Prijedor

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Prijedor
Приједор
Grb Prijedora
Grb
Koordinate: 42°58′N 16°42′E / 42.967°N 16.7°E / 42.967; 16.7Koordinate: 42°58′N 16°42′E / 42.967°N 16.7°E / 42.967; 16.7
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg BiH
Entitet Republika Srpska
Pridor 1683
Osnivač Hadži Pašo iz Udbine
Vlast
 - Gradonačelnik Marko Pavić (DNS)
Površina
 - Ukupna 834 km²
Visina[1] 135 m
Najveća visina 987
Najmanja visina 130
Stanovništvo (1991.)
 - Grad 112.543
 - Gustoća 135 stanovnika na km²
Vremenska zona Srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
 - Ljeto (DST) Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj 79000
Pozivni broj +387 52
Službena stranica [2]
Zemljovid
Položaj Prijedora u BiH

Položaj Prijedora u BiH

Prijedor je grad i središte općine u zapadnom dijelu Bosne i Hercegovine, na obali rijeke Sane, te brežuljcima kojima se planina Kozara spušta u Prijedorsko polje. Područje općine zauzima 834 km², a sam grad se nalazi na nadmorskoj visini od 135 m. Prijedor je, iza Banje Luke, drugi po veličini a treći po broju stanovnika u RS.

Dan Grada je 16. svibnja.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Zemljopis Reljef je promjenljivog karaktera pa se na području grada mogu izdvojiti tri različita područja.

  • Nizinsko područje, koje obuhvaća doline rijeka Sane, Gomjenice i ribnjaka Saničana. Veličina ovog područja iznosi oko 16.000 hektara. 
  • Brežuljkasto područje, koje obuhvata podnožje planine Kozare, te blaži brežuljkasti predio prema Majdanskim planinama. Veličina ovog područja iznosi oko 38.000 hektara. 
  • Brdovito područje, koje obuhvaća predjele planine Kozare i dijelove mjesne zajednice Ljubije. Ovo područje je uglavnom pokriveno šumama, a površine je oko 30.000 hektara.

Tip zemljišta varira. Dominantna zemljišta su u tipu pseudogleja, aluvijalna zemljišta, smeđe degradirana zemljišta na glinama, smeđa kisela, te smeđa karbonatna zemljišta. Jedan dio navedenih zemljišta su niske prirodne plodnosti, a njihova opća karakteristika je slaba obezbijeđenost potrebnim biljnim hranjivima, visoka kiselinska vrijednost. Na osnovi podataka Republičke geodetske uprave, područna jedinica Prijedor, na teritoriju Grada Prijedora postoji 12.986 posjednika zemljišta, čija je prosječna veličina posjeda 3,75 ha. Ukupne zemljišne površine su podijeljene na 86.878 parcela, prosječne veličine 0,55 ha. Prema podatcima poljodjelske službe, poljodjelskom proizvodnjom se bavi oko 13.000 domaćinstava, što predstavlja oko 50% ukupnog stanovništva. Šumsko zemljište na području Grada Prijedora zauzima površinu od 29.380,20 hektara, od čega je u privatnom sektoru 12.362,80, dok je u društvenom sektoru 17.017,40 ha šumskog zemljišta.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Prijedor

Prema posljednjem službenom popisu stanovništva iz 1991. godine, općina Prijedor imala je 112.543 stanovnika, raspoređenih u 71 naselju.

Stanovništvo općine Prijedor
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 49.351 (43,85%) 42.129 (38,69%) 39.190 (40,02%)
Srbi 47.581 (42,27%) 45.279 (41,59%) 46.487 (47,47%)
Hrvati 6.316 (5,61%) 7.297 (6,70%) 8.845 (9,03%)
Jugoslaveni 6.459 (5,73%) 10.556 (9,69%) 1.458 (1,48%)
ostali i nepoznato 2.836 (2,51%) 3.607 (3,31%) 1.941 (1,98%)
ukupno 112.543 108.868 97.921

Prijedor (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Prijedor
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Srbi 13.927 (40,21%) 10.478 (35,58%) 9.454 (42,54%)
Muslimani 13.388 (38,65%) 10.173 (34,54%) 9.433 (42,44%)
Hrvati 1.757 (5,07%) 1.689 (5,73%) 1.727 (7,77%)
Jugoslaveni 4.282 (12,36%) 6.465 (21,95%) 1.063 (4,78%)
ostali i nepoznato 1.281 (3,69%) 644 (2,18%) 546 (2,45%)
ukupno 34.635 29.449 22.223

Demografske karakteristike[uredi VE | uredi]

Demografska slika Prijedora se naglo mijenjala. Od oko 6000 stanovnika 1948., Prijedor 1971. ima 22 129 stanovnika i preko 29 000 stanovnika 1981., dok je na posljednjem popisu 1991. bilo točno 34 635 stanovnika. Prijedorski Srbi, mahom došljaci iz Šapca[nedostaje izvor] i iz kozarskih sela, su se naseljevali u gradu Prijedoru, da bi na zadnjem popisu imali relativnu većinu, iako se dosta prijedorskih Muslimana izjašnjavalo Jugoslavenima, pa je zbog toga ta većina upitna. Prema najnovijim podacima u općini je trenutno nastanjeno 94.096 stanovnika, od čega je 48 % gradsko, a 52 % seosko stanovništvo.

