Mayhem

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Mayhem

Mayhemov nastup 2008. godine

Mayhemov nastup 2008. godine
Osnivanje1984.
Žanr/oviblack metal
Djelatno razdoblje1984. - 1993., 1995. - danas
Producentska kućaDeathlike Silence, Century Media, Misanthropy Records, Season of Mist, Necropolis Records
Internetska stranicathetruemayhem.com
Članovi (članice)
Necrobutcher
Hellhammer
Attila Csihar
Teloch
Ghul
Bivši članovi
Euronymous
Manheim
Dead
Maniac
Blasphemer
Torben Grue
Kittil Kittilsen
Blackthorn
Count Grishnackh
Portal o glazbi

Mayhem je norveški black metal sastav osnovan 1984. godine u Oslu te se smatraju jednim od pionira Norveške black metal scene. Mayhemova karijera bila je prepuna raznih kontroverznih događaja, prvenstveno zbog svojih nasilnih scenskih nastupa, samoubojstva pjevača Deada 1991. godine te ubojstva gitarista Euronymousa 1993. godine od strane bivšeg člana sastava, Varga Vikernesa, koji je također član sastava Burzum.

Sastav je objavio demo i jedan EP koji su bili vrlo utjecajni te su skupili vjerne sljedbenike kroz sporadične i zloglasne nastupe, privlačeći dodatnu pozornost preko njihove povezanosti s nizom spaljivanja norveških crkvi i istaknutih slučajeva nasilja koje ih okružuju. Raspali su se nakon Aarsethovog ubojstva, kratko prije izlaska njihovog debitantskog albuma, De Mysteriis Dom Sathanas, koji je proglašen klasikom black metal žanra. Preživjeli članovi sastava Jan Axel Blomberg ("Hellhammer"), Jørn Stubberud ("Necrobutcher") i Sven Erik Kristiansen ("Maniac") ponovno su okupili sastav dvije godine poslije zajedno s Rune Eriksenom ("Blasphemer") koji je zamijenio Aarsetha. Attila Csihar i Krister Dreyer ("Morfeus") su od tada redom zamijenili Kristiansena i Eriksena.

Glazba sastava snažno je utjecala na žanr black metala te je bitno pomogla u premještanju šire metal scene od prevladavajućeg trenda za speed metalom. Njihov materijal napisan nakon Aarsethove smrti karakteriziran je povećanom glazbenom eksperimentacijom. Mayhemom četvrti studijski album iz 2007. godine, Ordo Ad Chao, osvojio je Spellemannprisenovu nagradu za najbolji metal album.

Biografija[uredi VE | uredi]

Rane godine (1984–1988)[uredi VE | uredi]

Basist Necrobutcher, jedan od osnivača sastava, ovdje prikazan na koncertu iz 2008. godine.

Mayhem je osnovan 1984. godine od strane gitarista Øysteina Aarsetha (u početku znan kao "Destructor",[1] kasnije kao "Euronymous"), basista Jørna Stubberuda ("Necrobutcher") i bubnjara Kjetila Manheima, nazivajući svoj sastav po Venomovoj pjesmi "Mayhem With Mercy".[2] Članovi grupe bili su uglavnom pod utjecajem sastava kao što su Venom, Motörhead, Slayer, Bathory i Celtic Frost.[3] Postava je snimila i objavila demo uradak Pure Fucking Armageddon. Nakon njegovog objavljivanja, Aarseth, koji je prije pjevao glavne vokale, zajedno je sa Stubberudom tokom studijskih proba za prvi EP [4] u sastav uveo dva privremena pjevača, Eirika Norheima ("Messiah") i Svena Erika Kristiansena ("Maniac"), redom 1986. i 1987. godine.[4] Norheim je pjevao samo na koncertu, koji se održao u travnju 1986. godine u gradu Ski, te je pri kraju iste godine napustio sastav. S Kristiansenom sastav snima svoj prvi EP Deathcrush 1987. godine kojeg objavljuje Euronymousova novoosnovana diskografska kuća Posercorpse Music.

