AGS-17 Plamya

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
AGS-17 Plamya
30-мм автоматический гранатомет АГС-17 Пламя.jpg
Vrsta Automatski bacač granata
Država porijekla Flag of the Soviet Union.svg SSSR
Povijest uporabe
U službi 1992. - danas
U uporabi u Vidi korisnici
Ratovi Afganistansko-sovjetski rat
Prvi čečenski rat
Građanski rat u Siriji
Povijest proizvodnje
Projektant Dizajnerski ured KBP
Projektirano 1967.
Proizvođač Dizajnerski ured KBP
Razdoblje proizvodnje 1971. - danas
Masa 31 kg
Brzina 185 m/sek.

AGS-17 Plamya (rus. Пламя; hrv. Plamen) je sovjetski bacač granata kojeg je dizajnirao ured KBP te se i danas proizvodi u tvornici u Tuli.

Opis[uredi VE | uredi]

AGS-17 je namijenjen kao teško oružje vatrene potpore pješaštvu te je dizajniran kako bi ga vojnici mogli koristiti zajedno s postoljem ili je montiran na vozilo. AGS-17 izbacuje 30 mm granate te je namijenjen gađanju lakih i težih ciljeva.

Razvoj[uredi VE | uredi]

Razvoj AGS-17 (rus. Avtomatischeskyi Granatmyot Stankovyi; hrv. Automatski bacač granata) je započeo u SSSR-u 1967. godine kroz dizajnerski ured OKB-16 (današnji dizajnerski ured KBP) u ruskom gradu Tuli. Njegov razvoj je najvjerojatnije bio nadahnut sovjetsko-kineskim pograničnim sukobom krajem 1960-ih. Tada je sovjetska vojska preko Vijetnama dobila na raspolaganje nekoliko američkih automatskih bacača granata. Ti bacači su se pokazali najučinkovitijim oružjem potpore vlastitog pješaštva protiv tipičnog kineskog napada "velikim ljudskim valom". Američki bacači su omogućavali blisku i srednju vatrene podrške pješaštvu protiv neprijateljskih vojnika te ne-oklopnih ciljeva kao što su kamioni i druga oprema.

Prvi prototip novog oružja se počeo testirati 1969. a masovna proizvodnja je započela 1971. U tom vremenskom razdoblju razvijena je posebna inačica AG-17 koja je ugrađivana u Mil Mi-24 Hind jurišne helikoptere. Iako AGS-17 nije korišten u sovjetskom sukobu s Kinom, sam bacač su uvelike koristile sovjetske vojne trupe tokom rata u Afganistanu kao oružje vatrene podrške pješaštva ili se montirao na oklopne transportere i kamione.

AGS-17 je još u uporabi ruske vojske kao oružje vatrene podrške pješačkim postrojbama te je na vojnim vozilima instaliran zajedno sa strojnicama, lanserima s navođenim raketama i optičkom opremom. Posebna inačica AG-17A je instalirana na nekoliko Mil Mi-8 transportnih helikoptera. Ta inačica je koristila posebni mehanizam te daljinski upravljani okidač.

Sam AGS-17 će zamijeniti noviji AGS-30. Sličnosti s prijašnjim lanserom su da koristi isto streljivo kao prethodnik ali je težak samo 16 kg.

Streljivo[uredi VE | uredi]

Automatski bacač granata AGS-17 koristi 30 mm granate kalibra 30x29 mm koje su pohranjene u čeličnim kutijama (okvirima). Koriste se dvije vrste streljiva i to:

  • VOG-17M - granata s visoko eksplozivnom fragmentacijskom bojevom glavom;
  • VOG-30 - granata slična prethodnom modelu ali sadrži bolje eksplozivno punjenje čime se povećava eksplozivni radijus.

Bugarska industrija oružja Arcus proizvodi ručne granate AR-ROG koje su temeljene na streljivu VOG-17 i UZRGM osiguračima.[1]

Čečenski i drugi pobunjenici i teroristi sa sjevernog Kavkaza su kao streljivo primjenjivali improvizirano izrađene ručne granate koje su nazivali "katabka".

Korisnici[uredi VE | uredi]

Postojeći korisnici[uredi VE | uredi]

Afgaški vojnici s AGS-17 tokom rata protiv SSSR-a 1986. godine.

Bivši korisnik[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]