Monique Wittig

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Monique Wittig
Monique Wittig 1964.jpg
Monique Wittig, 1964. god
Rođenje 13. srpnja 1935 (Dannemarie, Haut-Rhin, Francuska)
Smrt 3. siječnja 2003 (68 godina) (Tucson, Arizona, Sjedinjene Američke Države)
Nacionalnost Francuskinja
Period pisanja 1855.-1881.
Književni period suvremena književnost

Monique Wittig (Dannemarie, Haut-Rhin, Francuska 13. srpnja, 1935 - Tucson, Arizona, Sjedinjene Američke Države), francusko-američka književnica, te feministička i lezbijska teoretičarka i aktivistica. Spada među utemeljiteljice lezbijskog feminizma i radikalnog feminizma općenito. Tvrdi da su žene i muškarci dvije klase, gdje su žene potlačene a muškarci eksploatatori. Mogući izlaz iz tog odnosa koji zarobljuje čovječanstvo vidi u lezbijstvu.

Njena novela Les Guerilleres iz 1969. godine je odigralo važnu ulogu u stvaranju lezbijskog feminizma.

Životopis i djelo[uredi VE | uredi]

Monique Wittig je rođena i odrasla u mjestu Dannemarie u Alzasu, departman Haut-Rhin: područje je u blizini granice sa Švicarskom, kanton Bazel. 1950.-ih godina studira na sveučilištu Sorbonne u Parizu. Njena prva novela L'Opoponax iz 1964. - riječ je o priči o djetinjstvu i odrastanju - je postigla uspjeh, na francuskom jeziku i u engeskom prijevodu.

Tijekom studentskih nemira 1968. godine, među osnivačima je francuskog Pokreta za oslobođenje Žena (franc. Mouvement de Libération des Femmes - MLF). Svoje ideje izlaže 1969. godine u svojem možda najutjecajnijem književnom radu, noveli s karakteristikama političkog manifesta Les Guerilleres; to djelo postaje temeljnim izvorom lezbijsko - feminističkog i radikalno-feminističko pokreta.[1] 1971. osniva prvu lezbijsku udrugu u Parizu, Gouines rouges ("Crvene lezbe"). Sudjeluje i u radu grupe Féministes Révolutionnaires ("Revolutionary feminists"), grupe sastavljene 1970. godine od članica MLF-a, među kojima su najistaknutije Monique Wittig, Simone de Beauvoir; obje potom surađuju sa Christinom Delphy u časopisu Questions feminists.[2]

Od 1976. godine Wittig živi u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je koncentrirana na razvijanje tzv. rodne teorije (eng. "gender theory"). Piše članke o feminističkoj teoriji i knjige koji se objavljuju na engleskom, francuskom i drugim jezicima; zadobiva status jednog od temeljnih feminističkih pisaca. Važan je njen doprinos u uređivanju časopisa "Feminist Issues", koji je u znatnoj mjeri objavljivao engleske prijevode članaka iz časopisa "Questions Féministes". Kao dvojezični (englesko-francuski) pisac nastavlja 1980.-ih godina uz feminističke radove pisati i beletristiku.[3]

U filozofskom radu "One is Not Born a Woman" (1981)[4] zalaže se za konstituiranje žena kao klase koja se treba osloboditi eksploatatorske klase muškaraca: u tom oslobodilačkom procesu treba nestati kako koncept "muškarca", tako i koncept "žena". "Jer 'žena' ne postoji za nas: to je samo jedna imaginarna formacija, dok su 'žene' proizvod društvenih odnosa... Lezbijstvo je jedini meni poznati koncept koji nadilazi kategorije spola (muškarca i žene), jer njegov designirani subjekt (lezbijka) nije žena ni ekonomski, ni politički, ni ideološki. Jer ono što čini ženom jest jedan specifični socijalni odnos sa muškarcem, kojega smo prije nazvali robovanjem, odnosom koji implicira osobnu i fizičku dužnost kao i ekonomsku obligaciju ... odnos kojega lezbijke izbjegavaju odbijajući da postanu ili ostanu heteroseksualnima." Ove svoje jasne riječi podcrtava M. Wittig jezgrovitom i do tada nečuvenom javnom deklaracijom: "Ja nisam žena, ja sam lezbijka."[5].