Izvornih 1000 primjeraka EP-a Deathcrush brzo se rasprodalo. Ponovno objavljenu inačicu tog EP-a objavila je Euronymousova diskografska kuća koja se preimenovala u Deathlike Silence Productions 1993. godine; sjedište Deathlike Silencea nalazilo se na istom mjestu kao i Euronymousova specijalizirana prodavaonica albuma u Oslu, Helvete[5] (norveški: "pakao").[6] Manheim i Maniac napustili su sastav 1988.

Sa Deadom (1988–1991)[uredi VE | uredi]

Nakon dvije kratke zamjene, Manheimovo i Maniacovo mjesto u sastavu zauzeli su švedski vokalist Per Yngve Ohlin ("Dead") i lokalni bubnjar Jan Axel Blomberg ("Hellhammer"). Sa Deadom su koncerti sastava postajali sve više ozloglašeni. Dead je davao sve od sebe kako bi postigao izgled i atmosferu koju je želio za nastupe. Još je od početka njegove karijere poznato kako je nosio takozvani "corpse paint", što je uključivalo prekrivanje njegovog lica crnom i bijelom šminkom. Prema Necrobutcheru, "[to] nije imalo veze sa načinom na koji su šminku koristili Kiss i Alice Cooper. Dead je ustvari želio izgledati kao leš. Nije to radio kako bi izgledao fora".[7] Hellhammer je izjavio kako je Dead "bio prvi black metal glazbenik koji je koristio corpse paint".[8] Kako bi upotpunio svoj imidž u izgledu kao mrtvac, Dead bi zakopavao svoju odjeću za koncerte i opet ih otkopao kako bi ju nosio za noći koncerta.[9][10]

Pri izvedbama Dead bi se često rezao lovačkim noževima i slomljenim staklom.[11] Kao dodatak, sastav je na pozornice često postavljao kolce na kojima su bile nabijene svinjske ili ovčje glave.[11]

Poznati norveški heavy metal bubnjar, Hellhammer, član je sastava još od 1988.

Stian Johannsen ("Occultus"), koji je nakratko zauzeo poziciju pjevača sastava nakon Deadovog samoubojstva, izjavio je o njemu:

"On [Dead] nije sebe vidio kao čovjeka; vidio je sebe kao stvorenje sa drugoga svijeta. Rekao je kako je doživio mnogo vizija u kojim je njegova krv u venama bila smrznuta, u kojim je bio mrtav. To je razlog zašto je uzeo to ime [Dead]. Znao je da će umrijeti.[12]"

1990. godine, članovi Mayhema preselili su se u "staru kuću u šumi" blizu Osla[13] koja im je služila kao mjesto za probe.[9] Tamo su počeli pisati i skladati pjesme za svoj sljedeći album, De Mysteriis Dom Sathanas. Basist Mayhema, Necrobutcher, izjavio je kako su si nakon nekog vremena zajedničkog življenja Dead i Euronymous "često međusobno išli na živce" te da "na kraju nisu baš bili prijatelji".[9] Hellhammer se prisjeća kako je Dead jednom prilikom izišao van kako bi spavao u šumi jer je Euronymous svirao glazbu na sintesajzeru koju je Dead mrzio. Euronymous je tada izašao van i počeo pucati u zrak puškom.[14] Varg Vikernes izjavljuje kako je Dead jednom ubo Euronymousa nožem.[15]

8. travnja 1991., Dead je počinio samoubojstvo u kući sastava. Euronymous ga je zatekao prerezanih vena i ranom od puščanog metka u glavi. U Deadovom je oproštajnom pismu značajno pisalo: "Oprostite za svu ovu krv, uzdravlje." te je uključivalo ispriku za pucanje iz oružja unutar kuće. Umjesto da pozove policiju, Euronymous je otišao u obližnju trgovinu i kupio jednokratnu kameru kako bi slikao leš, nakon što je preuredio neke predmete.[16] Jedna je od tih slika kasnije ukradena i iskorištena kao naslovnica bootleg live albuma Dawn of the Black Hearts.[17]

Necrobutcher se prisjeća kako mu je Euronymous opisao samoubojstvo:

