Nemanjići
Nemanjići su srednjovjekovna dinastija koja je najduže vladala Srbijom (Raškom). Dinastija je nazvana po Stefanu Nemanji, osnivaču dinastije koji je povezan s Vukanovićima po muškoj liniji. Dinastija je dala jedanaest vladara, s tim što se nastavlja bočnom, ženskom linijom u dinastiju Lazarevića, a kasnije i Brankovića, koji vladaju Srbijom i dijelom drugih Južnih Slavena do prve polovice 16. stoljeća.
Sadržaj
Vladarska loza Nemanjića[uredi VE | uredi]
Dinastija je vladala Srbijom od (1166.)1168. do 1371. U tom periodu ona je dala jedanaest vladara:
- veliki župan Stefan Nemanja, veliki župan (1166.) 1168.-1196.
- kralj Stefan Prvovjenčani, veliki župan 1196.-1217., kralj Raške 1217.-1228. (s prijekidom kada je vladao veliki župan Vukan)
- kralj Stefan Radoslav, kralj Raške 1228.-1233.[1]
- kralj Stefan Vladislav, kralj Raške 1234.-1243.
- kralj Stefan Uroš I., kralj Raške 1243.-1276.
- kralj Stefan Dragutin, kralj Raške 1276.-1282., kasnije kralj Srijema
- kralj Stefan Uroš II. Milutin, kralj Raške 1282.-1321.
- kralj Stefan Vladislav II., 1321.-1325. kralj Srijema, i nepriznati kralj Raške
- kralj Stefan Uroš III. Dečanski, kralj Raške 1321.-1331.
- car Stefan Uroš IV. Dušan, kralj Raške 1331.-1346., car Srbije, Bugara, Grka i Arbanasa 1346.-1355.
- car Stefan Uroš V.| Nejaki, car Srbije 1355.-1371.
Bočna epirska linija Nemanjića, po muškoj liniji[uredi VE | uredi]
Simeon Siniša sin je kralja Stefana Dečanskog iz braka s Marijom Paleolog. Od cara Dušana je na upravu dobio Epir kojim je vladao do 1369. godine kada se osamostalio kao despot. Imao je dva sina Stefana i Jovana Uroša, koji je kao monah Josaif osnovao Meteore, a s njegovom smrću 1423. godine izumire ova bočna linija Nemanjića.
Bočna linija Nemanjića, po ženskoj liniji[uredi VE | uredi]
Bočna linija Nemanjića, po ženskoj liniji, unuke Nemanjinog sina Vukana, Milice:
- Knez Lazar Hrebeljanović (1371.-1389.)
- Despot Stefan Lazarević (1389.-1427.)
Kći kneza Lazara, Mara, udala se za velikaša Vuka Brankovića i s njim imala potomke koji su vladali Raškom:
- Despot Đurađ Branković (1427.-1456.)
- Despot Lazar Branković (1456.-1458.)
- Despot Stefan Branković (1458.-1459.)
Obiteljski grb[uredi VE | uredi]
Obiteljski grb Nemanjića predstavljen je dvoglavim bijelim orlom na crvenom polju, koji je preuzet od bizantskog grba dinastije Paleologa.
Rodoslovlje dinastije Nemanjić[uredi VE | uredi]
Stefan Nemanja, veliki župan, oženio se Anom (monahinja Anastasija) i s njom imao sinove Vukana, Stefana Prvovjenčanog, Rastka (kasnije Sveti Sava) i dvije kćeri.
Vukan Nemanjić imao je sinove Đorđa, Stefana, Dimitrija (Dmitra), Vladina i Rastka. Samo je župan Dimitrije imao potomke, sina Vratislava, Vratislav kneza Dimitrija Vratka, a Dimitrije sina župana Nikolu i kćer Milicu (koja se udala za kneza Lazara Hrebeljanovića).
