Matija Frkić

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Djelo Matije Frkića "O nebeskoj supstanciji i njezinu nastanku i kretanju po učenju Anaksagore vrlo slavnoga filozofa" (lat. De caelesti substantia et eius ortu ac motu in sententia Anaxagorae celeberrimi philosophi, 1646.).

Matija Frkić (Frće, Ferkić) 1 O.F.M. Conv. (lat. Matthaeus Ferchius Veglensis, tal. Matteo Ferchio) (Krk, 23. siječnja 1583.Padova, 8. rujna 1669.), hrvatski rimokatolički prezbiter, franjevac konventualac, teolog i škotistički filozof, veći dio života aktivan u Italiji.

Životopis[uredi VE | uredi]

Filozofiju i teologiju je studirao u Bergamu, Padovi i Rimu. U samostan ulazi 1591., a zavjete polaže 1599. godine. Doktorirao je na Papinskom sveučilištu sv. Bonaventure u Rimu, 1611. godine. Odlazi u samostan konventualaca u Veneciju 1617. godine. Predavao je na franjevačkim kolegijima u Riminiju, Veneciji i Bologni.

Za potrebe reda putovao je po Europi sa generalom reda Giacomom Montanarijem te je obavljao različite službe u redu; među ostalim bio je gvardijan u Krku i te provincijal reda. Godine 1628. postao je profesorom metafizike in via Scoti na Padovanskom sveučilištu te dvije godine nakon, profesorom teologije.[1]

Godine 1636. je u Padovi osnovao knjižnicu za profesore teologije. Od 1638. do 1665. bio profesor je teologije u Padovi. Umro je u Padovi 8. rujna 1669. godine. Njegov grob nalazi se u bazilici Svetog Antuna Padovanskog, u blizini kapele sv. Ruže Limske.

Teologija[uredi VE | uredi]

U teologiji se Frkić većinom bavi životom i djelovanjem sv. Bonaventure i sv. Ivana Dunsa Škota. Napisao je tri Apologiae pro Ioanne Duns Scoto i dva životopisa Vita Ioannis Dunsii Scoti (1622. i 1671.) te Discussiones Scoticae (1638.). U njima izlaže život i djelo Ivana Dunsa Škota, njegovu doktrinu i tumačenja te kritički istražuje autentičnost njegovih djela.[2] Tada je osporio dva djela pogrešno pripisanih Škotu.

Filozofija[uredi VE | uredi]

U filozofiji je Matija Frkić aristotelovac koji njegove teme tumači u skladu sa kršćansko-renesansnom mišlju. Također, protivi se naturalističkim tumačenjima Aristotela te je zastupao stav kako je Aristotelova filozofija u najvećoj mogućoj mjeri sukladna kršćanstvu.[1] U svom radu je kritizirao pojam kvintesencije (pete supstancije), tvrdivši kako je zapravo nebo vatra, a ne eter.

Njegovo djelo "Peripatetička istraživanja o nekim filozofskim problemima u duhu Aristotela" izazvalo je oštre napade i kritike te Crkvenu osudu autora te je prozvan za kršitelja dogme o Božjem stvaranju.[2] Frkić je kritičarima odgovorio djelom "Obrana peripatetičkih istraživanja od uvreda Bellutija i Mastrija".

Poznata djela[uredi VE | uredi]

  • Vita Ioannis Dunsii Scoti (1622.)
  • Istri seu Danubii ortus (1632.)
  • De Personis producentibus Spiritum Sanctum (1644.)
  • De caelesti substantia (1646.)
  • Defensio Vestigationum Peripateticum (1646.)
  • Epitome theologicum (1647.)

Napomene[uredi VE | uredi]

  1. 1  Matej, Matteo, Mateo, Matthaeus Ferchius Veglensis, Ferrchi, Ferchie, Ferchio, Ferchius, Ferčić, Ferkić, Frće, Frčić

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Frkić, Matija - enciklopedija.hr, pristupljeno 13. srpnja 2016.
  2. 2,0 2,1 Matija Frkić - Mrežne stranice Instituta za filozofiju, pristupljeno 13. srpnja 2016.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Nikola Mate Roščić: "Mateo Frce (Ferkic, Ferchius). Un grande scotista croato", u Studia mediaevalia et mariologica p. Carolo Balic OFM septuagesimum explenti annum dicata, Rim, 1971., 377.–402.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]