Krasopis
Kaligrafija (grčki: καλλιγραφία / kalligrafia; κάλλος / kallos = lijepo, γράφειν / grafein = pisati) ili krasopis[1][2] umjetnost je lijepog pisanja rukom uz pomoć pera, kista, tinte ili nekog drugog pribora za pisanje. Osoba koja se bavi krasopisom zove se krasopisac ili kaligraf.[3][4]
Vještina kaligrafije sastoji se u pravilnoj izradbi slova, njihovu skladu i rasporedu. Osobito je cijenjena u arapskim zemljama i u Kini, gdje je uzdignuta na razinu umjetnosti.[5] Od 2009. godine kineska kaligrafija je prepoznata kao UNESCO-ova nematerijalna svjetska baština, a 2021. godine priznata je i arapska kaligrafija.
Poznato je da je službeni matematički font (kakav se koristi na matematičkim fakultetima) oblik kompjuterskog krasopisa.
Važnost kaligrafije u povijesti kulture ogromna je svuda gdje je prepisivanje svetih tekstova imalo samo po sebi duhovnu vrijednost: primjerice u islamu, gdje je bismillah najčešći kaligrafski oblik. U kineskoj i japanskoj kulturi pisanja kaligrafija je i danas vrlo važna i inspirativna. Važnije od čitljivosti je postizanje savršene estetske uravnoteženosti i pokazivanje osjećaja. Mnogi kaligrafi ukazuju na meditativni karakter svog posla:
»Mir tog posla ispunjava cijelo biće potpunim zadovoljstvom, u kojem nas vrijeme i prostor, kao obrisano, uopće ne brinu i ne opterećuju«(Andreas Schenk).
U europskim zemljama svako je pojedino pismo razvilo estetska pravila izvedbe. U srednjem vijeku kaligrafija se osobito njegovala u samostanskim i dvorskim pisarnicama (skriptorijima) koji su sačuvali pisarsku tradiciju i nakon izuma tiskarskoga stroja u 15. st.[5]
Iako je kaligrafija u Europi nakon početka novog doba značajno izgubila na važnosti, još živi kao oblik umjetnosti i kao hobi. Praktičnu primjenu ima još u oblikovanju nekih dokumenata, plakata ili upisivanja u neke knjige u određenim svečanim prigodama. Danas se kaligrafija njeguje u nekim školama kao nastavni predmet.
U cijeloj Europi postoje povijesna djela antičkih i srednjovjekovnih kaligrafa, koja su u više primjeraka nastajali u samostanima i vrlo su bogato opremljena s puno detalja (svečani kodeksi ili oslikani (iluminirani) rukopisi). Savršenstvo prepisivanja postignuto je kod poluuncijale, karolinškog i humanističkog pisma.
Nakon izuma tiska, kaligrafija se koristila kod pisanja svečanih službenih dokumenata (diploma, povelja i sl.). Krasopis se predavao u mnogim školama, za što je najvažniji udžbenik kaligrafa (krasopisca) i umjetnika pisanja, Edwarda Johnstona, iz 1906. godine, Writing & Illuminating, & Lettering ("Pisanje i oslikavanje, te oblikovanje slova"). Njegova se kaligrafija i danas koristi u Londonskoj podzemnoj željeznici.