Kralj Stefan I. Nemanjić prvo se oženio Eudokijom, ali je poslije uzeo za ženu Anu Dandolo, unuku mletačkog dužda Enrika Dandola. S Anom je imao sinove Radoslava Nemanjića, Vladislava Nemanjića, Predislava i Uroša I. i kćer Komninu. Kralj Radoslav za ženu je uzeo Anu, kćer solunskog despota i cara Teodora I. Angela. Kralj Vladislav Nemanjić za ženu je uzeo Beloslavu, kćer bugarskog cara Asena II. i s njom imao Stefana, Desu i još jednu kćer (koja je bila udana za Đura Kačića, omiškog kneza). Predislav se zamonašio i postao episkop humski arhiepiskop Sava II.
Kralj Uroš I. Nemanjić oženio je Jelenu Anžuvinsku i s njom imao sinove Dragutina, Milutina i Stefana. Kralj Dragutin Nemanjić, srijemski kralj, bio je oženjen Katalinom, kćeri hrvatsko-ugarskoga kralja Stjepana V., i s njom imao Vladislava, Uroša (kasnije monah Stefan), Jelisavetu (udanu za Stjepana I. Kotromanića) i još jednu kćer (udanu za Pavla I. Šubića). Vladislav je najprije bio oženjen Anom Morozini, a kasnije kćerju erdeljskog vojvode Ladislava Apora. Kralj Milutin Nemanjić ženio se pet puta: prva žena mu je bila Jelena (vlastelinskog roda), druga je bila kći gospodara Tesalije Ivana I. Anđela, treća Elizabeta, kći hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V., četvrta Ana, kći bugarskog cara Georgija Tertera I., a peta Simonida, kći cara Andronika II. Paleologa. Sa Simonidom imao je sinove Stefana Dečanskog i Konstantina, i kćeri Anu (udala se za Mihaila Šišmana, bugarskog cara) i Zoricu. Stefan Dečanski prvo je bio oženjen Teodorom, kćeri bugarskog cara Smilca s kojom je imao Dušana, Dušicu i po nekima Jelenu, ženu Mladena III. Šubića), ali se poslije vjenčao s Marijom, kćeri bizantskog Panipersevatsa Ivana Paleologa. S Marijom je imao Simeona Sinišu, Jelenu (udana za Mladena III. Šubića) i Teodoru (udana za despota Dejana).
Car Dušan Silni bio je oženjen Jelenom, sestrom bugarskog cara Ivana Aleksandra, i s njom imao sina Uroša V. Nemanjića. Uroš se oženio Anom, kćeri vlaškog vojvode Aleksandra.
Simeon Siniša Paleolog, bio je oženjen s Tomaidom, kćeri Ivana II. Orsinija i Ane Paleolog, i s njom imao Jovana Uroša, Stefana Duku i Mariju Angelinu Dukenu (bila udana za Tomu Preljubovića, despota Janjine, a zatim za Isaila dell Buondelmonti). Stefan Duka je bio oženjen s kćeri Francesca Giorgia, markgrofa Bodonice.
Od dviju kćeri Stefana Nemanje, jedna se udala za despota Manuela Angela, solunskog despota i cara, a druga za nekog Asena, s kojim je dobila Konstantina Tiha Asena (bugarski car).
Podrijetlo Nemanjića[uredi VE | uredi]
Prema Ljetopisu popa Dukljanina Petar je bio brat kralja Krešimira. Tijekom X. stoljeća prema tom rukopisu on će postati vladar Duklje. U doba makedonske i bizantske vrhovne vlasti njegovi potomci će doćina vlast u Srbiji. Tijekom stoljeća njegovi muški potomci će mijenjati ime svoje dinastije najprije u Vojislavljević, a potom u dinastija Nemanjić koja će izumrijeti 1422. godine nakon višestoljetnog vladanja Srbijom i Balkanom.[2]
Izvori[uredi VE | uredi]
- ↑ http://www.spcoluzern.ch/index.php?pg=1997&lang=en pristupljeno 13. ožujka 2011.
- ↑ http://www.montenegrina.net/pages/p...a_redakcija.htm