Usporedbom popisa od 1971. do 1991. može se primijetiti da je broj Srba u općini ostao relativno isti, broj Bošnjaka rastao da bi 1991. godine postali relativna većina, a broj Hrvata neprestano opadao.

Jedan od razloga opadanja broja Hrvata je i taj što je nekadašnja općina Ljubija, koja je imala većinsko hrvatsko stanovništvo, 60-tih godina podijeljena između općina Prijedor i Sanski Most, pa je većina u Ljubiji, samim tim postala manjina u novim općinama, a ljubijski kraj izgubio mogućnosti za dalji ekonomski razvoj.

Naseljena mjesta[uredi VE | uredi]

Naseljena mjesta Grad  Prijedor obuhvata 71 naselje, a naselja su organizovana u 49 mjesnih zajednica.

U Prijedoru živi oko 100 000 stanovnika.

Ališići, Babići, Bistrica, Bišćani, Božići, Brđani, Brezičani, Briševo, Busnovi, Cikote, Crna Dolina, Čarakovo, Čejreci, Čirkin Polje, Ćela, Dera, Donja Dragotinja, Donja Ravska, Donji Garevci, Donji Orlovci, Donji Volar, Gaćani, Gomjenica, Gornja Dragotinja, Gornja Jutrogošta, Gornja Puharska, Gornja Ravska, Gornji Garevci, Gornji Jelovac, Gornji Orlovci, Gornji Volar, Gradina, Hambarine, Hrnići, Jaruge, Jelićka, Jugovci, Kalajevo, Kamičani, Kevljani, Kozarac, Kozaruša, Krivaja, Lamovita, Ljeskare, Ljubija, Malo Palančište, Marićka, Marini, Miljakovci, Miska Glava, Niševići, Ništavci, Omarska, Orlovača, Pejići, Petrov Gaj, Prijedor, Rakelići, Rakovčani, Raljaš, Rasavci, Rizvanovići, Saničani, Šurkovac, Tisova, Tomašica, Trnopolje, Veliko Palančište, Zecovi i Žune.

Gradska uprava[uredi VE | uredi]

Gradonačelnik grada Prijedora: Marko Pavić (DNS)

Predsjednik Skupštine Grada Prijedora: Sead Jakupović (SDP BiH)

Zamjenik Gradonačelnika: Milenko Đaković (DNS)

Povijest[uredi VE | uredi]

Prvi put u povijesnim dokumentima Prijedor se, istina kao zemljana utvrda, spominje u pismima grofa Adama Batthányja za vrijeme Velikog bečkog rata, od 1683. do 1699. godine. Međutim, mnogo toga ukazuje na tragove života još iz vremena prapovijesti, kao i dolaska Rimljana na ove prostore.

Grad je nikao na malom otoku sanskog rukavca Bereka, koji i danas opkoljuje prijedorski Stari Grad. Nakon Bečkih ratova 1683. - 1699. na mjestu današnjeg Prijedora je bilo 50 drvenih kuća i mjesto je bilo mnogo manje od susjednog Kozarca, udaljenog 12 km na putu prema Banjoj Luci. Za utemeljitelja grada, kakvog danas poznajemo uzima se Hadži Pašo podrijetlom iz Udbine. On se po pučkom predanju na povratku s Hadždža (hodočašća) iz Meke nastanio sa svojom obitelji između dva potoka - Puharske i Majkovače i to na mjestu gdje su se iste gotovo paralelno uljevale u rijeku Sanu. Njegovi potomci su za vrijeme turske vlasti bili Kapetani grada tj. Pridorske kapetanije te su se nazvali Kapetanovići. Godine 1717., poslije Karlovačkog mira Prijedor uz nekoliko drugih naselja u bivšoj povjesnoj regiji Dolnji Kraji (Donji Krajevi) kao što su Kozarac i Novi, dobija svoju kapetaniju.

Te 1717. počinje reorganizacija Prijedora, a 1739. je utemeljen kao jedan od mlađih gradova u Bosni. Tada počinje i njegov uspon, jer nakon oslobođenja Slavonije i Like za vrijeme Bečkih ratova 1683. - 1699. počinje i njegov ekonomski razvoj.