| Arapska kaligrafija | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština UNESCO | |
 | |
| Država |  Ujedinjeni Arapski Emirati  Maroko  Saudijska Arabija  Bahrein  Alžir  Egipat  Irak  Jordan  Libanon  Mauretanija
 Oman  Palestina  Sudan  Tunis  Jemen |
| Regija | Arapske zemlje |
| Godina upisa | 2021. |
| Ugroženost | - |
| Poveznica | UNESCO:01718 |
Podrobniji članak o temi: Arapska kaligrafijaArapski kaligrafi imaju višestoljetnu tradiciju. Zbog zabrane slika u Kuranu koristilo se kurzivno arapsko pismo u kaligrafskoj umjetnosti, čime su nastale slike od slova, tzv. kaligrami. Arapska kaligrafija je umjetnička praksa pisanja dvadeset osam slova arapske abecede na fluidan način, napisanih kurzivom, s desna na lijevo. Izvorno namijenjena jasnoći i čitljivosti pisanja, postupno je postala islamska arapska umjetnost za tradicionalna i moderna djela. Fluidnost arapskog pisma nudi beskonačne mogućnosti, čak i unutar jedne riječi, jer se slova mogu rastezati i transformirati na brojne načine kako bi se stvorili različiti motivi. Tradicionalne tehnike koriste prirodne materijale, poput trske i bambusovih stabljika za kalam, odnosno instrument za pisanje. Za tintu se koristi mješavina meda, crne čađe i šafrana, a papir se ručno izrađuje i tretira škrobom, bjelanjkom i stipsom.[6]
Naročiti oblik umjetničke arapske kaligrafije razvio se početkom 20. stoljeća u Osmanskom Carstvu.
U turskom su pravu postojali nišandži koji su bili krasopisci. Vladareve su isprave prolazile njihovu redakturu. Imali su jednak status kao defterdari. Zajedno s kadijaskerima, bili su dijelom divana, vijeća velikog vezira.[7]
Još od talmudskih vremena, osoba koja piše hebrejske tekstove naziva se sofer (naglasak na "e"). Zanimanje sofera iziskuje višegodišnje školovanje i unutar židovstva vrlo je cijenjeno. Biblijski tekstovi pišu se guščjim perom i tintom bez dodataka metala, a sofer je sam priprema. Podloga na kojoj se piše uvijek je posebno u tu svrhu ručno izrađen pergament. Hebrejski su tekstovi bez vokala, ali imaju posebne ukrase koji se opisuju kao "krunice". Tekstovi moraju biti pisani bez ijedne pogreške i vrlo točno. Sofer ne smije pisati napamet, nego mora svako pojedino slovo kopirati iz predloška.
Podrobniji članak o temi: Kineska kaligrafija Podrobniji članak o temi: Japanska kaligrafija Podrobniji članak o temi: Korejska kaligrafijaKaligrafija u Aziji, uglavnom na prostoru Kine i Japana (Koukai znanstvenik i umjetnik, poznati krasopisac iz 9.st.) ima još uvijek visoki položaj u društvenom i umjetničkom životu. Najčešće se za pisanje koristi kist, štapići tuša i kamen za tuš, na papiru. Prije samog pisanja, dio štapića tuša nariba se i u kamenoj posudi miješa s vodom ili vinom. Čin pisanja je danas najčešće impulzivan, što znakove čini teško čitljivim, ali zato utoliko izražajnijim.
Kaligrafska umjetnička djela ukrašavaju kao okomite pločice u paru i kao vodoravne pločice s imenima kineske vrtove. U organiziranju vrta gotovo su neizostavne i čine njegov značajan ukrasni element. To su često stihovi iz poznatih pjesama, kojima se naglašava posebnost okoline u koju se stavlja.
- ↑ Pišemo krasopisom Hrvatski školski muzej (pristupljeno 17. siječnja 2019.)
- ↑ Eklektički krasopis. Inačica izvorne stranice arhivirana 30. prosinca 2012. Pristupljeno 15. travnja 2012.
- ↑ KATEHEZA PAPE BENEDIKTA XVI. NA OPĆOJ AUDIJENCIJI Srijeda, 27. svibnja 2009.
- ↑ Ivan Krstitelj Tkalčić: Monumenta historica civitatis Zagrabiae metropolis regni Dalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Povijesni spomenici grada Zagreba prijestolnice Kraljevine Dalmatinsko-hrvatsko-slavonske.
- 1 2 kaligrafija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2026. Pristupljeno 11. kolovoza 2026.
- ↑ Arapska kaligrafija: znanje, vještine i prakse, Nematerijalna svjetska baština (engl.) Pristupljeno 11. kolovoza 2026.
- ↑ Predavanja iz predmeta Povijest države i javne uprave Specijalistički diplomski stručni studij javne uprave Pravni fakultet Osijek
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Krasopis |