1986. godine doktorira na École des Hautes Études en Sciences Sociales, sa disertacijom Le Chantier littéraire ("Literarno gradilište"). U tom djelu - pod utjecajem filozofa Jacquesa Derride i njegove doktrine dekonstrukcije, Wittig govori o pretvaranju riječi u "ratne sprave", svojevrsne trojanske konje koji djeluje subverzivno na dominantni socijalni diskurs. Političkim angažmanom pisaca riječi se lišavaju postojećih socijalnih konotacija i postavljaju na novi način koji radikalni pisac smatra istinitijim; u završnom poglavlju pokazuje to na konkretnom primjeru termina "rod" gdje odranije korištenoj riječi radikalne feministice daju novo značenje i koriste taj termin kao trojanskog konja za napad na postojeću strukturu socijalnih odnosa.[6] Tu svoju glavnu tezu je Wittig dvije godine ranije predstavila u članku "The Trojan horse"[7]

Kao gostujući predavač, djeluje na raznim sveučilištima, uključujući Vassar i Berkeley.

Bibliografija[uredi VE | uredi]

Novele[uredi VE | uredi]

  • 1964, L’Opoponax
  • 1969, Les Guérillères
  • 1973, The Lesbian Body
  • 1976, Lesbian Peoples: Material for a Dictionary, (s koautoricom Sande Zeig)
  • 1985, Across the Acheron
  • 1999, Paris-la-Politique

Drame[uredi VE | uredi]

  • 1967, "L'Amant vert"
  • 1972, "Le Grand-Cric-Jules", "Récréation", "Dialogue pour les deux frères et la soeur", Radio drame, za Radio Stuttgart.
  • 1985, "Le Voyage sans fin" Paris: Vlasta 4 supplement.

Kratke priče[uredi VE | uredi]

Most collected in Paris-la-Politique. Paris: P.O.L., 1999

  • 1967, "Voyage: Yallankoro" Paris: Nouvelle revue française 177, str. 558-563
  • 1965, "Banlieues" Paris: Nouveau Commerce 5: 113-117.
  • 1973, "Une partie de campagne" Paris: Le Nouveau Commerce 26, str. 13–31
  • 1978, "Un jour mon prince viendra" Paris: Questions féministes 2, str. 31–39
  • 1983, "Les Tchiches et les Tchouches" Paris: Le Genre humaine 6, str. 136-147
  • 1985, "Paris-la-Politique" Paris: Vlasta 4, str. 8–35

Prevodilački rad[uredi VE | uredi]

  • 1982, Djuna Barnes, Spillway and Other Stories. La Passion. Tr. Monique Wittig. Paris: Flammarion.
  • 1968, Herbert Marcuse,. One Dimensional Man. L'Homme unidimensionel. Tr. Monique Wittig. Paris: Minuit.
  • 1974, Three Marias, (Isabel Barreno, Teresa Horta, Fatima Velho Da Costa). Novas Cartas Portuguesas. Nouvelles lettres portugaises. Tr. Monique Wittig, Evelyne Le Garrec, Vera Prado. Paris: Seuil.

Eseji i kritike[uredi VE | uredi]

(Većina objavljena u zbirci "La Pensée straight",Paris: Balland, 2001; te u zbirci "The Straight Mind and Other Essays", Boston, Beacon Press, 1992.)