Øystein me sutradan nazvao ... i rekao, "Dead je učinio nešto jako fora! Ubio se". Pomislio sam, jesi li izgubio razum? Kako to misliš fora? On je rekao, "Smiri se, imam slike svega". Bio sam žalostan i u šoku. On je samo razmišljao o tome kako da to iskoristi. Pa sam mu rekao, "OK. Da me nisi više niti jednom jebeno nazvao prije nego što uništiš te slike".[7]

Euronymous je iskoristio Deadovo samoubojstvo kako bi pojačao Mayhemov 'zao' imidž te je izjavio kako se Dead ubio jer je death metal postao 'popularan' i komercijalan.[18] S vremenom su počeli kolati razni tračevi u vezi samoubojstva, poput toga da je Euronymous napravio paprikaš s komadićima Deadovog mozga i da je napravio ogrlice s komadićima njegove lubanje.[19] Sastav je naknadno zanijekao prvi trač, ali je potvrdio drugi kao istinit.[19] Povrh toga, Euronymous je izjavio kako je te ogrlice dao glazbenicima koje je smatrao dostojnima,[20] što je potvrđeno od nekoliko ostalih članova black metal scene, poput Fausta[21] i Metaliona.[22]

De Mysteriis Dom Sathanas; raspad sastava (1991–1994)[uredi VE | uredi]

Deadovo je samoubojstvo utjecalo na Necrobutchera u tolikoj mjeri da je napustio Mayhem, smanjujući broj članova sastava na dvoje. Otada je sastav nakratko nastupao s Occultusom, koji se priključio sastavu kako bi započeo snimati vokale i sviranje bas-gitare na Mayhemovom debitantnom albumu, De Mysteriis Dom Sathanas. Međutim, ova je postava bila kratkotrajna; napustio je sastav ubrzo nakon što je zadobio prijetnje smrću od strane Euronymousa.[9] U srpnju 1993., u počast Deadu, objavljen je koncertni album Live in Leipzig.

Kasnije te godine nastavljeno je snimanje Mayhemovog nadolazećeg albuma te je stoga Aarseth angažirao tri dodatna privremena člana,[23] Varga Vikernesa iz sastava Burzum (pod pseudonimom "Count Grishnackh"[24]), Snorre W. Rucha iz sastava Thorns (pod pseudonimom "Blackthorn"[25]), koji su redom svirali bas-gitaru i ritam gitaru, te novog pjevača Attilu Csihara, znan kao vokalist mađarskog black metal sastava Tormentor, koji je zamijenio mrtvog Ohlina. Zbog mnogo prigovora od strane njegovih roditelja, Euronymous je zatvorio svoju prodavaonicu albuma Helvete koja je bila poznata kao žarišna točka skandinavske black metal scene. Argumentirao je kako su razlozi za zatvaranje trgovine nepovoljna pažnja medija i pozornost policije. Većina albuma bila je snimljena tokom prve polovice 1993. godine u Grieg Hallu u Bergenu. Euronymous i Vikernes planirali su raznijeti katedralu Nidaros na dan izlaska albuma, te je to jedan od razloga zašto se slika te katedrale pojavljuje na samoj naslovnici albuma. Euronymousovo ubojstvo u kolovozu 1993. okončalo je taj plan te odgodilo objavu albuma.[10]

10. kolovoza 1993. Vikernes je ubio Euronymousa. Te noći, Vikernes i Ruch putovali su 518 kilometara iz Bergena do Euronymousovog stana u Oslu. Nakon njihovog dolaska došlo je do sukoba koji je završio kad je Vikernes kobno izbo Euronymousa nožem. Njegovo je tijelo nađeno ispred njegovog stana s dvadeset i tri ubodne rane – dvije na glavi, pet na vratu i šesnaest u leđima.[26] Vikernes tvrdi kako ga je Euronymous planirao mučiti do smrti te snimiti mučenje, koristeći njihov sastanak u vezi nepotpisanog ugovora kao izliku.[27] U vezi počinjenih događaja na noć ubojstva, Vikernes tvrdi kako je namjeravao predati potpisani ugovor Euronymousu i "reći mu da odjebe", ali da ga je Euronymous prvi napao.[27] Dodatno, Vikernes se brani kako je većina Euronymousovih rana izazvana slomljenim staklom na koje je pao tokom njihove borbe.[27] Vikernes je bio uhićen unutar samo par dana, te je nekoliko mjeseci kasnije oduđen na 21 godinu zatvora zbog ubojstva i paljenje crkava[27] (Vikernes je bio oslobođen iz zatvora 2009.); dok je Blackthorn, koji je čekao Vikernesa ispred stana kako bi popušio cigaretu[28] te nije imao veze s Aarsethovim ubojstvom, bio optužen za suučesništvo u ubojstvu te osuđen na 8 godina zatvora. S jedinim preostalim članom, Hellhammerom, Mayhem je prestao postojati.

