Rodni studiji

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Rodne studije)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Rodni studiji (eng. "Gender studies") je naziv za područje interdisciplinarnog proučavanja roda, rodnog identiteta i pojava vezanih uz njih.[1][2] Rodni studiji većinom su u sastavu sveučilišnih ustanova, a rodni studiji uključuju izučavanje ženskih studija, muških studija i LGBT studija.[3]

Povijest[uredi VE | uredi]

Prve takve institucije su se razvile iz tzv. ženskih studija, sveučilišnih projekata proizašlih iz inicijative feminističkih krugova krajem 1960.- ih godina u SAD: prvi su osnovani 1970. god. na Državnom sveučilištu New York (SUNY) i Državnom sveučilištu u San Diegu; potom je taj primjer slijedio veći broj sveučilišta u raznim zemljama.[4]

Na raznim sveučilištima rodni studiji djeluju pod nazivima "studije roda, feminizma i seksualnosti", „feminističke i rodne studije“, „ženske studije“ i slično.[5] [6]

Rodni studiji su od samih početaka snažno povezani s LGBTQ pokretom, zbog nezanemarivog doprinosa lezbijskih feministica njihovom radu[7], te predstavlja znanstveni i stručni rad rodnih studija teorijski oslonac LGBTQ pokreta. [8]

U Hrvatskoj za sada nijedno sveučilište nije organiziralo program ženskih studija, ali u Zagrebu od 1995. god. djeluje ambiciozno postavljen „Centar za ženske studije“, koji je povezan s nizom srodnih udruga i sveučilišnih programa u okolnim zemljama i šire u svijetu.[9]

Teorijske postavke rodnih studija postale su s vremenom prijeporno kulturalno pitanje; njihovi kritičari koriste za njih naziv “rodna ideologija“. Osobito snažni izvor kritike su krugovi vezani uz Katoličku crkvu.[10] [11] [12]

Ciljevi znanstvenog i društvenog rada[uredi VE | uredi]

Rodni studiji djeluju sa svrhom istraživanja o ženskim i LGBT temama, objavljivanja raznih publikacija o tim tematikama i obrazovanju mladih stručnjaka za rad u ženskoj i LGBT problematici. Također se nastoji međusobno povezati stručnjake koji u svijetu rade na rodnim studijima. Centra za ženske studije Zagreb ističa da djeluje "na podizanju svijesti žena", nastoji "osnažiti žene u političkim i civilnim inicijativama", te poticati na "samoosnaživanje kroz preuzimanje odgovornosti za društvene promjene".[13] Kod Centra za rodne studije u Novom Sadu ističu da su "studije roda su u svijetu i našoj sredini doprinijele preispitivanju ustaljenih načina mišljenja, ponašanja i kulturnih obrazaca u čijoj su se osnovi nalazili patrijarhalni principi."[14]

Kritike iz redova znanstvene zajednice[uredi VE | uredi]

U redovima znanstvene zajednice postoje stanovite kritike na prikladnost pristupa koje znanstvenici okupljeni oko rodnih studija imaju u pristupu svojim predmetima istraživanja, a koji je u velikoj mjeri obojen postmodernim tzv. "feminizmom trećeg vala".

Švedska autorica Helen Lindberg 2009. godine piše su feminističke teorije visoko ideologizirane i da je ideološki obojeni "feministički pristup" adekvatan samo za postavljanje pitanja za znanstveno istraživanje - a ne i za davanje znanstvenih odgovora, koji predmnijevaju znanstvenu nepristranost. Ta autorica ukazuje na sličnosti povijesnog marksizma i suvremenih pokušaja stvaranja feminističke socijalne teorije, koja se očituje u načinu razvoja ovih znanstveno-ideoloških projekata i njihovom načinu političkog djelovanja usmjerenom ka općoj ideji "oslobađanja".[15]

Daphne Patai i Noretta Koertge u svojoj knjizi "Professing Feminism: Education and Indoctrination in Women's Studies" ("Ispovijedanje feminizma: odgoj i indoktrinacija na ženskim studijima") iz 2013. god. ocjenjuju da je nastojanje da se ženske  (tj. rodne) studije na sveučilištima upotrijebe za ostvarivanje političkih ciljeva dovelo do vrlo problematičnih rezultata: upitne znanstvenosti, pedagoških praksi koje nalikuju indoktrinaciji više nego odgoju, te čak i do odbijanja odbijanja mnoštva potencijalnih pobornika feminizma.[16]