  • 1967, "Bouvard et Pécuchet." Paris: Les Cahiers Madeleine Renaud-Barrault.
  • 1979, "Paradigm." Homosexualities and French Literature. Eds. Elaine Marks and George Stambolian. Ithaca, NY: Cornell University Press: 114-121.
  • 1980, "The Straight Mind." New York: MLA, 1978. Feminist Issues 1.1: 103-111.
  • 1982, "Avant-note" for La Passion. Paris: Flammarion.
  • 1982, "The Category of Sex." Feminist Issues 2.2: 63-68.
  • 1983, "Les questions féministes ne sont pas des questions lesbiennes." Amazones d'hier, lesbiennes d'aujourd'hui 2.1: 10-14.
  • 1983, "The Point of View: Universal or Particular?" (Trans. of "Avant-Note" de La Passion). Feminist Issues 3.2: 63-69.
  • 1984, "Le Lieu de l'action." New York: Colloque on Nouveau Roman Oct. 1983; publ. in Digraphe 32: 69-75.
  • 1984, "The Trojan Horse." Feminist Issues 4.2: 45-49.
  • 1985, "La Pensée straight." Questions féministes 7, (1980). Rpt. in Amazones d'hier, lesbiennes d'aujourd'hui 3.4: 5-18.
  • 1985, "Le Cheval de Troie." Paris: Vlasta 4: 36-41.
  • 1985, "On ne naît pas femme." Paris: Questions féministes, 1980. Rpt. Amazones d'hier, Lesbiennes d'aujourd'hui 4.1: 103-118.
  • 1986, "The Mark of Gender." Feminist Issues 5.2 (1985): 3-12. Rpt. The Poetics of Gender. Ed. Nancy Miller. New York: Columbia University Press: 63-73.
  • 1986, "The Place of Action." Three Decades of the New French Novel. Champagne: University of Illinois Press.
  • 1989: "On the Social Contract." Feminist Issues 9.1: 3-12.
  • 1994, “Quelques remarques sur Les Guérillères.” L’Esprit créateur 34.4: 116-122.
  • 1996, “Avatars” L’Esprit créateur 36.2: 109-116.
  • 1996, "Lacunary Films." London: New Statesman, 15 July: 102.
  • 1996, “Le déambulatoire: Entretien avec Nathalie Sarraute.” L’Esprit créateur 36.2: 3-8.
  • 1996, “The Constant journey: An Introduction and a Prefatory Note.”Modern Drama 39.1: 156-159.
  • 1997, ”L’ordre du poème.” In Narrative Voices in Modern French Fiction, eds.M. Cardy, G. Evans, & G. Jacobs. Cardiff: University of Wales Press: 7-12.
  • 2005, “Some Remarks on Les Guérillères.” In N. Shaktini, ed., On Monique Wittig: Theoretical, Political and Literary Essays, 37-43. Urbana: U. Of Illinois Press.
  • 2005, “Some Remarks on The Lesbian Body.” In N. Shaktini, ed., On Monique Wittig: Theoretical, Political and Literary Essays, 44-48. Urbana: U. Of Illinois Press.

Filmovi[uredi VE | uredi]

  • The Girl, 2000., režiser Sande Zeig, (životna partnerica i suradnica Wittigove)
  • Les égarés, 2003, režiser André Téchiné, posvećen sjećanju na Monique Wittig.


Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. France—Feminism And The Women's Liberation Movement, L'Homond, Bridgitte u "Gem Women's Studies Encyclopedia"
  2. "Féministes Révolutionnaires", Katherine Cumings Mansfield u "Encyclopedia of gender and society" (urednik J. O'Brien), Thousand Oaks, CA, str. 308-309
  3. "Monique Wittig - Bio", moniquewitttig.com, pristupljeno 14.9.2014.
  4. "One is Not Born A Woman", Monique Wittig, Feminist Issues 1.2, 1981. god., str. 47-54.
  5. ""The Gender Closet: Lesbian Disappearance Under the Sign '"Women'", Cheshire Calhoun, "Feminist Studies", Vol. 21, No. 1, 1995., str. 7-34
  6. "Le Chantier littéraire" (review), Renate Günther, "French Studies", Vol. 66, No. 2, 2012., str. 274-275 |
  7. "The Trojan horse" (eng.), Monique Wittig, "Feminist Issues", 1984., Volume 4/2, str. 45-49

Vidi[uredi VE | uredi]