U svibnju 1994. objavljen je De Mysteriis Dom Sathanas te je posvećen Euronymousu. Objava albuma bila je odgođena radi podnesenih žalbi od strane Euronymousovih roditelja, koji su bili protiv nazočnosti Vikernesovih dijelova pjesama sviranih na bas-gitari. Vikernes je sam izjavio kako je Hellhammer uvjerio Aarsethove roditelje kako će on sam presnimiti dijelove s bas-gitarom; no Hellhammer ovo nije učinio, tako da se na albumu i dalje nalaze originalne Vikernesove bas dionice.[29]

Povratak Maniaca i dolazak Blasphemera (1995–2004)[uredi VE | uredi]

Blasphemer (lijevo) i Maniac (desno) priključili su se sastavu nakon ponovnog okupljanja 1995. godine.

Krajem 1995. Hellhammer je ponovno okupio sastav u koji su ušli novi gitarist Rune Eriksen ("Blasphemer") i dva bivša člana: Maniac i Necrobutcher. Unatoč izazivanju raznih polemika[30] i skepticizma[31] zbog ponovnog okupljanja bez osnivača sastava Euronymousa, sastav je nastavio s radom, objavljujući EP Wolf's Lair Abyss 1997. godine nakon čega je uslijedio niz koncerata po Europi, uključujući jedan koji se održao u Milanu na kojem je kao gostujući izvođač nastupio i Csihar. Taj je koncert bio snimljen te iste godine objavljen kao koncertni album Mediolanum Capta Est.

Tokom te nove faze sastava, razne su Hellhammerove rasističke izjave (koji se zalagao protiv miješanja rasa i stranaca u Norveškoj),[32] korištenje nacističkog slikovnog izlaganja poput zastava sa svastikom u sobi za probe,[33] grb Totenkopfa [34][35] te roba sastava na kojoj se nalazio simbol militarističke stranke Nasjonal Samling doveli su do kontroverzi i optužbi za neonacizam.

Dodatno, Hellhammer je izjavio kako niti jedan član nove postave sastava nije sotonist.[36] Dodao je: "Ne bih rekao da se Mayhem danas bavi sotonističkim stvarima. […] Mayhemova je glazba još uvijek mračna, ali ne bih rekao da je sotonistička."[37]

Drugi je studijski album sastava, Grand Declaration of War, bio objavljen 2000. godine. Snažno inspiriran progresivnim i avant-garde metalom, album je baziran na konceptu te se bavi temama rata i post-apokaliptičnog uništenja. Maniac je u velikoj mjeri odbacio tradicionalni black metal vokalni stil te ga zamijenio recitiranjem dramatičkih monologa, zbog kojih se pjesme neprimjetno nastavljaju jedna na drugu.

Sastav se 2003. godine pojavio u raznim naslovnicama kad je njihov obožavatelj Per Kristian Hagen bio odveden u bolnicu zbog prijeloma lubanje. Bio je pogođen u glavu ovčjom glavom koja je bila bačena s pozornice prema publici. Podnesene su optužbe za napad, no sastav je smatrao taj događaj u potpunosti nenamjernim.[38][39][40] Sastav je objavio album Chimera sljedeće godine, vraćajući se svojem prvobitnom grubom stilu glazbe, ali sa boljom produkcijom te progresivnim elementima.

