Milan Pojić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Milan Pojić (Petrinja, 12. veljače 1957.Zagreb, 17. veljače 2013.),[1] bio je hrvatski povjesničar i arhivist.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Milan Pojić rodio se 1957. godine u Petrinji gdje je završio osnovnu školu i Gimnaziju a povijest i arheologiju diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.[1] Radio je kao prosvjetni djelatnik u školama u Krapini, Vojniću i Petrinji, a od 1992. godine radio je kao viši arhivist u Hrvatskom državnom arhivu gdje je od 1994. godine bio voditelj Odsjeka za vojne fondove.[1] Godine 1991. bio je i među osnivačima Odreda narodne zaštite u Petrinji.[1]

Umro je nakon duge i teške bolesti, 17. veljače 2013. godine, u 56. godini u Zagrebu.

Znanstvena djelatnost[uredi | uredi kôd]

Uz arhivistički rad, bavio se istraživanjem hrvatske i vojne povijesti, bio je član uredništva Petrinjskog obzora te je pisao za Petrinjski zbornik za povijest i obnovu zavičaja o istraživanju žrtava rata i poraća na području Grada Petrinje.[1] Priredio je za tisak Ratni dnevnik Josipa Hübla iz 1943. (DAG, Gospić, 2002.)[2] te 2005. godine (zajedno sa Zdravkom Dizdarom, Vladimirom Geigerom i Matom Rupićem)[3] knjigu Partizanska i komunistička represija i zločini u Hrvatskoj 1944. – 1946.: dokumenti.

Politička djelatnost[uredi | uredi kôd]

Uoči demokratskih promjena u Hrvatskoj i nakon njih sudjelovao je u političkom životu Petrinje gdje je potaknuo i bio jednim od utemeljitelja petrinjskoga ogranka Hrvatske socijalno liberalne stranke (HSLS), a tada je izabran i za prvog dopredsjednika stranke.

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Vojskovođa Svetozar Boroević: 1856. – 1920., Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2006.
  • Hrvatska pukovnija 369. na Istočnom bojištu 1941. – 1943.: ratni dnevnik, Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2007.
  • Vjesnik naredaba Odjela za narodnu obranu Vlade Narodnog vijeća Slovenaca, Hrvata i Srba : 1918. – 1919., Hrvatski državni arhiv, Zagreb, 2008. (urednik)[4]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]