Београд. str. 47. ISBN 978-86-80900-09-4