NAMA

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
NAMA (Narodni Magazin)
NAMA logo.jpg
Vrsta od 1974. do 1991. Organizacija udruženog rada (OUR)
od 1991. Dioničko društvo (d.d.)
Osnovana 1881. (kao "Trgovina lakatne i manufakturne robe Kastner i Öhler")
1945. (kao "Narodni Magazin")

Osnivač(i)

Carl Kastner, Herman Öhler
Sjedište 1945 osnovan sa sjedištem u Beogradu, SFR Jugoslavija
Sjedište Zagreb, Hrvatska
Izvršni direktor Franjo Balen
1952. - 1977.
Pokriveno područje tekstil-konfekcija i ostalo

Djelatnost(i)

trgovina
Proizvodi roba široke potrošnje
Broj zaposlenih 3.300 (80-ih godina)
Web stranica www.nama.hr
www.nama.si

NAMA (Narodni Magazin) je bila jedan od najvećih lanaca robnih kuća u vrijeme SFR Jugoslavije, te kasnije u Hrvatskoj i Sloveniji.

Povijest[uredi VE | uredi]

Od 1879. do 1945.[uredi VE | uredi]

NAMA se od osnutka 1879. do 1941. zvala trgovačka kuća "Kastner i Öhler".

Prapočeci "NAME" su vezani, u vrijeme Austro-Ugarske, uz dolazak Carla Kastnera i Hermana Öhlera u Zagreb, bečkih trgovaca češkog i židovskog podrijetla. Kastner i Öhler su otvorili svoju prvu robnu kuću "Kastner i Öhler" u češkom gradu Opavi. Oni su se 1879. godine zanimali za otvaranje trgovačke kuće u Zagrebu, pošto su bili zainteresirani za širenje poslovanja nakon što su već posjedovali veliku trgovačku kuću u Beču. 19. studenoga 1881. u Ilici 52. je otvorena "Trgovina lakatne i manufakturne robe Kastner i Öhler". 5. prosinca 1881. gradsko satništvo zatvorilo je kuću na temelju pritužbe građana kojima se nije svidio dolazak stranih trgovaca u grad. Početkom 1882. kuća "Kastner i Öhler" se opet otvorila, no ovaj puta u Mesničkoj ulici. Trgovačka kuća "Kastner i Öhler" je 1. kolovoza 1882. otvorila svoju drugu trgovinu, u Ilici 16. 1903. godine "Kastner i Öhler" su se konačno preselili u priželjkivani prostor na istoj adresi, Ilica 16, tj. u prizemlje hotela "K caru austrijanskom".[1][2][3]

Od 1903. NAMA glavna trgovina u Ilici, Zagreb.

Nakon što je uspješno zadržala svoje poslovanje tijekom Prvog svjetskog rata, trgovačka kuća "Kastner i Öhler" uspjela se 1928. proširiti na na cijelu zgradu tj. sva četiri kata zgrade i potpuno preurediti pročelje, a nedugo potom proširili su se i na susjedni "Hotel Grand". Nekoliko su godina bili u najmu, a potom su Carl Kastner i Herman Öhler otkupili cijelu zgradu. 1929. godine "Kastner i Öhler" otvara kreditni odjel. Kastner i Ohler imali su svoju politiku poslovanja koja je privlačila kupce jer nisu bili prisiljeni kupiti ako uđu u trgovinu. Vrata su bila otvorena svima, a razgledavanje se smatralo normalnim i poželjnim. U njihovoj ponudi uvijek je bilo robe po privlačnim cijenama koje su morale biti istaknute ispod svakog proizvoda, a osoblje je dobilo stroge naputke kako se odnositi prema kupcima. Nije bilo potrebno uznemiravati ih u njihovom razgledavanju, nego im priskočiti u pomoć samo i kada je to bilo potrebno. Taj način poslovanja, te mogućnost samoizbora i samoposluge u velikom i privlačnom prostoru bio je opće prihvaćen i obožavan među kupcima koje su upravo time osvojili. Izlozi prodaju robu i oni su „mamci“ za kupce, a Kastner i Ohler su to znali prije svih. Trgovačka kuća "Kastner i Öhler" je bila poznata po raskošnim i prostranim izlozima, a asortimanom i uslugom znatno je unaprijedila zagrebačku i hrvatsku trgovačku praksu, te je prva pokrenula katalošku prodaju i otvorili prvu samoposlugu. Odjel za prodaju robe poštom je 4 puta godišnje izdavao katalog ponuđene robe. U tom periodu Franjo Öhler je u poslovanju naslijedio svojeg oca Hermana Öhlera.[1][2][3]