"Grievance Studies affair, 2017.-2018."[uredi VE | uredi]

Tijekom 2017. godine su američki znanstvenici James A. Lindsay, Helen Pluckrose i Peter Boghossian napisali 20 radova namjerno irelevantnog i uglavnom izmišljenog sadržaja koji se tiče tematike kojom se uobičajeno bave rodni studiji, i uputili ih - uz navođenje izmišljenih imena autora tih "znanstvenih radova" na objavljivanje u raznim znanstvenim časopisima vezanima uz te studije - koje oni nazivaju "grievance studies"; približni prijevod bi bio "studije tegoba", ili "studije jadanja". U trenutku kada su Lindsay, Pluckrose i Boghossian 2018. godine objavili javnosti što su učinili, čak 7 tih radova najniže vrijednosti su bili objavljeni u toj znanstvenoj periodici (6 je odbijeno, a 7 se još nalazilo u recenziji - u ovom zadnjem broju je bio članak koji je bio prihvaćen za objavu, ali još neobjavljen kod vodećeg časopisa za feminističku filozofiju "Hypatia"). Primjerice je u časopisu "Sex Roles" objavljen članak o izmišljenom istraživanju koje se navodno bavilo istraživanjem zašto homoseksualci jedu u restoranima "Hooters" u kojima mlade konobarice nose osobito oskudnu odjeću, "The Journal of Poetry Therapy" je prihvatio objavu članka kojega su autori napisali s idejom da predstavlja ogorčeno blebetanje razvedene feministice, koje je velikim dijelom nastalo pomoću kompjutorskog alata za generiranje stihova, časopis "Gender, Place & Culture" je objavio izmišljeno istraživanje koje je navodno utvrdilo da vlasnici pasa u parku interveniraju u 97 posto slučajeva kada muški pas naskače radi parenja na drugog mužjaka ali samo u 32 posto slučajeva kada naskače na ženku, a u jednom časopisu o feminističkom socijalnom radu je objavljen članak “Our Struggle Is My Struggle” ("Vaša borba je moja borba"), koji je nastao prepričavanjem odlomaka iz Hitlerovog djela “Mein Kampf”, samo uz korištenje današnjeg žargona. Yascha Mounk, politolog s Harvada, komentirao je da su autori “... dokazali da se u određenim časopisima, i možda u cijelim znanstvenim područjima, ne uspijeva razlikovati ozbiljnu znanost od smiješnih intelektualnih podvala”. Sami autori iznose da “... je nešto krenuo ukrivo na sveučilištima - osobito u nekim područjima društvenih znanosti ... znanost je tu manje bazirana na naporu da se utvrdi istina, a više na izlaganju socijalnih tegoba (jadanja), što je postalo čvrsto prihvaćeno, ako ne i posve dominantno unutar tih područja.”[17]

Stajališta državnih tijela[uredi VE | uredi]

Državna tijela u zapadnim zemljama u pravilu imaju pozitivan stav prema djelatnosti rodnih studija, obzirom da ona predstavljaju dio sveučilišnog svijeta, te je u znanstvenoj zajednici prihvaćeno djelovanje njihovih suradnika kao znanstveni rad.

2011. godine je Nordijsko vijeće odlučilo ukinuti Nordijski rodni insitut (Norsk: Nordisk institutt for kunnskap om kjønn, engl.: Nordic Gender Institute), koji je od 1996. godine bio djelovao pri Sveučilištu u Oslu, kao zajednička nordijska institucija. Iz redova rodnih studija je ta odluka prihvaćena sa zabrinutošću i negodovanjem, te uz ocjenu da će se raspuštanjem osoblja i infrastrukture Instituta smanjiti kvaliteta znanja o rodnoj problematici u nordijskim zemljama, te da bi posljedično mogla opasti razina istraživanja rodne tematike u čitavoj Europi.[18] Norveška mreža za rodne studije je u svojem Godišnjem izvješću za 2010. godine ukazala na vezu između tada već najavljenog ukidanja Norveškog rodnog instututa i javne debate o (ne)znanstvenom karakteru rada na rodnim studijima koja je u to vrijeme u nordijskim zemljama trajala nakon objavljivanja serije Hjernevask.[19]

