Međuslavenski jezik

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search
Međuslavenski jezik
Speech balloon.svg

Medžuslovjansky jezyk
Države
govorenja:
u svim slavenskim državama
Regije
govorenja:
Srednja Europa, Jugoistočna Europa, Istočna Europa
Broj govornika: 500-1000 (kao drugim jezikom)
Rang: umjetni jezik
međunarodni umjetni jezik
zonalno konstruirani jezik
sveslavenski jezik
međuslavenski
Razredba: Slavenski jezici
Jezični kôd
ISO 639-1: nema
ISO 639-2: art
ISO 639-3: nema
Vidi također: Jezik | Jezične porodice i jezici | Popis jezika po kodnim nazivima |Dodatak: Popis jezika

Međuslavenski jezik (Medžuslovjansky/Меджусловјанскы u Međuslavenskom) je zonalno konstruirani jezik, izveden 2006. grupom jezikoslovaca iz različitih zemalja na osnovici svih slavenskih jezika. Uloga međuslavenskog ogleda se u olakšavanju komunikacije između predstavnika različitih slavenskih naroda, ali isto tako u pomaganju pripadnicima stranih naroda, koji ne govore nijedan slavenski jezik, pri komunikaciji sa Slavenima. Za ove, međuslavenski bi mogao biti dobra osnova za učenje bilo kojega drugog slavenskoga jezika. Ipak, njegov glavni cilj je biti razumljiv govornicima slavenskih jezika bez prethodnog učenja ovog jezika. Dakle, i gramatika i rječnik se zasnivaju na sličnostima i zajedničkim osobinama svih jezika slavenske skupine. Za razliku od slovija, shematskog jezika čija se gramatika zasniva na principu esperanta, međuslavenski je prirodan jezik koji izbjegava svaki umjetni element. Piše se latinicom i ćirilicom.

Najstariju gramatiku međuslavenskog jezika napisao je hrvatski svećenik Juraj Križanić u 17. stoljeću pod naslovom Gramatično izkazanje ob ruskom jeziku. U ovom trenutku međuslavenski dijeli se na dva glavna narječja: slovianski i novoslavenski. Govori ga broj oko 500-1000 ljudi kao drugim jezikom.

Primjer teksta[uredi VE | uredi]

Primjer molitve Oče naš na međuslavenskom jeziku:

Otče naš, ktory jesi v nebesah,
nehaj sveti se ime Tvoje.
Nehaj prijde kraljevstvo Tvoje,
nehaj bude volja Tvoja, kako v nebu tako i na zemji.
Hlěb naš vsakodenny daj nam dnes,
i odpusti nam naše grěhy,
tako kako my odpuščajemo našim grěšnikam.
I ne vvedi nas v pokušenje,
ale izbavi nas od zlogo.
Ibo Tvoje jest kraljevstvo i moč i slava, na věky věkov.
Amin.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Barandovská-Frank, Věra. Panslawische Variationen. Brosch, Ciril i Fiedler, Sabine (ur.), Florilegium Interlinguisticum. Festschrift für Detlev Blanke zum 70. Geburtstag. Peter Lang Internationaler Verlag der Wissenschaften, Frankfurt am Main, 2011, ISBN 978-3-631-61328-3, str. 209-236.
  • Duličenko, Aleksandr D. Pravigo de la slava interlingvistiko: slava reciprokeco kaj tutslava lingvo en la historio de Slavoj. Grundlagenstudien aus Kybernetik und Geisteswissenschaft, broj 57:2, lipanj 2016, Akademia Libroservo, ISSN 0723-4899, str. 75-101.
  • Meyer, Anna-Maria. Wiederbelebung einer Utopie. Probleme und Perspektiven slavischer Plansprachen im Zeitalter des Internets. Bamberger Beiträge zur Linguistik 6, Bamberg: Univ. of Bamberg Press, 2014, ISBN 978-3-86309-233-7.
  • Merunka, Vojtěch; Heršak, Emil; Molhanec, Martin. Neoslavonic Language. Grundlagenstudien aus Kybernetik und Geisteswissenschaft, broj 57:2, lipanj 2016, Akademia Libroservo, ISSN 0723-4899, str. 114-134.
  • Merunka, Vojtěch. Neoslavonic zonal constructed language. České Budějovice, 2012, ISBN 978-80-7453-291-7.
  • Рупосова, Л.П. История межславянского языка. Вестник Московского государственного областного университета. Московский государственный областной университет, 2012 broj 1, str. 51-56.
  • Steenbergen, Jan van. Constructed Slavic languages in the 21th century. Grundlagenstudien aus Kybernetik und Geisteswissenschaft, broj 57:2, lipanj 2016, Akademia Libroservo, ISSN 0723-4899, str. 102-113.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]