Kasnije te godine, Maniac je napustio sastav. Prema Necrobutcheru, razlog za to bio je njegov alkoholizam izazvan tremom prije nastupa.[11] Necrobutcher je objasnio kako je zbog te sklonosti prema alkoholu došlo do sukoba između pjevača i Blasphemera. Sukob je završio tako da je gitarist gurnuo Maniaca niz stube, te je to rezultiralo ozljedama.[11] Csihar je ponovno postavljen na mjesto vokalista kao njegova zamjena.

Csiharov povratak; Ordo Ad Chao (2004–2008)[uredi VE | uredi]

Attila Csihar, Mayhemov nastup na festivalu Hole in the Sky 2007. godine

Četvrti studijski album sastava, Ordo ad Chao (latinski za "Red prema kaosu"), objavljen je u travnju 2007. Ordo ad Chao sadržava puno grublji zvuk od ostalih novijih radova sastava; bubnjevi nisu glazbeno izjednačeni te je zvuk bas-gitare pojačan, što nije uobičajeno unutar black metal žanra. Album je nastavio eksperimentaciju grupe s netradicionalnom građom pjesama te uključuje pjesmu "Illuminate Eliminate", koja traje 9 minuta i 40 sekundi. To je druga najdulja pjesma skupine po trajanju (odmah poslije pjesme "Completion in Science of Agony (Part I)" koja traje samo 4 sekunde dulje). Album je zadobio pozitivne kritike te je do danas album grupe koji je dosegao najviše mjesto na norveškoj top-listi, dospjevši na 12. mjesto. Početkom 2008., Ordo Ad Chao osvojio je Spellemannprisen nagradu za najbolji metal album 2007. godine.

U travnju 2008., Blasphemer je najavio svoj odlazak iz sastava. Iako je izjavio kako je bio vrlo zadovoljan postignućima, objasnio je kako više nije imao volje da nastavi svoj rad u sastavu.[41][42] No bez obzira na svoje napuštanje sastava, nastupao je sa grupom tokom idućih mjeseci na raznim glazbenim festivalima. Njegov je zadnji nastup sa Mayhemom održan u kolovozu te godine. Nakon toga je nastavio rad sa portugalskim metal sastavom Ava Inferi.[41]

Nakon Blasphemerova odlaska (2008–danas)[uredi VE | uredi]

Sastav je na svojim službenim stranicama najavio planove za sljedeću predstojeću turneju samo par tjedana nakon svojih posljednjih nastupa s Blasphemerom. U listopadu 2008. sastavu se pridružio Krister Dreyer ("Morfeus"), poznat kao član sastava Dimension F3H i Limbonic Art. U grupi je služio kao gitarist za vrijeme trajanja turneje South America Fucking Armageddon.

Sastav će ostati u ovakvoj postavi od kraja 2008. do ljeta 2009. godine, pritom odlazeći na razne turneje. Međutim, za ljeto 2009. godine najavljuju datume nastupa sa Silmaethom, francuskim glazbenikom, koji će zamijeniti Morpheusa na gitari. U studenom iste godine sastav je bio uhićen u Tilburgu, Nizozemskoj, nakon uništavanja hotelske sobe dok su još bili na turneji.[43] Norveški gitarist Teloch iz sastava Nidingr zamjenjuje Silmaetha u veljači 2011.[44]

Peti je album sastava, pod imenom Esoteric Warfare objavljen 6. lipnja 2014.[45] Ovo je prvi Mayhemov studijski album nakon Blasphemerovog odlaska te prvi na kojem je gitaru svirao Teloch, zadobivajući tako trajni status gitarista unutar sastava.

