Pokolj u Škabrnji 18. studenog 1991.

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Masakr u Škabrnji)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Pokolj u Škabrnji 18. studenog 1991.
Skabrnja-spomenik.JPG
Spomenik žrtvama pokolja u Škabrnji
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Datum 18. studenog 1991.
Lokacija Škabrnja
Meta Hrvati
Vrsta napada topničko pješadijski
Mrtvih 84
Ranjenih
Počinitelj JNA i pobunjeni Srbi
Škabrnja na karti Hrvatska
Škabrnja
Škabrnja
Škabrnja u zadarskom zaleđu

Pokolj u Škabrnji je bio srpski ratni zločin iz doba srpsko-crnogorske agresije na Hrvatsku.

Izveli su ga domaći pobunjeni Srbi uz pomoć snaga JNA 18. studenog 1991.

Za posljedicu je imao ubijena 84 Hrvata, 26 branitelja i 58 civila, odnosno, svako domaćinstvo u Škabrnji je nakon tog napada bilo "zavijeno u crno".

Povijesni uvod[uredi VE | uredi]

Zbog svoje domoljubnosti, i činjenice da je bilo čisto hrvatsko selo, bez ijednog srpskog stanovnika, Škabrnja je kao takva bila trnom u oku svima koji su propagirali taj kraj kao srpski. Škabrnja je, marljivošću svojih seljana, postalo najvećim, među naljepšima i najbogatijim selima u tom kraju, za razliku od susjednih sela sa srpskom većinom, čije je gospodarstvo uvelike bilo pomognuto radnim mjestima u vojnim i pri-vojnim ustanovama i tvornicama, te na unosnim vojnim plaćama i partizanskim "boračkim" mirovinama, kojih brojni nositelji nisu uopće ideološki bili u svezi sa partizanstvom, što se pokazalo u drugoj polovici 1990-ih, kada su lokalni mitingaši počeli isticati rojalističku, velikosrpsku i četničku ikonografiju.

Kao takva, hrvatski svjesna, selo Škabrnja je bilo metom napada antihrvatskih i velikosrpskih elemenata u Jugoslaviji. Stoga su prema hrvatskoj Škabrnji vlastodršci za doba socijalističke Jugoslavije vodili politiku kojom se gledalo zatrti svaki oblik duhovnog i gospodarskog života.

Štoviše, zbog snažne hrvatske nacionalne svijesti i ponosa i predanosti katoličkoj vjeri, jugounitaristički komunisti su ga etiketirali "ustaškim", "nacionalističkim", "klerikalnim selom koje treba zatrti". [1].

Ta mržnja se do kraja iskazala za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i četničke pobune u susjednim selima, kada su srpski zločinci iz susjednih sela Biljana i Zemunika Gornjeg uz pomoć JNA i srpskih paravojnih formacija iz pobunjenih područja Hrvatske, iz BiH i Srbije, ubili 84 branitelja i civila, a selo sravnili sa zemljom. Za taj srpski zločinci nikad nisu odgovarali, niti su izvedeni pred sud.

Kao važnu činjenicu, valja istaknuti da napad na selo nije bio rezultat "slučajnog odabira", nego pomno planiran: Škabrnja je bila ispostava hrvatstva, "klin" u području koje su velikosrbi svojatali, koje im je kao hrvatsko smetalo, i kojega su kao takvog, kanili ukloniti.

Spomen ploća s imenima žrtava pokolja u Škabrnji

Napad na selo[uredi VE | uredi]

Škabrnja je napadnuta istog dana kad su u srpski četnici i JNA ulazili u Vukovar.

Svrha terorističkog napada na Škabrnju je bila zaplašivanje hrvatskog stanovništva, radi toga da bi isto posumnjalo u mogućnost postojanja hrvatske države.

Napad na selo je započeo žestokom topničkom paljbom u 7:30. O silini napada svjedočilo je i to što su Zadrane, inače već navikle na napade na grad, probudile jake detonacije iz zadarskog zaleđa.

Neuobičajenost je bila što se primijetila "promjena" cilja napada; nakon što je cijeli prethodni tjedan Zadar bio pod zrakoplovnim napadima rušiteljske naravi, napad je nakon zatihe u Zadru uslijedio u zaleđu.

Čim su postali svjesni napada, škabrnjske žene, djeca i starci su se sklonili u podrume.

Dok je trajao topnički napad, prema Škabrnji su krenuli srpski tenkovi i 30 oklopnih vozila i to iz dva pravca: Biljana i Zemunika Gornjeg.

Po prestanku topničkog napada, postrojbe JNA i srpske paravojne postrojbe su ušle u selo. Prvotno su krenuli sa uništavanjem kuća, crkvenih građevina i gospodarskih objekata. Nakon toga je krenuo napad na civile. Unatoč činjenici što žene, djeca i starci nisu pružali nikakav otpor agresorima pri izlasku iz svojih skloništa, to nije imalo nikakva učinka na namjere srpskih zločinaca. Već prvog dana su Srbi ubili 43 hrvatska civila.

