Mato Lovrak

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Mato Lovrak
Mato Lovrak.jpg
Poprsje Mate Lovraka u Velikom Grđevcu
Rođenje 8. ožujka 1899.
Smrt 14. ožujka 1974.
Zanimanje učitelj
Književne vrste dječja književnost

Mato Lovrak (Veliki Grđevac pokraj Bjelovara, 8. ožujka 1899. - Zagreb, 14. ožujka 1974.), hrvatski dječji pisac.

Životopis[uredi VE | uredi]

Mladost i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Mato Lovrak rođen je u Velikom Grđevcu, selu kod Bjelovara, u šesteročlanoj obitelji krojačkog obrtnika Mate i majke Ane. Četverogodišnju pučku školu završio je u rodnom selu, a nakon četiri razreda niže realne gimnazije u Bjelovaru upisao se u Učiteljsku školu u Zagrebu koju je završio 1919. godine.

Književni rad[uredi VE | uredi]

Nakon završetka škole je službovao kao učitelj u Kutini, Klokočevcu, Velikom Grđevcu i Velikim Zdencima, a od 1934. godine do mirovine 1954. godine u Zagrebu. Pisao je i pripovijetke, ali je osobitu popularnost stekao romanima tematski vezanim uz djetinjstvo. Gradi zanimljivu fabulu s elementima pustolovnog, ali i s didaktičkim naglascima. Izuzetno plodan, autor tridesetak knjiga, Lovrak je nekoliko desetljeća zabavljao i odgajao mlade čitatelje izrazom koji svjedoči o vremenu, a odlikuje se maštovitošću i humorom. Djela su mu prevedena na mnoge jezike. Pisao je i stručne članke u pedagoškim časopisima.

Djela[uredi VE | uredi]

Lovrak je napisao nekoliko desetaka pripovijetki i romana za djecu te tri romana za odrasle koji nemaju veće značenje. Prvi je u hrvatskoj dječjoj književnosti uveo seosku djecu kao glavne protagoniste, a u romanima i pripovijetkama dao prednost akciji. Gradska djeca u njegovim se djelima pojavljuju rijetko i njihovi su portreti beživotni i shematski.

Lovrak nije težio stvoriti idealan tip bezbrižna djeteta. U pripovijetkama i romanima dao je sliku djece svojega doba. Osobito je živo njegovo zanimanje za skupine seoske djece i njihove igre.

Lovrakovi su romani kratki, sažeta izraza, ispripovijedani jednostavno, ali gdjekad vrlo uspješno poniru u psihologiju djetinjstva. Nerijetko se u njegovim djelima zrcali i vrijeme u kojem su nastala, s blagom kritikom svijeta odraslih. Zamjeriti se može katkad prenaglašena pedagoška tendencija, socijalno angažiranje i inzistiranje na sretnim završetcima.[1]


Nepotpun popis djela Mate Lovraka
  • Strašan san (1924.), prva priča, objavljena u Smilju
  • Iz škole ljepšega: crtice iz škole: namijenjeno učiteljima, učiteljskim pripravnicima i ljubiteljima djece (1924.)
  • Slatki potok i druge priče za djecu (1930.)
  • Vlak u snijegu (prvotni naslov Djeca velikog sela, 1930.)
  • Družba Pere Kvržice (1933.)
  • Divlji dječak (1934.)
  • Neprijatelj broj 1 (1938.)
  • Njegova malenkost Francek drugi, hrabri (1938.)
  • Doka Bedaković ili sto tisuća na cesti (1938.)
  • Micek, Mucek i Dedek (1939.)
  • Anka Brazilijanka (1939.)
  • Sretna zemlja (1940.)
  • Prijatelji (1941.)
  • O uvježbavanju dječjih priredaba (1950.)
  • Dijamant u trbuhu (1951.)
  • Naši dječaci i druge priče (1954.)
  • Dječak Konzul (1954.)
  • Prozor do vrta (1955.)
  • Tri dana života (1957.)
  • Devetorica Hrabrih (1958.)
  • Drveni zid (1958.)
  • Snađi se djede (1958.)
  • Iskrica (1959.)
  • Dobra oluja i druge priče (1959.)
  • Zeleni otok (1961.)
  • Putovanje od 35 koraka (1963.)
  • Slamnati krovovi (1963.) [2]
  • Katićev dom (1964.)
  • U mraku (1964.)
  • Andrija Jug i svijet danas (1967.)
  • Gimnazijalac (1969.)
  • Preparandist (1972.)
  • Uzvišeno zvanje (2011.) [3]

Značaj[uredi VE | uredi]

Mato Lovrak i njegova djela smatraju se klasikom hrvatske dječje književnosti. Vrijeme njegova djelovanja do 1950-ih godina karakterizira se kao Lovrakovo doba, u kojemu je roman postao glavna vrsta hrvatske dječje književnosti i bio popularan među čitateljima.[4]

Po njegovim romanima snimljeni su uspješni igrani filmovi Družba Pere Kvržice i Vlak u snijegu te u novije vrijeme Anka.

Lovraku u čast u Velikom Grđevcu održavaju se Lovrakovi dani kulture u sklopu kojih se dodjeljuje i Nagrada "Mato Lovrak". Tamo je, također, izgrađen i Kulturni centar "Mato Lovrak" u sklopu kojega se nalazi književnikova spomen-soba, "Mlin Družbe Pere Kvržice" i željeznički kolosijek na kojem je postavljena parna lokomotiva sa tri vagona, kao uprizorenje Lovrakova djela Vlak u snijegu.

Također, u Hrvatskom školskom muzeju u Zagrebu čuva se ostavština i radna soba Mate Lovraka, koju je muzeju darovala piščeva kći Đurđica Lovrak Vujasinović.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Sabrana djela Mate Lovraka izdana su 1964. godine, a izabrana djela 1971. godine u nizu Pet stoljeća hrvatske književnosti.[5] Godine 2000. izdan je zbornik Mato Lovrak u hrvatskoj školi: književnoteorijski i didaktičko-metodički obzori sa radovima o Lovraku nastalima na stručnim skupovima od 1989. do 1999. godine.[6] Godine 2012. izdana je monografija autorice Mire Kolar-Dimitrijević Tragovi vremena u djelima Mate Lovraka.[7]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. Lovrak, Mato, Hrvatska enciklopedija, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 8. ožujka 2016.
  2. Knjige Slamnati krovovi, Gimnazijalac, Preparandist i Uzvišeno zvanje (objavljeno posthumno) Lovrakova su biografska tetralogija
  3. Mato Lovrak, Uzvišeno zvanje, Mozaik knjiga, Zagreb, 2011., ISBN 9789531410465
  4. Batinić, Škalamera
  5. Sabrana djela Mate Lovraka, Mladost, Zagreb, 1964. i Izabrana djela: Josip Pavičić, Antun R. Boglić, Mato Lovrak, Matica hrvatska, Zagreb, 1971.
  6. Vladimir Strugar (uredio), Mato Lovrak u hrvatskoj školi: književnoteorijski i didaktičko-metodički obzori, Ogranak Hrvatskog pedagoško-književnog zbora Bjelovarsko-bilogorske županije, Bjelovar, 2000., ISBN 9536254395
  7. Mira Kolar-Dimitrijević, Tragovi vremena u djelima Mate Lovraka, HAZU, Zagreb, 2012., ISBN 9789531541251

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Mrežna mjesta