Monique Wittig

Izvor: Wikipedija
Monique Wittig
Rođenje 13. srpnja 1935. (Dannemarie, Haut-Rhin, Francuska)
Smrt 3. siječnja 2003. (68 godina) (Tucson, Arizona, Sjedinjene Američke Države)
Nacionalnost Francuskinja
Period pisanja 1855.1881.
Književni period suvremena književnost
Važnija djela
Portal o životopisima

Monique Wittig (Dannemarie, Haut-Rhin, Francuska 13. srpnja, 1935.Tucson, Arizona, Sjedinjene Američke Države, 2. srpnja 2003.), francusko-američka književnica, te feministička i lezbijska teoretičarka i aktivistica. Spada među utemeljiteljice lezbijskog feminizma i radikalnog feminizma općenito. Tvrdi da su žene i muškarci dvije klase, gdje su žene potlačene a muškarci eksploatatori. Mogući izlaz iz tog odnosa koji zarobljuje čovječanstvo vidi u lezbijstvu.

Njena novela Les Guerilleres iz 1969. godine je odigralo važnu ulogu u nastanku lezbijskog feminizma.

Životopis i djelo[uredi | uredi kôd]

Monique Wittig je rođena i odrasla u mjestu Dannemarie u Alzasu, departman Haut-Rhin: područje je u blizini granice sa Švicarskom, kanton Bazel. 1950.-ih godina studira na sveučilištu Sorbonne u Parizu. Njena prva novela L'Opoponax iz 1964. - riječ je o priči o djetinjstvu i odrastanju - je postigla uspjeh, na francuskom jeziku i u engeskom prijevodu.

Tijekom studentskih nemira 1968. godine, među osnivačima je francuskog Pokreta za oslobođenje žena (franc. Mouvement de Libération des Femmes - MLF). Svoje ideje izlaže 1969. godine u svojem možda najutjecajnijem književnom radu, noveli s karakteristikama političkog manifesta Les Guerilleres; to djelo postaje temeljnim izvorom lezbijsko - feminističkog i radikalno-feminističko pokreta.[1] 1971. osniva prvu lezbijsku udrugu u Parizu, Gouines rouges ("Crvene lezbe"). Sudjeluje i u radu grupe Féministes Révolutionnaires ("Revolutionary feminists"), grupe sastavljene 1970. godine od članica MLF-a, među kojima su najistaknutije Monique Wittig i Simone de Beauvoir; obje potom surađuju s Christinom Delphy u časopisu Questions feministes.[2]

Od 1976. godine Wittig živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je usredotočena na razvijanje tzv. rodne teorije (eng. "gender theory"). Piše članke o feminističkoj teoriji i knjige koji se objavljuju na engleskom, francuskom i drugim jezicima; zadobiva status jednog od temeljnih feminističkih pisaca. Važan je njen doprinos u uređivanju časopisa "Feminist Issues", koji je u znatnoj mjeri objavljivao engleske prijevode članaka iz francuskog časopisa "Questions Féministes". Kao dvojezični (englesko-francuski) pisac nastavlja 1980.-ih godina uz feminističke radove pisati i beletristiku.[3]

U filozofskom radu "One is Not Born a Woman" (1981)[4] zalaže se za konstituiranje žena kao klase koja se treba osloboditi eksploatatorske klase muškaraca: u tom oslobodilačkom procesu treba nestati kako koncept "muškarca", tako i koncept "žena". "Jer 'žena' ne postoji za nas: to je samo jedna imaginarna formacija, dok su 'žene' proizvod društvenih odnosa... Lezbijstvo je jedini meni poznati koncept koji nadilazi kategorije spola (muškarca i žene), jer njegov designirani subjekt (lezbijka) nije žena ni ekonomski, ni politički, ni ideološki. Jer ono što čini ženom jest jedan specifični socijalni odnos s muškarcem, kojega smo prije nazvali robovanjem, odnosom koji implicira osobnu i fizičku dužnost kao i ekonomsku obligaciju ... odnos kojega lezbijke izbjegavaju odbijajući da postanu ili ostanu heteroseksualnima." Ove svoje jasne riječi podcrtava M. Wittig jezgrovitom i do tada nečuvenom javnom deklaracijom: "Ja nisam žena, ja sam lezbijka.".[5]

1986. godine doktorira na École des Hautes Études en Sciences Sociales, s disertacijom Le Chantier littéraire ("Literarno gradilište"). U tom djelu - pod utjecajem filozofa Jacquesa Derride i njegove doktrine dekonstrukcije, Wittig govori o pretvaranju riječi u "ratne sprave", svojevrsne trojanske konje koji djeluju subverzivno na dominantni socijalni diskurs. Političkim angažmanom pisaca riječi se lišavaju postojećih socijalnih konotacija i postavljaju na novi način koji radikalni pisac smatra istinitijim; u završnom poglavlju pokazuje to na konkretnom primjeru termina "rod" gdje odranije korištenoj riječi radikalne feministice daju novo značenje i koriste taj termin kao trojanskog konja za napad na postojeću strukturu socijalnih odnosa.[6] Tu svoju glavnu tezu je Wittig dvije godine ranije predstavila u članku "The Trojan hHrse".[7]

Kao gostujući predavač, djeluje na raznim sveučilištima, uključujući Vassar i Berkeley.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

Novele[uredi | uredi kôd]

  • 1964, L’Opoponax
  • 1969, Les Guérillères
  • 1973, The Lesbian Body
  • 1976, Lesbian Peoples: Material for a Dictionary, (s koautoricom Sande Zeig)
  • 1985, Across the Acheron
  • 1999, Paris-la-Politique

Drame[uredi | uredi kôd]

  • 1967, "L'Amant vert"
  • 1972, "Le Grand-Cric-Jules", "Récréation", "Dialogue pour les deux frères et la soeur", Radio drame, za Radio Stuttgart.
  • 1985, "Le Voyage sans fin" Paris: Vlasta 4 supplement.

Kratke priče[uredi | uredi kôd]

Most collected in Paris-la-Politique. Paris: P.O.L., 1999

  • 1967, "Voyage: Yallankoro" Paris: Nouvelle revue française 177, str. 558-563
  • 1965, "Banlieues" Paris: Nouveau Commerce 5: 113-117.
  • 1973, "Une partie de campagne" Paris: Le Nouveau Commerce 26, str. 13–31
  • 1978, "Un jour mon prince viendra" Paris: Questions féministes 2, str. 31–39
  • 1983, "Les Tchiches et les Tchouches" Paris: Le Genre humaine 6, str. 136-147
  • 1985, "Paris-la-Politique" Paris: Vlasta 4, str. 8–35

Prevodilački rad[uredi | uredi kôd]

  • 1982, Djuna Barnes, Spillway and Other Stories. La Passion. Tr. Monique Wittig. Paris: Flammarion.
  • 1968, Herbert Marcuse,. One Dimensional Man. L'Homme unidimensionel. Tr. Monique Wittig. Paris: Minuit.
  • 1974, Three Marias, (Isabel Barreno, Teresa Horta, Fatima Velho Da Costa). Novas Cartas Portuguesas. Nouvelles lettres portugaises. Tr. Monique Wittig, Evelyne Le Garrec, Vera Prado. Paris: Seuil.

Eseji i kritike[uredi | uredi kôd]

(Većina objavljena u zbirci "La Pensée straight",Paris: Balland, 2001; te u zbirci "The Straight Mind and Other Essays", Boston, Beacon Press, 1992.)

