Efrem Sirijski
| Sveti Efrem | |
|---|---|
| |
| Rođen | oko 306. Nisibis |
| Preminuo | 373. Edesa |
| Spomendan | 9. lipnja |
| Simboli | vino, odjeća đakona |
| Zaštitnik zanimanja | duhovnih vođa |
 Portal o kršćanstvu
| |
Sveti Efrem Sirijski (Nisibis, oko 306. - Edesa, 373.), sirijski đakon i kršćanski teolog iz 4. stoljeća, svetac, književnik i crkveni naučitelj.
Pisao je uglavnom himne, pjesme i biblijske komentare. Smatra se najznačajnijim crkvenim ocem sirijske tradicije.[1] Kršćani diljem svijeta, a posebno u Siriji, poštuju ga kao sveca.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Sveti Efrem rođen je u Siriji u obitelji siromašnih roditelja u vrijeme cara Konstantina Velikog. Svoju ranu mladost proveo je dosta burno, ali je u jednom trenutku promijenio način života i postao revni kršćanin. Bio je učenik Jakova Nisibijskog i prijatelj sv. Bazilija Velikoga.
Efrem je gotovo neprestano pisao knjige, usmeno poučavao monahe i narod u Edesi ili se predavao molitvi i razmišljanju. Kada su ga htjeli postaviti za biskupa, namjerno se pravio ludim, nakon čega su ga ostavili na miru. Umro je u dubokoj starosti 378. godine.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Parry, Ken; David Melling (editors) (1999). The Blackwell Dictionary of Eastern Christianity. Malden, MA.: Blackwell Publishing. ISBN 0-631-23203-6.
| |||||||||||||||||