U siječnju 2015., Mayhem, Watain i Revenge nastupali su zajedno na turneji "Black Metal Warfare" u SAD-u.[46] Mayhem i Watain otišli su na još jednu turneju u SAD-u u studenom iste godine sa sastavom Rotting Christ kao "Part II (Drugi dio)" prethodne turneje.[47]

Članovi sastava[uredi VE | uredi]

Trenutna postava
Bivši članovi
  • Euronymous – gitara (1984.–1993.; umro 1993.),
  • Manheim – bubnjevi (1984.–1988.)
  • Dead – vokali (1988.–1991.; umro 1991.)
  • Maniac – vokali (1987.–1988., 1995.–2004.)
  • Blasphemer – gitara (1995.–2008.)
  • Torben Grue[49] – bubnjevi (1988.)
  • Kittil Kittilsen[49] – vokali (1988.)
  • Count Grishnackh – bas-gitara (1992.-1993.)
  • Blackthorn – gitara (1992.-1993.)
Bivši koncertni članovi
  • Alexander Nordgaren – gitara (1997.–1998.)
  • Sanrabb – gitara (2004.)
  • Ihizagh – gitara (2004.–2005.)
  • Morfeus – gitara (2008.–2012.)
  • Silmaeth – gitara (2008.–2011.)

Vremenska crta[uredi VE | uredi]

Diskografija[uredi VE | uredi]