  • 1967, "Bouvard et Pécuchet." Paris: Les Cahiers Madeleine Renaud-Barrault.
  • 1979, "Paradigm." Homosexualities and French Literature. Eds. Elaine Marks and George Stambolian. Ithaca, NY: Cornell University Press: 114-121.
  • 1980, "The Straight Mind." New York: MLA, 1978. Feminist Issues 1.1: 103-111.
  • 1982, "Avant-note" for La Passion. Paris: Flammarion.
  • 1982, "The Category of Sex." Feminist Issues 2.2: 63-68.
  • 1983, "Les questions féministes ne sont pas des questions lesbiennes." Amazones d'hier, lesbiennes d'aujourd'hui 2.1: 10-14.
  • 1983, "The Point of View: Universal or Particular?" (Trans. of "Avant-Note" de La Passion). Feminist Issues 3.2: 63-69.
  • 1984, "Le Lieu de l'action." New York: Colloque on Nouveau Roman Oct. 1983; publ. in Digraphe 32: 69-75.
  • 1984, "The Trojan Horse." Feminist Issues 4.2: 45-49.
  • 1985, "La Pensée straight." Questions féministes 7, (1980). Rpt. in Amazones d'hier, lesbiennes d'aujourd'hui 3.4: 5-18.
  • 1985, "Le Cheval de Troie." Paris: Vlasta 4: 36-41.
  • 1985, "On ne naît pas femme." Paris: Questions féministes, 1980. Rpt. Amazones d'hier, Lesbiennes d'aujourd'hui 4.1: 103-118.
  • 1986, "The Mark of Gender." Feminist Issues 5.2 (1985): 3-12. Rpt. The Poetics of Gender. Ed. Nancy Miller. New York: Columbia University Press: 63-73.
  • 1986, "The Place of Action." Three Decades of the New French Novel. Champagne: University of Illinois Press.
  • 1989: "On the Social Contract." Feminist Issues 9.1: 3-12.
  • 1994, “Quelques remarques sur Les Guérillères.” L’Esprit créateur 34.4: 116-122.
  • 1996, “Avatars” L’Esprit créateur 36.2: 109-116.
  • 1996, "Lacunary Films." London: New Statesman, 15 July: 102.
  • 1996, “Le déambulatoire: Entretien avec Nathalie Sarraute.” L’Esprit créateur 36.2: 3-8.
  • 1996, “The Constant journey: An Introduction and a Prefatory Note.”Modern Drama 39.1: 156-159.
  • 1997, ”L’ordre du poème.” In Narrative Voices in Modern French Fiction, eds.M. Cardy, G. Evans, & G. Jacobs. Cardiff: University of Wales Press: 7-12.
  • 2005, “Some Remarks on Les Guérillères.” In N. Shaktini, ed., On Monique Wittig: Theoretical, Political and Literary Essays, 37-43. Urbana: U. Of Illinois Press.
  • 2005, “Some Remarks on The Lesbian Body.” In N. Shaktini, ed., On Monique Wittig: Theoretical, Political and Literary Essays, 44-48. Urbana: U. Of Illinois Press.

Filmovi[uredi | uredi kôd]

  • The Girl, 2000., režiser Sande Zeig, (životna partnerica i suradnica Wittigove)
  • Les égarés, 2003, režiser André Téchiné, posvećen sjećanju na Monique Wittig.


Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. France—Feminism And The Women's Liberation MovementInačica izvorne stranice arhivirana 11. srpnja 2011., L'Homond, Bridgitte u "Gem Women's Studies Encyclopedia"
  2. "Féministes Révolutionnaires", Katherine Cumings Mansfield u "Encyclopedia of gender and society" (urednik J. O'Brien), Thousand Oaks, CA, str. 308-309
  3. "Monique Wittig - Bio"Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2014., moniquewitttig.com, pristupljeno 14.9.2014.
  4. "One is Not Born A WomanInačica izvorne stranice arhivirana 12. rujna 2014.", Monique Wittig, Feminist Issues 1.2, 1981. god., str. 47-54.
  5. ""The Gender Closet: Lesbian Disappearance Under the Sign '"Women'", Cheshire Calhoun, "Feminist Studies", Vol. 21, No. 1, 1995., str. 7-34
  6. "Le Chantier littéraire" (review)Inačica izvorne stranice arhivirana 14. rujna 2014., Renate Günther, "French Studies", Vol. 66, No. 2, 2012., str. 274-275 |
  7. "The Trojan horse" (eng.), Monique Wittig, "Feminist Issues", 1984., Volume 4/2, str. 45-49

Vidi[uredi | uredi kôd]