Mk 19
| Mk 19 | |
|---|---|
 Današnja inačica Mk 19 Mod 3 montirana na tronošcu i namijenjena pješsštvu. | |
| Vrsta | Automatski bacač granata |
| Država podrijetla |  SAD
|
| Povijest uporabe | |
| U službi | 1968. - danas |
| U uporabi u | Vidi korisnici |
| Ratovi | Vijetnamski rat Zaljevski rat[1] Rat u Afganistanu Rat u Iraku Izraelsko-libanonski rat Tursko-kurdski sukob[2] Meksički drogeraški rat |
| Povijest proizvodnje | |
| Projektant | US Naval Ordnance Station Louisville |
| Projektirano | 1966. – 1968. |
| Proizvođač | US Naval Ordnance Station Louisville General Dynamics Armament and Technical Products (bivši Saco Defense Industries) |
| Cijena po komadu | 20.000 USD[3] |
| Razdoblje proizvodnje | 1968. - danas |
| Inačice | Vidi inačice |
| Svojstva | |
| Dužina | 1.090 mm |
| Masa | 32,9 kg |
| Širina | 340 mm |
| Kalibar | 40 mm |
| Streljivo | 40×53mm |
| Dužina cijevi | 413 mm |
| Brzina gađanja | 40 - 60 granata u min. (praktična brz.) 325 - 375 granata u min. (ciklična brz.) |
| Kapacitet spremnika | Lanac u metalnom spremniku kapaciteta 32 ili 48 granata |
| Ciljnik | Čelični ciljnik Mogućnost postavljanja dnevne i noćne optike AN/TVS-5 |
Mk 19 je američki 40 mm automatski bacač granata koji se u američkoj vojsci počeo koristiti tijekom Vijetnamskog rata a u službi je i danas. Zbog relativno slabog trzaja i male težine, bacač granata osim pješaštva koriste i mehanizirane brigade koje ga montiraju na džipove te oklopna i borbena vozila a mogu ga koristiti i jurišni brodovi.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Sam razvoj bacača granata je inicirala američka ratna mornarica u srpnju 1966. godine nakon eksperimentalnog korištenja ranijeg Mk 18. Već tijekom listopada sljedeće godine testirana su tri prototipa Mk 19 Mod 0 a početkom 1968. je započela njihova serijska proizvodnja. Tijekom Vijetnamskog rata, bacač granata se koristio montiran na riječne brodove i UH-1 Huey helikoptere.
1971. dolazi do redizajna bacača granata tako da je razvijen Mk 19 Mod 1 a proizvodio ga je US Naval Ordnance Station Louisville. Nakon tri godine uporabe, američka mornarica je odlučila proizvesti moderniju inačicu postojećeg što je dovelo do razvoja Mk 19 Mod 2. Međutim, ta inačica nikad nije dogurala dalje od prototipne faze.
Zbog toga su 1976. godine započeli radovi na razvoju jednostavnije i robusnije inačice bacača granata. Novi Mk 19 Mod 3 razvijen je 1981. Ugovori za proizvodnju tih bacača dodijeljeni su tvrtci Saco Defense Industries koja je danas dio General Dynamicsa.
Tehničke karakteristike[uredi | uredi kôd]
Mk 19 je 40 mm automatski bacač granata koji ima cikličku brzinu paljbe 325 - 375 granata u min. U praktičkom smislu, njegova brzina paljbe iznosi 40 - 60 granata u min. Maksimalni domet bacača je 2.023 metara a efektivni domet 1.400 metara. Mk 19 koristi zračno hlađenje, ima ugrađen skrivač bljeska te se na njega može montirati noćna optika AN/TVS-5.
Osim za potrebe pješaštva, bacač granata se može montirati i na vojna vozila. Kao primarno streljivo, Mk 19 koristi jako eksplozivne M430 granate kalibra 40×53mm. Prilikom udara, granata može ubiti bilo koga u krugu od pet metara te raniti u krugu od 15 metara. Također, granata prilikom direktnog udara može probiti homogeni oklop debljine 5,1 cm što zapravo znači da može probiti oklop većine oklopnih transportera i borbenih vozila pješaštva. Same granate su spojene u obliku lanca a pohranjene u metalnim okvirima kapaciteta 32 ili 48 granata.
