Efrem Sirijski

Izvor: Wikipedija
Sveti
Efrem Sirijski
ܡܪܝ ܐܦܪܝܡ ܣܘܪܝܝܐ
Minijatura s likom sv. Efrema Sirskog.
Minijatura s likom sv. Efrema Sirskog.
Rođen oko 306.
Nisibis
Preminuo 373.
Edesa
Spomendan 9. lipnja
Simboli vino, odjeća đakona
Zaštitnik zanimanja duhovnih vođa
Christianity Symbol.png Portal o kršćanstvu

Sveti Efrem Sirijski (sv. Efrem Sirski, sv. Efrem Sirac; Nisibis, oko 306.Edesa, 373.), sirijski đakon i kršćanski teolog iz 4. stoljeća, svetac, književnik i crkveni naučitelj. Poznat je pod nadimkom Harfa Duha Svetoga. Papa Benedikt XVI. prozvao ga je »pjesnikom božanskih otajstva« ustvrdivši da je »bez sumnje najveći među sirskim ocima i najznamenitiji pjesnik čitavog patrističkoga doba.«[1]

Pisao je uglavnom himne, pjesme i biblijske komentare. Smatra se najznačajnijim crkvenim ocem sirijske tradicije.[2] Kršćani diljem svijeta, a posebno u Siriji, poštuju ga kao sveca.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Sveti Efrem rođen je u Siriji u obitelji siromašnih roditelja u vrijeme cara Konstantina Velikog. Svoju ranu mladost proveo je dosta burno, ali je u jednom trenutku promijenio način života i postao revni kršćanin. Bio je učenik Jakova Nisibijskog i prijatelj sv. Bazilija Velikoga.

Efrem je gotovo neprestano pisao knjige, usmeno poučavao monahe i narod u Edesi ili se predavao molitvi i razmišljanju. Kada su ga htjeli postaviti za biskupa, namjerno se pravio ludim, nakon čega su ga ostavili na miru. Umro je u dubokoj starosti 378. godine.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Efrem Sirac, pjesnik božanskih otajstava Kateheza pape Benedikta XVI. na Općoj audijenciji 28. studenoga 2007., pristupljeno 11. lipnja 2021.
  2. Parry, Ken; David Melling (editors) (1999). The Blackwell Dictionary of Eastern Christianity. Malden, MA.: Blackwell Publishing. ISBN 0-631-23203-6.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta