Marijan Varjačić

Izvor: Wikipedija

Marijan Varjačić (Srednji Mosti, 21. prosinca 1947.), spisatelj i kazališni ravnatelj, rođen u Srednjim Mostima (župa sv. Bendikta, dekanat Novigrad Podravski).

Životopis[uredi | uredi kôd]

Živio i školovao se u Mostima, Čakovcu, Varaždinu i Zagrebu. Kraće vrijeme, u ranom djetinjstvu, boravio u Pitomači i Belici. Do 1990. za kruh služi kao juratuš.

Od 1990. do 2005. godine na čelu varaždinskog Kazališta, potom tajnik Kazališta i urednik kazališnih izdanja. Redakcija za kulturu Večernjeg lista proglasila ga je 1997. osobom godine u hrvatskom kazalištu[1]. U književnim i drugim časopisima (Republika, Kolo, Kaj, Marulić i dr.) i u zbornicima HAZU, Zavoda za književnost, kazalište i glazbu objavio pedesetak studija, ogleda i znanstvenih članaka o kazalištu, pjesništvu i umjetnosti uopće, po pravilu prepoznatljivih misaonih poticaja odnosno filozofskih preferencija (platonizam i njegovi refleksi do danas).

Dio radova sabrao je u dvije knjige: Lice nevidljivog: Prilozi teatrozofiji (2013.) i Put u ništa (2016.), obje u izdanju Društva hrvatskih književnika u Zagrebu.[2][3] Knjigu Lice nevidljivog preporučio je prof. Georgij Paro kao literaturu studentima režije na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. U časopisima (Mladost, Plavi vjesnik, Oko) tiskao rukovet pjesama. Objavio zbirku pjesama Saliera/Soljenka (2000.), knjigu Saecula scenica Varazdiniensia (2007.) o povijesti kazališta u Varaždinu, kao i monografiju Jagoda Kralj Novak (2019.). Knjige u rukopisu: Čudo jezika. Glose uz stihove hrvatskih pjesnika; Varaždinsko kazalište. Prilozi novijoj povijesti kazališta u Varaždinu. U obje knjige riječ je o izboru tekstova objavljenih u časopisima i zbornicima.

Dugogodišnji je sudionik znanstvenog simpozijuma Krležini dani i jedan od glavnih suradnika trećeg toma Repertoara hrvatskih kazališta (HAZU, Zagreb, 2002.). Godine 2009. utemeljio Bijenale kazališnog plakata i autorski ga vodio do 2019. Osnovao i uređivao časopis Kazalište (1993-1996.).

Dodatak[uredi | uredi kôd]

Do svoje tridesete godine, u predkazališnom razdoblju, afirmirao se u stručnim pravničkim krugovima. Bio je član Upravnog odbora Društva pravnika u privredi Hrvatske, i predsjednik istoimenog regionalnog društva (varaždinska regija i Međimurje). Godine 1978. objavio, s još jednim koautorom, knjigu o radnom pravu, u izdanju Radničkih novina u Zagrebu. Recenzent knjige bio je poznati sudac Zlatko Crnić (od 1992. predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske).

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Saliera/Soljenka, 2000.
  • Saecula scenica Varazdiniensia, 2007.
  • Lice nevidljivog: prilozi teatrozofiji, 2013.
  • Put u ništa i drugi ogledi, 2016.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Marijan Varjačić - doajen varaždinskog kazališta - Varaždinske Vijesti. www.varazdinske-vijesti.hr. Pristupljeno 26. siječnja 2023.
  2. Varjačić, Marijan. 2013. Lice nevidljivog : prilozi teatrozofiji. Društvo hrvatskih književnika. Zagreb. ISBN 978-953-278-154-0
  3. Varjačić, Marijan. 2016. Pavešković, Antun (ur.). Put u ništa i drugi ogledi. Društvo hrvatskih književnika. Zagreb. ISBN 978-953-278-237-0