Milan Vuković

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Milan Vuković (Krilo-Jesenice kod Splita, 1933.), hrvatski je pravnik, bivši predsjednik Vrhovnog suda RH i sudac u mirovini Ustavnog suda RH.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u seljačkoj obitelji s jedanaestero djece, odgajanoj u vjerskom duhu. 1943. godine je kao desetogodišnjak otišao s ocem na Vis. Otac mu je bio brodovlasnik, a za rata hrvatski antifašistički borac, koji je bio kapetan na partizanskim brodovima. Milan je Vuković kao desetogodišnjak s ocem bio na brodu u sastavu NOV-a sve do 1945. godine.[1]

Klasičnu gimnaziju završio je u Splitu 1952. godine a Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu 1956. godine. Vojsku je odslužio sljedećih dviju godina kao pitomac škole pričuvnih časnika.[1] Bio je radio u Sekretarijatu za pravosuđe i opću upravu te u Odjelu za ocjene zakonskih akata.[1] Odvjetničku pripravničku praksu završio u Zagrebu 1960. godine. Odvjetnički ispit položio 1960. a upisan je u imenik odvjetnika 1961. godine.

Bio je odvjetnikom kod Izvršnog Vijeća NRH i Kotarskog suda I Zagreb.[1] Kao odvjetnik radio je do 1991. godine, najviše kao branitelj u kaznenim, osobito u tzv. političkim postupcima protiv hrvatskih intelektualaca koji su zastupali ideju samostalne Hrvatske (od 1965. do 1991. godine).[2] Branio je fra Jozu Zovka kad su mu sudili kao "kleronacionalistu" zbog slučaja svetišta u Međugorju.[3]

Bio je članom SKJ i SSRNJ.[1]

Sudac Ustavnog suda, prvi put biran 1991., drugi put 1995., a treći put 1999. godine. Predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske 1992.-1995., 1997.-1999. Član Ustavotvorne komisije Predsjedništva Republike Hrvatske za izradu prvog Ustava Republike Hrvatske 1990. Član Komisije za ratne zločine Republike Hrvatske 1993.-1995. Predsjednik Izborne komisije Republike Hrvatske 1993.-1995. Član Državnog sudbenog vijeća 1994.-1995.[4]

Bio je jedan od ljudi koji se nisu se skanjivali otvoreno usprotiviti ministru pravosuđa Ivici Crniću tezom da u Državnom sudbenom vijeću mogu samo “politički korektni”, tzv. podobnici, a ne stručnjaci.[5]

Utemeljio je, 2008. godine, susrete Dr Franjo Tuđman - Hrvati kroz stoljeća koji se održavaju u Velikom Trgovišću te je inicirao je i pokrenio kulturne manifestacije Dobrojutro, more u Podstrani (nakon veličanstvene hrvatske vojne pobjede u osloboditeljskoj akciji Oluji), Dane Ranka Marinkovića u Komiži te Dane Petra Šegedina u Korčuli.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

Nepotpun popis:

  • Čl. 133. KZ SFRJ nad Međugorjem ‒ sudski progon fra Joze Zovka, Zagreb, 1990.
  • Sudski progoni hrvatstva, Narodne novine, Zagreb, 1995.
  • Rat za Hrvatsku je započeo u Virovitici: 1991. - suđenje Virovitičanima pred Vojnim sudom u Zagrebu, Gradsko poglavarstvo, Virovitica, 1996.
  • Obdareni milošću: dvadeset godina poslije procesa fra Jozi Zovku, Zagreb, 2000.
  • Sile zla nad hrvatskom kulturom: sudski proces pljačkašima Nacionalne i sveučilišne biblioteke u Zagrebu, Zagreb, 2002.
  • Slučaj Đodan: sudski progoni hrvatstva: dokumenti vremena, Matica hrvatska, Zagreb, 2003., ISBN 953-150-693-0
  • Desetljeće koje se pamti: dnevnički zapisi: 1990.-1999., Naklada Ljevak, Zagreb, 2003., ISBN 953-178-585-6
  • Dr. Franjo Tuđman u sudskim dosjeima: (11. siječnja 1972.-10. lipnja 1990.), priredio i uredio Mladen Pavković, Alineja, Koprivnica, 2004. (2. izd. 2007.)[6]
  • Sukobi političkih stilova u traženju osamostaljenja Hrvatske, Naklada Pavičić, Zagreb, 2004.
  • Eseji i osvrti: o Tuđmanu i hrvatskoj stvarnosti, Zagreb, 2007.
  • Ja, odvjetnik: moj život u državama u kojima se Hrvatska borila za život i moj život u Hrvatskoj, Naklada Pavičić, Zagreb, 2008., ISBN 978-953-6308-78-1
  • Obrana nije zločin: moji razgovori s novinarima: 1990-2001., priredio i uredio Mladen Pavković, Alineja, 2009.
  • HAAŠKI SUD: zajednički zločinački pothvat: što je to?, vl. naklada, Zagreb, 2011.
  • Događaj koji mijenja svijet – Trideset godina ukazanja Kraljice mira, 2011.
  • Hrvatska: snaga najveće ljubavi, Zagreb, 2011.

Nagrade i odličja[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 Monitor Jutarnji list objavljuje biografiju Milana Vukovića iz 1959., 1961. i 1999. godine, B. Vlašić i K. Žabec
  2. 2,0 2,1 Razgovor. Milan Vuković, dr. iur., sudac Ustavnog suda u mirovini, Hrvatsko slovo, petak, 18. siječnja 2008., str. 3.-4., razgovarao Nenad Piskač
  3. Krupljani Milan Vuković: Branko Mikulić je prvi dao etiketirati Međugorje, autor članka Zoran Krešić, preuzeto iz Večernjeg lista
  4. Bivši predsjednici i suci Ustavnog suda Republike Hrvatske, usud.hr, pristupljeno 9. rujna 2012.
  5. [1] Davorka Blažević: Portret tjedna/Senka Klarić Baranović, sutkinja Vrhovnog sudaa
  6. Autori. Milan Vuković, matica.hr, pristupljeno 26. svibnja 2016.
  7. Odluka kojom se odlikuje Redom Ante Starčevića, narodne-novine.nn.hr, 27. svibnja 1997., pristupljeno 9. rujna 2012.
  8. Odluka kojom se odlikuje Redom Ante Starčevića dugogodišnji odvjetnik i predsjednik Vrhovnog suda Hrvatske Milan Vuković, narodne-novine.nn.hr, 18. travnja 1995., pristupljeno 9. rujna 2012.
  9. Odluka kojom se odlikuju Redom kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom, narodne-novine.nn.hr, 27. svibnja 1997., pristupljeno 9. rujna 2012.
  10. Vukoviću uručena Zlatna plaketa UBIUDR za najbolju knjigu iz Domovinskog rata, HINA, braniteljski-portal.hr, 8. studenoga 2011., pristupljeno 26. svibnja 2016.