Nadmorska visina parka je od 2.000 do 6.000 m, gdje osim Huascarána postoji još 27 vrhova viših od 5.000 m, kao što su Alpamayo i Pisco, te 663 ledenjaka, 296 ledenjačkih jezera (volumena od 1 do 10 milijuna m³), 41 manja rijeka koje su pritoke većih rijeka kao što su Santa, Pativilca i Marañón, te termalni izvori u donjim dijelovima gorja (koji se koriste u terapeutske svrhe). Ovo područje je sklono potresima, kao što je snažan potres 1970. godine.
Kajolik parka je raznolik, od pustinjeSechura na zapadu do peruvanskih yunga (ajmarski za "topla zemlja") šuma na istoku. U središtu je vegetacija karakteristična za područje planinske kišne šume središnjih kordiljera, s alpskom tundrom i vlažnim subalpskim paramolivadama na višim razinama.[2] Zapravo, vlažni vjetrovi s Amazona koji donose obilne kiše od prosinca do ožujka, velike visine, i velika razlika u dnevnim i nočnim temperaturama, su dovele do velike bioraznolikosti. Tako u parku obitava 779 vrsta andskih biljaka, uključujući endeme kao što je divovski cvatoviPuya Raimondi visine do 10 m, 112 vrsta ptica (kao što su andski kondor(Vultur gryphus), divovski kolibrić (Patagona gigas), punski tinamu i torrentova patka (Merganetta armata), te deseci vrsta sisavaca kao što su ugrožene vrste: colocolo (Leopardus colocolo), medvjed naočar, andska planinska mačka(Leopardus jacobita), peruvanski guemal(Hippocamelus antisensis) i vikunja(Vicugna vicugna).