Načini na koje su srpski ratni zločinci ubili škabrnjske Hrvate su bili okrutni, sadistički. Srpski napadači su ubijali Hrvate na iduće načine:

  • iz neposredne blizine, hitcima iz vatrenog oružja
  • udarcima po glavi hladnim oružjem i tupim predmetima
  • mučenjem do smrti, a tijela su potom izmasakrirali
  • neke su civile pregazili tenkom

Po okončanju napada, Srbi su Škabrnju spalili i u potpunosti uništili. Nakon što je opustošeno selo, kraj je miniran. Od posljedica prisiljenosti kretanja kroz minska polja, još je nekoliko škabrnjskih civila poginulo.

Osobito je stradala obitelj Šegarić; na najokrutniji način su smaknuti baka, otac, tri sina te još nekoliko članova obitelji. Sve obiteljske kuće su uništene i/ili spaljene.[2]

Mora za tamošnje Hrvate nije prestala ni sutradan. Velikosrbi su napali susjedno selo Nadin, u kojem su također napravili masovni ratni zločin.

Nakon napada[uredi VE | uredi]

Do kolovoza 2006., ni 15 godina poslije, tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte ni jednom nije došla upoznati preživjele stanovnike Škabrnje. Ni 15 godina poslije, Haaški sud još nije pokazao interes za ovaj srpski ratni zločin u mjeri u kojoj je to trebao.
Prema svjedočenjima preživjelih Škabrnjana, počinitelji pokolja nisu bili Srbi iz dalekih krajeva, nego Srbi iz Ravnih kotara; pojedine su prepoznali po govoru.[3]

O sudioništvu mjesnih srpskih zločinaca, svjedoči i to što dan-danas nitko od Srba-povratnika koji su se planirano evakuirali u kolovozu 1995., nije svjedočio tko je počinio zločin.

O neugaslosti namjera mjesnih velikosrpskih zločinaca, Srba-povratnika, te Srba koji dolaze kao gosti iz inozemstva (bilo četničko iseljeništvo iz Europe i Sj.Amerike, bilo ini Srbi iz inozemstva koji su dobili hrvatske domovnice i slobodno ulaze u Hrvatsku), svjedoči to što je na Dan pobjede i domovinske zahvalnosti 5. kolovoza 2006., Škabrnja osvanula išarana grafitima četničkog i velikosrpskog sadržaja [4].

Krivci i odgovorni[uredi VE | uredi]

Za ovaj srpski ratni zločin počinjen u Škabrnji, kao jedni od odgovornih su osuđeni Milan Babić[5] [6]i, kao osoba koja je bila u svojstvu poticatelja i osobe koja je zapovijedala, 12. lipnja 2007. Milan Martić (na 35 godina)[7] [8].

Kao osoba na vrhu zapovjednog lanca, i Slobodan Milošević je bio na optuženičkoj klupi.

Kao krvnik u Škabrnji se spominje Vasilije Vidović koji je na sarajevskom brdu Žuč srpnja 1993. godine pobila 27 logoraša Bošnjaka iz vogošćanskog logora "Sonja", a nalazili su se u živom štitu. Poslije rata Vidović je boravio u Zvorniku te danas u Zemunu. Isti se redovno pojavljuje u BiH na četničkim okupljanjima.[9] 20. ožujka 1994. na Romaniji, Vojislav Šešelj ga je proglasio četničkim vojvodom.[9]

Odraz u književnosti[uredi VE | uredi]

Hrvatski pjesnik Miljenko Mandža je napisao antiratnu pjesničku zbirku nazvanu po mjestu ovog pokolja, Zaklana Škabrnja.[10]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. "Hrvatsko slovo", 11. kolovoza 2006., str. 16.
  2. Mladen Pavković: Marginaliziranje hrvatskih žrtava. Da se ne zaboravi, Hrvatsko slovo, petak, 18. studenoga 2011., str. 13.
  3. "Hrvatsko slovo", 11. kolovoza 2006., str. 17.
  4. Slobodna Dalmacija Ocila u Škabrnji, Zemuniku Donjem i Sukošanu, 6. kolovoza 2006.
  5. (engl.) MKSJ Optužnica
  6. (engl.) MKSJ Presuda
  7. (engl.) MKSJ Optužnica
  8. (engl.) MKSJ Presuda
  9. 9,0 9,1 (boš.)Bošnjaci.net Avdo Huseinović: Bosnom fašizam probeharao, 22. ožujka 2011.
  10. Razgovor sa Sanjom Knežević: Oprečni pogledi na Domovinski rat nastavili su se i u književnosti (razgovara Mira Ćurić), Hrvatsko slovo, petak, 11. studenoga 2011., str. 8.

Vidi još[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Škabrnja na fallingrain.com
  • HRT Izručeni Rađen i Maslovar, 1. svibnja 2008.
  • Večernji list Grčka izručila Hrvatskoj dvojicu osumnjičenih ratnih zločinaca, 30. travnja 2008.