2017. godine su u Australiji vlasti Novog Južnog Walesa su zabranile da se školsku djecu podučava o nekim teorijskim konceptima razvijenih na rodnim studijima, zbog njihove dubiozne utemeljenosti: tako se ne smije podučavati da bi rod bio “socijalni konstrukt“, da je seksualnost “ne-binarna” i “neprestano mijenjajuća”.[20]

2018. godine je Švedski parlament donio odluku o ukidanju Švedske agencije za jednakost rodova (Jämställdhetsmyndigheten). Kritičari odluke odluke parlamenta s demokršćanskom većinom ukazuju da desne političke snage u čitavoj Europi i svijetu nastoje iz ideoloških razloga razbiti institucije koje su zasnovane na teoretskih pristupima razvijenima na rodnim studijima; te govore o "globalnom napadu na rodne studije".[21] [22]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Norberg, Kathryn. Message from the Interim Chair (engleski). UCLA Gender Studies. Sveučilište u Kaliforniji, Los Angeles, preuzeto 19. veljače 2018.
  2. Gender Studies at CEU (engleski). Central European University, preuzeto 19. veljače 2018.
  3. Gender Studies (engleski). Whitman College, Arhivirano iz izvornika 12. prosinca 2012., preuzeto 19. veljače 2018.
  4. ATGENDER: The European Association for Gender Research, Education and Documentation, pristupljeno 22.1.2014.
  5. web stranica Studija roda i feminizma na Stanford University, pristupljeno 4.9.2014.
  6. web stranica Studija roda, seksualnosti i feminizma na Oberlin College, Ohio, pristupljeno 4.9.2014.
  7. „Lesbian feminism“, tekst autorice Yamissette Westerband o lezbijskoj historiji, na službenim stranicama Sveučilišta u Michiganu, pristupljeno 4.9.2014.
  8. „Rethinging the Gay and Lesbian Movement“, (knjiga) Marc Stein, Routledge 2012.
  9. "Ženski i Rodni studiji u regiji i Europi" CESi, pristupljeno 12.6.2019.
  10. "Pismo poljskih biskupa vjernicima: Gender ideologija je destruktivna – borite se protiv nje!", prijevod "Bitno.net" 30.12.2013.
  11. Izjava stalnog promatrača Svete Stolice pri UN nadbiskupa C. Migliorea od 8.10.2010., pristupljeno 4.9.2014.
  12. „Feministička teologija“, tekst Branka Sekulića na portalu H-ALTER od 12.12.2012., pristupljeno 8.6.2013.
  13. Centar za ženske studije Zagreb: Misija pristupljeno 12. lipnja 2019.
  14. CENTAR ZA RODNE STUDIJE. Univerzitet u Novom Sadu pristupljeno 12. lipnja 2019.
  15. Helen Lindberg "Only Women Bleed?: A Critical Reassessment of Comprehensive Feminist Social Theory", "Örebro Studies in Political Science", Vol. 24., 2009.
  16. Daphne Patai, prezentacija knjige na osobnim web-stranicama autorice. Professing Feminism: Education and Indoctrination in Women’s Studies (engleski) pristupljeno 5. lipnja 2019.
  17. Jennifer Schuessler (4. listopada 2018.). Hoaxers Slip Breastaurants and Dog-Park Sex Into Journals (engleski). NY Times pristupljeno 5. lipnja 2019.
  18. Mia Liinason (11. prosinac 2011.). Concerns about the dismantling of the Nordic Gender Institute (NIKK). ATGENDER pristupljeno 12. lipnja 2019.
  19. [https://www.uis.no/getfile.php/1339245/genderresearch/%C3%A5rsrapport%20NFK%202010%201.pdf Nettverk for kjønnsforskning Årsrapport 2010] (Norveški). Nettverk for kjønnsforskning (2011) pristupljeno 12. lipnja 2019.
  20. Rebecca Urban (9. veljače 2017.). Gender theory banned in NSW classrooms (engleski). The Australian pristupljeno 5. lipnja 2019. god.
  21. Cristian Norocel (18. prosinca 2018.). The Swedish model dismantled: premature closure of the Gender Equality Agency (engleski). openDemocracy pristupljeno 12. lipnja 2019.
  22. Elizabeth Redden (5. prosinca 2018.). Global Attack on Gender Studies (engleski). Inside Higher Ed pristupljeno 12. lipnja 2019.