Nacionalni park Alejandro de Humboldt
| Nacionalni park Alejandro de Humboldt | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država |  Kuba |
| Godina uvrštenja | 2001. (25. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodno dobro |
| Mjerilo | ix, x |
| Ugroženost | — |
| Poveznica | UNESCO:839 |
| Koordinate | 20°27′N 75°00′W / 20.450°N 75.000°W |
  NP Alejandro de Humboldt Lokacija NP Alejandro de Humboldt na Kubi | |
Nacionalni park Alejandro de Humboldt (španjolski: Parque Nacional Alejandro de Humboldt) je nacionalni park koji pokriva većinu gorja Saqua-Baracpa u kubanskim pokrajinama Holguín i Guantánamo.
Park, površine 711,38 km² (od čega 685,72 km² kopnenog i 22,63 km² pomorskog dijela), je začet još 1960-ih kada su stvoreni rezervati prirode Jaguani i Cupeyal del Norte i park prirode Ojito del Agua, koji su se 1996. godine spojili s rezervatom biosfere Cuchillas del Toa u jedno od najvažnijih rezervata biosfere u Americi. Park je nazvan po njemačkom znanstveniku Alexanderu von Humboldtu koji je posjetio otok 1800. – 01. godine. God. 2001., NP Alejandro von Humboldt je upisan na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Sjevernoj Americi zbog bogatstva endemske flore i faune, koji proizilaze iz velikih razlika u nadmorskim visinama (od obala zaljeva Aguas Verdes do 1.168 m visokog vrha El Todo), te jedinstvene i kompleksne litologije i raznovrsnosti tla. Također, mnoge stijene na tlu parka su otrovne za biljke, pa su se mnoge vrste prilagodile kako bi preživjele u ovim negostoljubivim uvjetima. Jedinstveni evolucijski procesi su doveli do stvaranja mnogih novih vrsta biljaka i životinja koje su danas endemične.
Rijeke koje protječu kroz park (Toa-Jaguani, Duaba, Jiguani, Nibujon i Moa) su neke od najvećih na Karibima, a tropska kišna šuma parka je jedno od najvlažnijih mjesta na Kubi,[1] što ima za uzrok veliku bioraznolikost živog svijeta. Naime, 16 od 28 kubanskih endemskih biljaka, kao što su reliktne Dracaena cubensis i Podocarpus ekman, rastu u parku; dok se od životinja mogu pronaći mnoge vrste endemskih ptica (njih 21% su endemi): kolibrića, papiga, trogona; te guštera, vodozemaca (95,8% su enedemi), puževa, insekata (27,7%). Park je također i posljednje utočište kraljevskog djetlića (Campephilus principalis bairdii) koji je izumruo u ostalim dijelovima Sjeverne Amerike koje je nastanjivao, ali i drugih endemskih vrsta ptica kao što su: kubanski trogon (Priotelus temnurus, nacionalna ptica Kube), sokol Accipiter gundlachi i zeleni djetlić (Xiphidiopicus percussus). 83,3% sisavaca su endemi, kao što su mnoge vrste hutija, te ugroženi kubanski solenodon (Solenodon cubanus), jedan od najmanjih sisavaca na svijetu.
U pomorskom rezervatu biosfere Cuchillas del Toa („Grebenje Toe”), koji okružuje park i predstavlja njegovu tampon-zonu, nalazi se potok Infierno s 300 m visokim slapom, te velika špilja Moa (Gran Caverna de Moa) i zaljev Taco.
.jpg)
- ↑ Parque Nacional Alejandro de Humboldt (šp.) Preuzeto 19. kolovoza 2012.
- galerija fotografija Arhivirana inačica izvorne stranice od 2. srpnja 2012. (Wayback Machine) na službenim stranicama UNESCO-a (engl.)
| |||||||||||||||