Jedan događaj će bitno izmijeniti izgled  i budućnost grada. Naime, kroz Prijedor će 1873. godine proći prva željeznička pruga u Bosni i Hercegovini, koja će spajati Banju Luku i Dobrljin (njem. Doberlin) u pokušaju Turske da se veže sa Zapadom. Grad će veoma brzo početi da se širi ka sjeveroistoku utapajući u sebe mahale Urije, Majkovaču i Puharsku, a riječni promet će vremenom biti zamijenjen željezničkim.

Brojni ustanci  kršćanskog - pravoslavnog stanovništva tokom sredine 19. stoljeća, od kojih je jedan od najvećih bio i na Kozari, dovešće do odluke velikih europskih sila na Berlinskom kongresu 1878. godine da se Austro-ugarskoj dodjeli mandat za okupaciju BiH. I pored sporadičnih borbi na teritoriju BiH, Austro-ugarska vojska bez borbe ulazi u Prijedor 6. rujna 1878. godine. Umjesto feudalne imperije pojavljuje se kapitalistička, koja stanovništvu ovog kraja neće riješiti osnovna egzistencijalna pitanja. Grad  će početi ubrzano da se razvija, a prvim popisom iz 1879. godine došlo se do podatka da naselje Prijedor sa pripadajućim mahalama ima 4681 stanovnika.

Drugi značajni datum u povjesti Prijedora biće 1882. godina kada će grad u jednoj noći i jednom velikom požaru izgubiti gotovo 120 stambenih objekata, osnovnu školu, crkvu. Zbog toga će austrijske vlasti 1901. godine donijeti prvi urbanistički plan grada po kome će se grad graditi u suvremenom  duhu srednjoeuropskih  gradova.

Prijedor u velikosrpskoj agresiji na BiH[uredi VE | uredi]

Prijedor je nakon Srebrenice najveće mjesto masovnog zločina nad civilnim stanovništvom u Bosni i Hercegovini za vrijeme rata od 1992. do 1995. godine. U prijedorskoj općini do sada je otkriveno oko 50 masovnih grobnica prijedorskih Bošnjaka i Hrvata, u kojima je do sada pronađeno oko 900 tijela, od kojih je oko 500 indetificirano. Gotovo čitavo nesrpsko stanovništvo grada je prognano, a mnogi su završili u obližnjim koncentracijskim logorima Omarska i Keraterm. Prema podacima Komisije za nestale osobe procjenjuje se da je oko 3300 Bošnjaka i Hrvata ubijeno na prostorima u i oko Prijedora.

Tek nakon grobnice Tomašice moglo se točno utvrditi što je skrivala masovna grobnica Jakarina kosa, budući da se jedino tad moglo uopće obaviti usporedbu pronađenih ostataka. Pokazalo se da su ostatci tijela istih osoba bila skrivena u dvjema masovnim grobnicama. Jakarina kosa spada u t.zv. sekundarne masovne grobnice, koje su nastale kao pokušaj vojnih i civilnih vlasti bosanskih Srba da 1995. i 1996. godine prikriju dokaze o masovnim zločinima počinjenim tijekom rata, posebice u istočnoj Bosni. [1] Prije ovih istraživanja utvrđeno je da su onamo naknadno prenošeni i pokapani posmrtni ostatci stotina Muslimana i Hrvata koji bosanski Srbi ubili na području Prijedora. Tijela ubijenih prvo su pokapali u površinskom kopu rudnika Tomašice. Ta je masovna grobnica pronađena je tek 2013. godine i ondje su nakon iskapanja pronađena tijela 401 žrtve. Nešto ranije znalo se za masovnu grobnicu u Jakarinoj kosi zbog čega je ondje znatno prije napravljena prva ekshumacija, još 2001. godine. Onda je ondje pronađeno je 298 posmrtnih ostataka. Poslije se utvrdilo da nije pretražena cijela površina na kojoj su pokapana tijela žrtava koja su prenesena iz Tomašice. Zbog toga je na osnovi dodatnih analiza naložena nova ekshumacija, koja traje od lipnja 2015. godine.[1] 2. rujna 2015. u novoj ekshumaciji forenzičari su tijekom dvomjesečne potrage pronašli više od osamdeset posmrtnih ostataka žrtava. Pronađen je jedan cijeli kostur, a ostalo su kosturi u djelovima koje tek treba identificirati. Pretpostavlja se da su ubijene ljude 1992. godine ubili pripadnici paravojnih snaga bosanskih Srba. Zbog mina i eksploziva pobacanog u masovnu grobnicu istražitelji morali su biti posebno oprezni.[1]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Jedan od važnijih gospodarskih čimbenika u općini je rudnik željezne rude "Ljubija" u istoimenoj prijedorskoj općini. Postrojenja druge po veličini tvornice papira u Europi "Celpak Prijedor", poslije KNP Laykam, su za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini rastavljena i odzvezena.
Osim ove, na području općine se nalazi više privatnih tvrtki čiji je gospodarski značaj u zadnjih desetak godina znatno porastao. Jedan od najvećih poslodavaca je privatna tvrtka "Janjoš" te privatizirane tvrtke "Javor" i "Impro".

