Mile Bogović

Izvor: Wikipedija
Monsinjor
Mile Bogović

U IME OCA I SINA I DUHA SVETOGA
Rođen 7. kolovoza 1939.
Cerovac kraj Slunja
Umro 19. prosinca 2020.
Rijeka
Zaređen za svećenika 28. lipnja 1964.
Portal: Kršćanstvo
Portal o životopisima

Mile Bogović (Cerovac kraj Slunja, 7. kolovoza 1939.[1] – Rijeka, 19. prosinca 2020.[2]) bio je prelat Katoličke Crkve, crkveni povjesničar i biskup gospićko-senjski u miru.[3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Osnovnu školu pohađao je u Slunju, a klasičnu gimnaziju u sjemeništu u Pazinu. Maturirao je na srednjoj vjerskoj školi u Pazinu 1958. godine. Iste godine upisuje bogosloviju na Visokoj teološkoj školi u Pazinu, a završava je u Zagrebu.

Za svećenika je zaređen 28. lipnja 1964. godine, te imenovan kapelanom u Senju i upraviteljem župe Krivi Put. Na studij u Rim odlazi 1966. godine gdje je studirao na Papinskom sveučilištu Gregoriani 1971. godine. Od 1977. godine docent je pri katedri crkvene povijesti na Katoličko-bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, odsjek Teologije u Rijeci. Imenovan je naslovnim biskupom Tamate i pomoćnim riječko-senjskim biskupom sa sjedištem u Gospiću 1999. godine sa zadatkom da ispita mogućnosti osnutka nove biskupije. Nakon što je poslao izvješće 25. svibnja 2000. godine Glavni zareditelj je bio msgr. Anton Tamarut, a suzareditelji msgr. Valter Župan i msgr. Ivan Milovan. Vatikan je proglasio utemeljenje Gospićko-senjske biskupije i imenovan je prvim gospićko-senjskim biskupom.

Obavljao je i ove dužnosti: tajnik nadbiskupa Viktora Burića, rektor na Riječkoj teologiji, župnik u Praputnjaku, generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije, voditelj Sakralne baštine u Senju te profesor crkvene povijesti na Riječkoj teologiji. Član je upravnog odbora Hrvatskog kulturnog vijeća. Papa Franjo prihvatio je 4. travnja 2016. godine njegovo odreknuće od službe zbog navršene kanonske dobi za umirovljenjem u skladu s kanonom 401.paragraf 1 Zakonika kanonskoga prava.

Dana 3. prosinca 2020. godine testirao se na COVID-19, a test je pokazan pozitivan, te je biskup 6. prosinca prebačen na liječenje u Opću bolnicu u Gospiću. Nažalost, zdravstveno stanje mu se pogoršalo, te je 10. prosinca prebačen u KBC Rijeku gdje je na respiratoru umro 19. prosinca.[2]

Znanstveni rad[uredi | uredi kôd]

Objavio je više knjiga, te 80 znanstvenih članaka. Znanstvena djelatnost veoma je raznolika, ali se mogu izdvojiti tri područja kojima je on posvetio najviše pažnje: odnosi s pravoslavnom Crkvom, povijest biskupija Senjske i Modruške ili Krbavske (napose onog dijela koji je ušao u sastav Gospićko-senjske biskupije) i hrvatski glagolizam (hrvatska glagoljska kultura).[4]

Djela[uredi | uredi kôd]

  • Katolička crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za vrijeme mletačke vladavine, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1982. (2. izd. Kršćanska sadašnjost - Školska knjiga, Zagreb, 1993.)
  • Pitanje pravoslavne hijerarhije u mletačkoj Dalmaciji u XVII i XVIII stoljeću, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1982.
  • Hrvatski mučenici za vjeru i dom, suautor Hrvatin Gabrijel Jurišić, Verbum, Split, 2005.
  • Mučenici - graditelji zajedništva: pastirska poslanica u povodu izgradnje Crkve hrvatskih mučenika, Gospićko-senjska biskupija, Gospić, 2005.
  • Žao mi je naroda: biskupovih deset godina na medijskom poprištu, Alfa, Zagreb, 2010.
  • Modruška ili Krbavska biskupija: Povodom 550. obljetnice prijenosa biskupijskog središta iz Krbave u Modruš (1460. – 2010.), Gospićko-senjska biskupija, Gospić, 2010.
  • Lika i njezina crkva u prošlosti i sadašnjosti, Državni arhiv - Gospićko-senjska biskupija, Gospić, 2014.
  • Slunjski kraj i njegova Crkva u prošlosti i sadašnjosti, Državni arhiv - Gospićko-senjska biskupija, Gospić, 2015.
  • Vinodol i njegova Crkva: od Vinodolskoga zakona do naših dana, Riječka nadbiskupija, Rijeka, 2015.
  • Crkva hrvatskih mučenika na Udbini: od ideje do ostvarenja: (nositelji, događaji, suradnici, darovatelji, kronika - slijedom dokumenata i objavljenih tekstova), suautor Ante Bežen, Gospićko-senjska biskupija - Nacionalno svetište hrvatskih mučenika na Udbini, Gospić - Udbina, 2016.
  • Moji predšasnici biskupi: u Senju, Otočcu, Krbavi, Modrušu, Vinodolu i Rijeci, Senjsko muzejsko društvo - Gradski muzej Senj - Gospićko-Senjska biskupija, Senj, 2017.
  • Srpsko pravoslavlje i svetosavlje u Hrvatskoj u prošlosti i sadašnjosti, Alfa, Zagreb, 2017.
  • Velebitsko podgorje i njegova Crkva u prošlosti i sadašnjosti, Državni arhiv - Gospićko-senjska biskupija, Gospić, 2019.
  • Glagoljica: bitna odrednica hrvatskog identiteta: čudesni rast od hrvatskih korijena do svjetskih razmjera, priredio Ante Bežen, Alfa, Zagreb, 2019.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ Hrvatska biskupska konferencija: Msgr. Mile Bogović, biskup gospićko-senjski, pristupljeno 7. kolovoza 2014.
  2. ↑ a b Preminuo prvi gospićko-senjski biskup Mile Bogović, pristupljeno 19. prosinca 2020.
  3. ↑ Vjesnik
  4. ↑ Mile Bogović, 11. listopada 2006., pristupljeno 14. prosinca 2010.
Prethodnik: Gospićko-senjska biskupija Nasljednik:
— Zdenko Križić

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Mile_Bogović&oldid=6902859"