Mingečaur

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Mingečaur
Mingəçevir
Most preko rijeke Kure u Mingečauru
Most preko rijeke Kure u Mingečauru
Službeni pečat Mingečaura
Pečat
Grb Mingečaura
Grb
Nadimak: „Grad svjetla”
Koordinate: 40°46.12′N 47°02.56′E / 40.76867°N 47.04267°E / 40.76867; 47.04267Koordinate: 40°46.12′N 47°02.56′E / 40.76867°N 47.04267°E / 40.76867; 47.04267
Država Flag of Azerbaijan.svg Azerbajdžan
Republički grad
osnovan 1948.
Površina
 - Ukupna 47 km²
Visina 545 m
Stanovništvo (2015.[1])
 - Grad 101.600
 - Gustoća 115 stanovnika/km²
Vremenska zona UTC+4 (UTC+4)
Poštanski broj AZ4500
Pozivni broj +994 24
Službena stranica mingechevir-ih.gov.az
Zemljovid
Mingečaur na karti Azerbajdžan
Mingečaur
Mingečaur

Mingečaur (azerski: Mingəçevir) je jedan od republičkih gradova, pod izravnom upravom države Azerbajdžan. Prema procjeni iz 2018. god. grad je imao oko 104.500 stanovnika, što ga čini četvrtim po veličini u državi[2].

Satelistski snimak rezervoara hidroelektrane i grada Mingečaura koji se nalazi s obje strane HE.

Područje je naseljeno tisućama godina, ali sadašnji grad je osnovan 1948. god., a dijelom su ga izgradili njemački vojnici koji su bili zarobljeni tijekom Drugog svjetskog rata[3][4]. U Azerbejdžanu je poznat kao „Grad svjetla” zbog hidroelektrane na reci Kuri koja obasjava grad noću.

Zemljopisne odlike[uredi VE | uredi]

Grad se nalazi na sjevernom dijelu Azerbajdžana, u nizini Kur-Araz, na obali rijeke Kure, koja je sa svojih 1.515 km najduža rijeka južnog Kavkaza. U blizini grada je i planina Boždag. Mingečaur je smješten oko 280 do 300 km zapadno od glavnog grada Bakua. Nadmorska visina grada je 545 m. Površina grada je 47 km².

Prosečna temperatura grada je od 14-15 °C. Najviša zabilježena temperatura je 42 °C, a najniža -10 °C. Godišnje padaline su od 250 do 300 mm.

Povijest[uredi VE | uredi]

Kopča zlatnog skitskog pojasa iz Mingečaura, 7. stoljeće prije Krista.

Unatoč činjenici da je Mingečaur mlad grad, područje na kojem se grad nalazi je bilo naseljeno od oko 3000. godine prije Krista do 17. stoljeća. Sjedište drevnog Skitsko kraljevstva Iškuza (7.-6 st. pr. Kr.) je bilo u ovom području.

Jedna od zgrada koje su gradili njemački zarobljenici 1940-ih.

Najstariji pisani spomenici su na kavkasko-albanskom pismu i trenutno su izloženi u Azerbajdžanskom povijesnom muzeju (Baku), a dio se nalazi u Povijesnom muzeju Mingečaura.

Povijesni izvori upućuju na to da je upravo na području sadašnje brane na obali rijeke Kura došlo do žestoke bitke između vojske rimskog zapovjednika Pompeja i vojske albanskog guvernera Orisa u 1. stoljeću prije Krista. Povijesne činjenice također dokazuju da je drevni Put svile vodio preko Mingečaura[5].

Poznati turski putnik Evlija Čelebi, koji je živio u 17. stoljeću, pisao je o Mingečeuru i opisao ga kao veliko naselje na desnoj obali rijeke Kure u blizini planine Boždag. Prema njegovim riječima, u ovom je naselju djelovalo više džamija, radionica za proizvodnju vlakana svile i svilene tkanine, kupališta, i dr. Cesta koja je odatle prolazila nekada se nazivala „Cestom glasnika”, a povezivala je karavanske i trgovačke ceste sa zemljama Bliskog istoka i azerbajdžanskim gradovima kao što su: Šeki, Kabala, Samahi, Barda, Bejlakan i drugi.

Akumulacijsko jezero i HE Mingečaur.

Veliki broj ljudi, njih oko 20.000, došao je u Mingečeur iz svih okruga u Azerbajdžana kako bi sudjelovali u izgradnji hidroelektrane Mingečeur. Oko 10.000 njemačkih ratnih zarobljenika bilo je među onima koji su doprinijeli izgradnji elektrane do kraja 1940-ih. Najiskusniji stručnjaci SSSR-a bili su uključeni u izgradnju ovog gradilišta kao najveće hidroelektrane tadašnje države.

Mingečeur se od tada ubrzano razvija i trenutno se smatra četvrtim gradom Azerbajdžana, i po svom gospodarskom potencijalu i po broju stanovnika. Jedan je od najvažnijih gradova republike u području energije, industrije, znanosti, obrazovanja i kulture. Broj radno sposobnih ljudi u Mingečeviru je 2018. bio 53.000, dok je broj ljudi koji su zapravo uključeni u rad 16.000. Broj ljudi angažiranih u malim poduzećima iznosio je 4.000 osoba[6].

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Tržni centar ASAN

Prema popisu stanovništva iz 2009. godine, ukupan broj stanovnika grada bio je 96.304, uključujući 95.700 Azera, 413 Rusa, 52 Lezgina i drugih[7].

Nacionalnosti u gradu Minčegauru (2009.)‍[7]
Azeri Rusi Lezgini Cahuri
95.700
(99,37 %)
413
(0,43 %)
52
(0,05 %)
38
(0,04 %)

Gradovi prijatelji[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Mingečaur
  1. Statistički ljetopis Azerbejdžana 2015., Odjeljak 2: Demografski pokazatelji, Državni odbor za statistiku Republike Azerbajdžan, Baku 2015., str. 814. ISBN 5-86874-232-9 (az.)
  2. Uprava Mingečaura (engl.) Pristupljeno 17. srpnja 2019.
  3. Njemačko groblje za ratne zarobljenike u Mingečauru (engl.) Pristupljeno 17. srpnja 2019.
  4. Erich Maschke, Zur Geschichte der deutschen Kriegsgefangenen des zweiten Weltkrieges, Verlag Ernst und Werner Gieseking, Bielefeld, 1962.–1977.
  5. Thomas Höllmann, Die Seidenstraße, München, 2018. str. 83.
  6. Teritorijalne i administrativne jedinice Azerbajdžana (PDF), 5. listopada 2018. (engl.) Pristupljeno 17. srpnja 2019.
  7. 7,0 7,1 Aran iqtisadi rayonu: Mingəçevir şəhəri, Službena web stranica Državnog odbora za statistiku Azerbajdžana (engl.) Pristupljeno 17. srpnja 2019.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]