Mk 19 je uveden u uporabu 1968. godine tijekom Vijetnamskog rata a zamijenio je raniji Mk 18. Proizvodio ga je Saco Defense Industries, odnosno današnji General Dynamics Armament and Technical Products.
Inačice[uredi | uredi kôd]
- Mk 19 Mod 0: prototip bez rukohvata i čeličnog ciljnika.
- Mk 19 Mod 1: prva nadograđena inačica na temelju koje je stvoren osnovni dizajn. Proizvedeno je oko tisuću bacača granata, što konverzijom s Mod.0 na Mod.1 a što samom industrijskom proizvodnjom.
- Mk 19 Mod 2: eksperimentalni model s daljinskom kontrolom i električnim okidačem.
- Mk 19 Mod 3: ovaj model ujedno predstavlja jedan od najkorištenijih automatskih bacača granata na svijetu. Do 2000. godine je proizvedeno najmanje 25.000 komada inačica Mk 19 Mod 3. Oni su u službi svih grana američkih oružanih snaga te u mnogim vojskama diljem svijeta.
Korisnici[uredi | uredi kôd]
SAD:[4][5] primarni korisnik. Mk 19 je u širokoj uporabi svih grana oružanih snaga SAD-a.
Argentina[4]
Australija[4][5]
Bangladeš[4][6]
Čile[4]
Džibuti[4]
Egipat:[4] lokalna proizvodnja.[7]
Grčka[4][8]
Izrael:[4][5] Mk 19 je usvojen u izraelskim oružanim snagama pod nazivom Maklar (hrv. granatna strojnica). Koriste ga pješaštvo i mehanizirane jedinice. Nekada se proizvodio u Izraelu.[7]
Južna Koreja: zemlja je proizvodila nelicencne kopije na temelju reverznog inženjeringa.[9]
Kolumbija[4]
Libanon[4][10]
Malezija[4][5]
Meksiko:[4][5] intenzivno ga koristi meksička vojska tijekom Drogeraškog rata.
Pakistan: u službi pakistanske vojske.[11]
Poljska
Španjolska[4][5]
Švedska:[4] bacač granata koriste Kustjägarna i Amfibiebataljonen[12] te 31. Luftburna bataljonen (hrv. 31. padobranski bataljon)[13] pod oznakom Grsp 92.[5]
Tajland[4]
Republika Kina[1][4]
Turska:[4] turska vojska i specijalne snage.[2][14] Nacionalna vojna industrija MKEK je za potrebe domaćih oružanih snaga proizvodila na temelju reverznog inženjeringa.[9]- Hrvatska: Oružane snage Republike Hrvatske
Vidjeti također[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b Report: Profiling the Small Arms Industry - World Policy Institute. Inačica izvorne stranice arhivirana 11. listopada 2017. Pristupljeno 4. svibnja 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ a b Özel birlikler Kato'yu PKK'ya dar etti. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. rujna 2021. Pristupljeno 4. svibnja 2013.
- ↑ Mk19 Gets A Brain
- ↑ a b c d e f g h i j k l m n o p q r Weapon Systems.net - Mk 19
- ↑ a b c d e f g Richard D. Jones, "Jane's Infantry Weapons 2009/2010.", Jane's Information Group, 35. izdanje (27. siječnja 2009.), ISBN 978-0-7106-2869-5.
- ↑ Bangladesh Navy Special Warfare Diving And Salvage (SWADS)[neaktivna poveznica]
- ↑ a b A new generation of AGLs
- ↑ Greece - Hellenic greek army military equipment
- ↑ a b 40 mm grenade launchers
- ↑ Gates, Lebanese Defense Minister Explore Expanding Bilateral Relationship
- ↑ Pakistan Army. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. svibnja 2013. Pristupljeno 4. svibnja 2013.
- ↑ Special Operations.com. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2012. Pristupljeno 4. svibnja 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć) - ↑ Granatspruta 40 mm - Grsp
- ↑ Mehmetçik Bu Silahı İlk Kez Kullandı