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Na području općine se nalazi Nacionalni park Kozara čiji je povijesni značaj naglašen spomenicima žrtvama Drugog svjetskog rata na vrhovima Mrakovica (804 m) i Patrija. Najstarija monoteistička bogomolja je bila katolička crkva u župi Puharska koja je nestala nakon Turske okupacije. Najstarija, postojeća monoteistička bogomolja na području samog Prijedora (ali ne i šire tj. na području Općine) jeste džamija Sultan Mahmudija u Starom gradu izgrađena 1747. godine.Porušena je 1992.godine kao i svih preostalih 30 džamija te katoličkih crkvi i kapela od kojih je značajna ona u okolici Kozarca tzv Mehmedova crkva.

O vremenu gradnje džamije Sultan Mahmudije u starom gradu u Prijedoru svjedočio je natpis na kamenoj ploči veličine 27 x 34 cm smještenoj nad ulazom u džamiju uklesan na arapskom jeziku. Natpis je ispisan u dva reda krupnim neshi pismom.

„Dobrotvor Sultan Mahmud-han

Neka njegova vladavina vajk traje.

Godine tisuću stotinu i šezdesete u mjesecu šabanu.“(1160 = 1747)

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Prvi oblici organiziranog obrazovnog procesa datiraju još iz 19. stoljeća. Tako je već 1834. godine Prijedor imao osnovnu školu kao najstariju osnovnu školu u BiH, koja je kasnije sa tzv. Komunalnom školom (osnovana 1898. godine) 1919. godine prerasla u Državnu školu.Najznačajnija školska institucija, prijedorska Gimnazija osnovana je 1923. godine, a u periodu poslije Drugog svjetskog rata postojala je i Ženska zanatska škola. Danas na području Grada radi 11 osnovnih i 6 srednjih škola, a tu su i osnovna i srednja glazbena škola, te specijalna škola za djecu ometenu u razvoju.Ne treba zaboraviti ni predškolsku ustanovu Dječiji vrtić"Radost". Prijedor ima i visokoškolske ustanove, kao što su Visoka medicinska i Visoka škola za Ekonomiju i Informatiku, te Rudarsko-geološki odsjek Tehnološkog fakulteta na Banjolučkom sveučilištu.

Kultura[uredi VE | uredi]

Na području Grada Prijedor uspješno rade dvije ustanove koje prema pozitivnim zakonima se financiraju iz budžeta Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske i budžeta Grada.

To su:

  • Narodna biblioteka «Ćirilo i Metodije» Prijedor
  • Muzej Kozare Prijedor 
  • Kazalište «Prijedor» Prijedor
  • Galerija 96 Prijedor i  
  • Javna ustanova „Centar za prikazivanje filmova“ Prijedor

Trenutno na prostoru opštine Prijedor aktivno rade slijedeća kulturno-umjetnička društva i udruženja:

  • SKUD «Dr. Mladen Stojanović» Prijedor
  • KUD «Kozara» Prijedor
  • BKUD «Osman DŽafić» Puharska
  • SPCPD «Vila» Prijedor
  • KUD «Kozara» Donja LJubija
  • KUD „Omarska“ Omarska
  • BKUD «Kozara» Kozarac                                                                                                  
  • KUD „Čigre“ Ćela
  • KUD „Milan Egić“ Brezičani
  • KUD „Saničani“ Saničani
  • BKUD „Brdo“ Hambarine
  • UMU  RS „Atma“ Prijedor
  • Udruženje književnika RS, Podružnica Prijedor
  • Udruženje likovnih umjetnika Prijedor

Sport[uredi VE | uredi]

Prvi zapisi o športskim aktivnostima na području općine bilježe iz 1907. godine kada je osnovano društvo tjelesnog obrazovanja "Srpski Sokol". Najstariji prijedorski klubovi su teniski klub "Prijedor" iz 1914. godine i nogometni klub Prijedor osnovan 1919.

FK Rudar, osnovan 1968. godine, se danas nalazi u Premijer ligi BiH.

Na području Grada Prijedora, šport je zastupljen dugi niz godina, a pojedini športovi se igraju gotovo cijelo jedno stoljeće. Svojim postojanjem i zalaganjem u športskim klubovima, dali su nemjerljivi pečat prijedorskom športu i samom gradu, ali i diljem svijeta. Veliki je broj športista iz Prijedora dao  izuzetan doprinos u gotovo svim granama športa.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]