Nacrt:Cicerone

Izvor: Wikipedija

Cicerone stari je izraz za vodiča koji posjetitelje i razgledatelje vodi u muzeje, galerije itd., te objašnjava pitanja arheološkog, antikvarnog, povijesnog ili umjetničkog interesa. Riječ je vjerojatno preuzeta od Marka Tulliusa Cicerona,[1] kao vrsta učenja i rječitosti. Oxfordski rječnik engleskog jezika pronalazi zabilježene primjere upotrebe ranije na engleskom nego talijanskom, a najraniji citat je iz dijaloga o medaljama Josepha Addisona (objavljen posthumno 1726.). Čini se da je riječ prvi put primijenjena na naučene antikvare koji su strancima pokazali i objasnili antikvitete i zanimljivosti zemlje (citat iz 1762. u Novom rječniku engleskog jezika).[2]

"The Cicerones", kratka priča Roberta Aickmana (pretvorena u kratki film iz 2002.), koristi ideju cicerona kao ljudi koji vode posjetitelje i razgledatelje kao metaforu u priči o čovjeku kojeg do njegove propasti vode razni likovi u katedrali.[3]

U svojoj putopisnoj knjizi William Lithgow (1632.) istaknuo je korisnost turističkih vodiča (cicerone) "Da budem kratak, vidio sam propalu kuću dostojnog Cicerona, visoki Kapitol, Pallace okrutnog Nerona, kipove Marka Aurelija, Aleksandra i njegovog konja Bucephalusa." (Ι.16)[4]

Vidi također

dragoman

Sommelier

Reference

  1. Fermi Science Tools: Cicerone. Fermi Goddard Space Flight Center. NASA. Pristupljeno 21. lipnja 2017.
  2. Ovaj članak uključuje prijevod teksta iz jedanaestog izdanja Encyclopædije Britannice, urednik Hugh Chisholm, objavljenog 1911. godine, nakladnik Cambridge University Press, koje je javno dobro.
  3. Power, Chris. 12. siječnja 2015. A brief survey of the short story: Robert Aickman. The Guardian. Pristupljeno 21. lipnja 2017.
  4. Lithgow (1582–1645?), William. The totall discourse of the rare adventures & painefull peregrinations of long nineteene yeares travayles from Scotland to the most famous kingdomes in Europe, Asia and Affrica. www.gutenberg.org (engleski). Pristupljeno 23. prosinca 2020.