Studijski albumi
Koncertni albumi
EP-i
Demo uradci

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Jon Kristiansen: Metalion: The Slayer Mag Diaries. Brooklyn, NY: Bazillion Points Books 2011, str. 39.
  2. The Dark Past.
  3. Pure Fucking Mayhem, dir. Stefan Rydehed, Prophecy Productions, 2008
  4. 4,0 4,1 Mayhem - Encyclopaedia Metallum. The Metal Archives (15. srpnja 2002.) pristupljeno 16. kolovoza 2014.
  5. Øystein 'Euronymous' Aarseth (Lipanj 1992) pristupljeno 16. kolovoza 2014. “Pa, početna ideja je bila da stvorimo specijaliziranu prodavaonicu za metal glazbu u globalu, ali to je bilo davno. Normalna metal glazba više nije popularna, sva djeca danas slušaju 'death' metal. Rađe bih prodavao albume Judas Priesta nego Napalm Deatha ali barem sad možemo biti specijalizirani unutar 'death' metala i stvoriti prodavaonicu gdje će svi ljudi u trendu znati kamo će naći svu glazbu u trendu. Ovo će nam pomoći zaraditi novac tako da možemo naručiti više ZLIH ploča za zle ljude. Ali nije bitno koliko glupavu glazbu trebamo prodavati, napravit ćemo BLACK METAL izgled prodavaonice, nedavno smo imali nekoliko 'akcija' u crkvama pa će prodavaonica izgledati kao crna crkva u budućnosti. Također smo razmišljali o tome da imamo potpuni mrak u unutrašnjosti prodavaonice, tako da bi ljudi morali nositi svjetiljke kako bi vidjeli ploče.
  6. Unos norveškog rječnika za "Helvete"
  7. 7,0 7,1 Campion, Chris. "In the Face of Death", The Observer, Guardian Unlimited, objavljeno 20. veljače 2005. pristupljeno 6. listopada 2007.
  8. Hellhammer interviewed by Dmitry Basik (June 1998) Arhivirano s izvorne stranice 19. veljače 2008.,
  9. 9,0 9,1 9,2 9,3 Stefan Rydehed (director). (2008). Pure Fucking Mayhem [motion picture]. Index Verlag.
  10. 10,0 10,1 Martin Ledang, Pål Aasdal (2008). Once Upon a Time in Norway.
  11. 11,0 11,1 11,2 11,3 Campion, Chris. "In the face of death", Guardian.co.uk, objavljeno 20. veljače 2005. pristupljeno 5. svibnja 2010.
  12. Moynihan & Søderlind 2003
  13. [1]
  14. Lords of Chaos, p. 52.
  15. Lords of Chaos, p. 57.
  16. ''Lords of Chaos'' (1998): Hellhammer interview. Replay.waybackmachine.org (16. prosinca 2008.) pristupljeno 6. listopada 2010.
  17. [2]
  18. Lords of Chaos, pp. 59–60.
  19. 19,0 19,1 Michael Dome (director). (2007). Murder Music: Black Metal [motion picture]. Rockworld TV.
  20. Sam Dunn (director). (2005). Metal: A Headbanger's Journey [motion picture]. Seville Pictures.
  21. Lords of Chaos, p. 55.
  22. Kristiansen, p. 219.
  23. Mayhem - De Mysteriis Dom Sathanas - Encyclopaedia Metallum. The Metal Archives pristupljeno 6. ožujka 2014.
  24. Varg Vikernes - Encyclopaedia Metallum. The Metal Archives pristupljeno 1. ožujka 2014.
  25. Snorre W. Ruch - Encyclopaedia Metallum. The Metal Archives pristupljeno 1. ožujka 2014.
  26. Steinke 1996
  27. 27,0 27,1 27,2 27,3 Varg Vikernes - A Burzum Story: Part II - Euronymous. Burzum.org pristupljeno 5. svibnja 2010.
  28. Varg Vikernes - A Burzum Story: Part II - Euronymous. Burzum.org pristupljeno 1. ožujka 2014.
  29. Interview with Varg Vikernes. Burzum.org pristupljeno 10. lipnja 2011.
  30. De Mysteriis Dom Euronymous. In: Jon Kristiansen: Metalion: The Slayer Mag Diaries. Brooklyn, NY: Bazillion Points Books 2011, p. 282.
  31. Mayhem. In: Jon Kristiansen: Metalion: The Slayer Mag Diaries. Brooklyn, NY: Bazillion Points Books 2011, p. 477.
  32. Bruder Clé: Mythen, Mord & Metal. In: Ablaze, no. 6, September/October 1995, p. 13.
  33. Steinke 1996
  34. Mayhem: Chimera, Season of Mist 2004.
  35. Mayhem interview. Webcitation.org pristupljeno 6. listopada 2011.
  36. Dmitry Basik: Interview with Hellhammer conducted by Dmitry Basik June 1998
  37. Dan Zimmer: Interview with Hellhammer taken from Sounds Of Death Magazine
  38. Berglund, Nina. "Mayhem fan hit by sheep-head", Aftenposten.no, objavljeno 10. ožujka 2003. pristupljeno 5. svibnja 2010.
  39. "Sheep head fractures fan's skull", BBC News Online, objavljeno 11. ožujka 2003. pristupljeno 5. svibnja 2010.
  40. "Flying sheep head fractures fan's skull at rock concert", CBC.ca, objavljeno 12. ožujka 2003. pristupljeno 5. svibnja 2010.
  41. 41,0 41,1 Predložak:Cite magazine
  42. "Mayhem parts ways with guitarist", Blabbermouth.net, Roadrunner Records, objavljeno 22. travnja 2008. pristupljeno 25. siječnja 2010.
  43. Metalband vernielt Tilburgse hotelkamer. Radio Netherlands Worldwide (16. studenog 2009.) pristupljeno 16. studenog 2009. “Teloch (Nidingr, ex-Gorgoroth, ex-1349, Umoral, Nunfuckritual, The Konsortium, Igorrr) zamjenjuje Silmaetha (Satyricon) 2011., i Charles Hedger (ex-Cradle of Filth) zamjenjuje Morfeusa 2012. Morfeus je trebao odstupiti zbog problema sa svojim leđima. Mayhem je započeo preprodukciju za svoj novi album sredinom studenog 2012. u Budimpešti.”
  44. Metalband vernielt Tilburgse hotelkamer. Radio Netherlands Worldwide (11. veljače 2011.) pristupljeno 11. veljače 2011.
  45. Mayhem News: MAYHEM | Season of Mist, Metal Label. Season-of-mist.com (19. veljače 2014.) pristupljeno 3. lipnja 2014.
  46. "Watain, Mayhem & Revenge North American Tour Officially Announced (NYC Beware)".[3]
  47. Bowar, Chad. "Mayhem + Watain To Co-Headline 'Black Metal Warfare II' U.S. Tour with Rotting Christ". Loudwire. [4]
  48. Against Magazine Issue #8 page 35.. Issuu pristupljeno 6. svibnja 2014. “On je član Mayhema a ne isključivo gitarist za nastupe.
  49. 49,0 49,1 Mayhem - Encyclopaedia Metallum. The Metal Archives (15. srpnja 2002.) pristupljeno 3. lipnja 2014.
  50. Sastav je iste godine objavio i demo i EP pod nazivom Deathcrush, kao što je vidljivo ovdje i ovdje.