Nemanjići

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima (literatura, internetske stranice itd.). Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih izvora.

Grb Nemanjića

Nemanjići su srednjovjekovna dinastija koja je najduže vladala Raškom. Dinastija je nazvana po Stefanu Nemanji, osnivaču dinastije koji je povezan s Vukanovićima po muškoj liniji. Dinastija je dala jedanaest vladara, s tim što se nastavlja bočnom, ženskom linijom u dinastiju Lazarevića, a kasnije i Brankovića, koji vladaju dijelom Južnih Slavena prve polovice 16. stoljeća.

Vladarska loza Nemanjića

Dinastija je vladala Raškom od (1166.)1168. do 1371. U tom periodu ona je dala jedanaest vladara:

• veliki župan Stefan Nemanja, veliki župan (1166.) 1168.-1196.
• kralj Stefan Prvovjenčani, veliki župan 1196.-1217., kralj Raške 1217.-1228. (s prekidom)
• kralj Stefan Radoslav, kralj Raške 1228.-1233.
• kralj Stefan Vladislav, kralj Raške 1234.-1243.
• kralj Stefan Uroš I., kralj Raške 1243.-1276.
• kralj Stefan Dragutin, kralj Raške 1276.-1282., kasnije kralj Srijema
• kralj Stefan Uroš II. Milutin, kralj Raške 1282.-1321.
• kralj Vladislav II., 1321.-1325. kralj Srijema, i nepriznati kralj Raške
• kralj Stefan Uroš III. Dečanski, kralj Raške 1321.-1331.
• car Stefan Uroš IV. Dušan, kralj Raške 1331.-1346., car Bugara i Grka 1346.-1355.
• car Stefan Uroš V.| Nejaki, car Raške 1355.-1371.

Bočna epirska linija Nemanjića, po muškoj liniji

Simeon Siniša sin je Stefana Dečanskog iz braka s Marijom Paleolog, pa se osjećao više Grkom nego Raščanom. Od Dušana je na upravu dobio Epir kojim je vladao do 1369. godine kao samostalni despot. Imao je dva sina Stefana i Jovana Uroša koji je kao monah Josaif osnovao Meteore, a s njegovom smrću 1423. godine izumire ova bočna linija Nemanjića.

Bočna linija Nemanjića, po ženskoj liniji

Bočna linija Nemanjića, po ženskoj liniji, unuke Nemanjinog sina Vukana Milice:

• Knez Lazar Hrebeljanović (1371.-1389.)
• Despot Stefan Lazarević (1389.-1427.)

Kći kneza Lazara, Mara, udala se za velikaša Vuka Brankovića i s njim imala potomke koji su vladali Raškom:

• Despot Đurađ Branković (1427.-1456.)
• Despot Lazar Branković (1456.-1458.)
• Despot Stefan Branković (1458.-1459.)

Obiteljski grb

Obiteljski grb Nemanjića predstavljen je dvoglavim bijelim orlom na crvenom polju, koji je preuzet od bizantskog grba dinastije Paleologa.

Rodoslovlje dinastije Nemanjić

Točnost podataka u ovom članku je osporena. (Rasprava)

Stefan Nemanja, veliki župan, oženio se Anom (monahinja Anastasija) i s njom imao sinove Vukana, Stefana Prvovjenčanog, Rastka (kasnije Sveti Sava) i dvije kćeri.

Vukan Nemanjić imao je sinove Đorđa, Stefana, Dimitrija (Dmitra), Vladina i Rastka. Samo je župan Dimitrije imao potomke, sina Vratislava, Vratislav kneza Dimitrija Vratka, a Dimitrije sina župana Nikolu i kćer Milicu (koja se udala za kneza Lazara Hrebeljanovića).

Kralj Stefan I. Nemanjić prvo se oženio Eudokijom, kćeri bizantskog cara Aleksija III. Angela, ali je poslije uzeo za ženu Anu Dandolo, unuku mletačkog dužda Enrika Dandola. S Anom je imao sinove Radoslava Nemanjića, Vladislava Nemanjića, Predislava i Uroša I. i kćer Komninu. Kralj Radoslav za ženu je uzeo Anu, kćer solunskog despota i cara Teodora I. Angela. Kralj Vladislav Nemanjić za ženu je uzeo Beloslavu, kćer bugarskog cara Asena II. i s njom imao Stefana, Desu i još jednu kćer (koja je bila udana za Đura Kačića, omiškog kneza). Predislav se zamonašio i postao episkop humski arhiepiskop Sava II.

Kralj Uroš I. Nemanjić oženio je Jelenu Anžuvinsku i s njom imao sinove Dragutina, Milutina i Stefana. Kralj Dragutin Nemanjić, srijemski kralj, bio je oženjen Katalinom, kćeri hrvatsko-ugarskoga kralja Stjepana V., i s njom imao Vladislava, Uroša (kasnije monah Stefan), Jelisavetu (udanu za Stjepana I. Kotromanića) i još jednu kćer (udanu za Pavla I. Šubića). Vladislav je najprije bio oženjen Anom Morozini, a kasnije kćerju erdeljskog vojvode Ladislava Apora. Kralj Milutin Nemanjić ženio se pet puta: prva žena mu je bila Jelena (vlastelinskog roda), druga je bila kći gospodara Tesalije Ivana I. Anđela, treća Elizabeta, kći hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V., četvrta Ana, kći bugarskog cara Georgija Tertera I., a peta Simonida, kći cara Andronika II. Paleologa. Sa Simonidom imao je sinove Stefana Dečanskog i Konstantina, i kćeri Anu (udala se za Mihaila Šišmana, bugarskog cara) i Zoricu. Stefan Dečanski prvo je bio oženjen s Teodorom, kćeri bugarskog cara Smilca s kojom je imao Dušana, Dušicu i po nekima, Jelenu, ženu Mladena III. Šubića), ali se poslije vjenčao s Marijom, kćeri bizantskog Panipersevatsa Ivana Paleologa. S Marijom je imao Simeona Sinišu, Jelenu (udana za Mladena III. Šubića) i Teodoru (udana za despota Dejana).

Car Dušan Silni bio je oženjen s Jelenom, sestrom bugarskog cara Ivana Aleksandra, i s njom imao sina Uroša V. Nemanjića. Uroš se oženio Anom, kćeri vlaškog vojvode Aleksandra.

Simeon Siniša Paleolog, bio je oženjen s Tomaidom, kćeri Ivana II. Orsinija i Ane Paleolog, i s njom imao Jovana Uroša, Stefana Duku i Mariju Angelinu Dukenu (bila udana za Tomu Preljubovića, despota Janjine, a zatim za Isaila dell Buondelmonti). Stefan Duka je bio oženjen s kćeri Francesca Giorgia, markgrofa Bodonice.

Od dviju kćeri Stefana Nemanje, jedna se udala za despota Manuela Angela, solunskog despota i cara, a druga za nekog Asena, s kojim je dobila Konstantina Tih Asena (bugarski car).

Porijeklo Nemanjića

Prema Ljetopisu popa Dukljanina Petar je bio brat kralja Krešimira. Tijekom X. stoljeća prema tom rukopisu on će postati vladar Duklje. U doba makedonske i bizantske vrhovne vlasti njegovi potomci će prijeći na pravoslavnu vjeru. Tijekom stoljeća njegovi muški potomci će mijenjati ime svoje dinastije najprije u Vojislavljević, a potom u dinastija Nemanjić koja će izumrijeti 1422. godine nakon višestoljetnog vladanja Raškom.