Za vrijeme Drugog svjetskog rata ponuda na policama "Kastner i Öhler" se drastično smanjila. Novo uspostavljeni režim Nezavisne Države Hrvatske (NDH) je prisilno razvlastio Franju Öhlera kao suvlasnika trgovačke kuće "Kastner i Öhler".[1] Franjo Öhler i njegova supruga Gertruda su ubrzo nakon toga, kao židovi, deportirani u jedan od koncentracijskih logora gdje su ubijeni 1943. godine.[4][5][6] Po nalogu NDH režima Franju Öhlera je naslijedio izvjesni Grgić, te je trgovačka kuća "Kastner i Öhler" promijenila ime u trgovačka kuća "Kastner i Grgić". Tvrtka je kraj rata dočekala pod imenom “Kastner i Grgić”.[1][2][3]

Od 1945. do 2000.[uredi VE | uredi]

U Beogradu je odmah nakon rata 1945. godine, tj. uspostavom SFR Jugoslavije, osnovana trgovinska radna organizacija "NAMA" (Narodni Magazin) koja nacionalizacijom preuzima trgovačka kuću "Kastner i Grgić". "NAMA" je započela sa radom prodajući zalihe zatečene u skladištu, te zaplijenjene u raznim prigodama. 6. prosinca 1945. "NAMA" u Ilici je temeljito preuređena. "NAMA" je ubrzo imala 17 filijala u Zagrebu, Rijeci, Osijeku i Karlovcu.[1][2][3]

NAMA u Ljubljani, Slovenija.

1952. "NAMA" postaje samostalno poduzeće, prvi direktor postaje Franjo Balen koji poduzeće vodi više od 25 godina. 1959. uvodeno je samoposluživanje na odjelu prehrane. 1960. otvorena je "NAMA" na Trešnjevačkom trgu, a 1962. još dvije robne kuće "NAMA" u Kumrovcu i Kustošiji. 1965. otvorena je "NAMA" u Volovčici i Dubravi, te 1966. "NAMA" u Trnskom. 1967. ponovno je započeta kataloška prodaja. 1968. otvaraju se dvije "NAME" na Kvaternikovom trgu i Sisku, 1969. "NAMA" u Bjelovaru. 1970. "NAMA" u Klanjcu i 1971. "NAMA" na Remizi. 1976. "NAMA" je otvorila kuće na Vrbanima, Žitnjaku, Vinkovcima, Vukovaru, Plovaniji (uz sadašnji granični prijelaz sa Slovenijom), Varaždinu i Prijedoru.[3] NAMA je imala robne kuće u Sloveniji i to redom u: Kočevju, Ljubljani, Ravne na Koroškem, Slovenj Gradecu, Škofja Loci, Velenju i Žalecu.

"NAMA" je nastavila snažno rasti, pa je do 80-ih znatno proširila poslovanje i imala 3300 zaposlenih. Na vrhuncu moći "NAMA" je imala 21 posto udjela u ukupnoj maloprodaji. Teške godine 90-ih, tijekom Domovinskog rata, i sumnjiva privatizacija koja se odvijala u isto vrijeme ove će brojke sasvim smanjiti, pa već 1993. godine udio prodaje "NAME" pada na 5,3 posto.[1][2] 2000. godine "NAMA" odlazi u stečaj,[1][2] a 2013. stečajni upravitelj "NAME" je izjavio da bi stečaj uskoro mogao biti okončan, tj. bio bi dovršen prestankom postojanja "NAME".[7]

Galerija robnih kuća NAMA[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 1,4 1,5 1,6 Branko Nadilo, »"Rekonstrukcija i dogradnja zgrade Name u Vukovaru: Od gradskog rugla do Cinestar kina"«, Građevinar: časopis za znanstvene i stručne radove te ostale priloge iz građevinarstva, sv. 65, br. 6, Zagreb, srpanj 2013., str. 565., ISSN 0350-2465
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Nama: Robna kuća u kojoj je nostalgija najvrednija roba. www.jatrgovac.hr (30. travnja 2013.), preuzeto 15. studenoga 2013.
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 »Monografija NAMA«, Zagreb, 1970.
  4. (engl.) Franjo Ohler. Yad Vashem (1992.), preuzeto 15. studenoga 2013.
  5. Žrtve i preživjeli: Ohler, Oehler Franjo. Istraživački i dokumentacijski centar CENDO, preuzeto 15. studenoga 2013.
  6. (engl.) Gertrud Ohler. Yad Vashem (1992.), preuzeto 15. studenoga 2013.
  7. Dragana Radusinović (14. srpnja 2013.). NAMA SE GASI: Slavna robna kuća u centru Zagreba i najvrednija nekretnina u gradu traži kupca za 223 milijuna kuna. Jutarnji list, preuzeto 15. studenoga 2013.