Nacrt:Dunavska legija

Ovo je nacrt članka koji svatko može uređivati. Članak u glavnom imenskom prostoru mora zadovoljavati kriterije, imati nepristrano gledište i navedene izvore. Sav sadržaj mora poštovati smjernicu o životopisima živih osoba, biti provjerljiv, enciklopedijske prirode i slobodnih autorskih prava. Članak mora biti pisan hrvatskim jezikom, wikipedijskim stilom i mora sadržavati wikipoveznice i kategorije. Nakon što su svi preduvjeti zadovoljeni i članak je sadržajno dovršen, postavite zahtjev za premještanje stranice u glavni imenski prostor. Članci s ovim predloškom za koje se nakon duljeg vremena utvrdi da ne zadovoljavaju osnovne uvjete o sadržaju vjerojatno će biti izbrisani. Predložak mogu ukloniti samo administratori. Zadnja izmjena: Medvedek Uhec (razgovor | doprinosi) prije 39 dana. (osvježi)

Dunavska legija

Sadržaj članka ili odjeljka izgleda kao strojni prijevod. (Rasprava) Popravite članak ispravljanjem netočnih prijevoda i konstrukcija koje ne pripadaju hrvatskom jeziku. (pomoć)

Uniform variations of the Danube Legion by 1800

Dunavska Legija Poljski j Legia Nadunajska poznata i kao Rajnska Legija francuski Legion du Rhine) bila je postrojba Poljaka u službi Napoleonove Francuske. Također je bila poznata i kao Treća Poljska Legija.

Podrijetlo i osnivanje

Postrojba je osnovana 8. rujna 1799. u Batavijskoj Republici i sastavljena od Poljskih dragovoljaca koji su većinom bili frrancuski ratni zarobljenici iz redova Austrijske vojske. Legijom koja je u sastavu imala oko 6 , 000 ljudi zapovijedao je General Karol Kniaziewicz.

Legija se borila u Bitci za; Marengo I Bitci za Hohenlinden. Međutim tijekom pregovora o primirju izmeđuFrancuske i Habsburške Monarhije Poljsko pitanje je bilo veliki problem za Francuze, Poljaci su htijeli da Francuzi nastave borbu protiv djelitelja Poljske, I buduća Poljska nacionalna himna Mazurka Dabrowskog autora Jozefa Wybickog obećavala je povratak Poljske vojske iz Italije u Poljsku. Umjesto toga Francuzi su koristili Poljske postrojbe za gušenje ustanaka na osvojenim područjima, što je dovelio do nemira među Poljskim poatrojbama mogućnost da Legija bude dodiljena Ljudevitiu Prvom Etruškom kojeg je Napoleon postavio za kralja Etrurije niija dobro prihvaćena među vojnicima zbog njihovih republikamskih. simpatija A i Kralj je oklijevao prihvatiti financijsku odgovornost za njih. Napoleon im je dao zadatak da uguše revoluciju na Haitiju koja mu je tad zadavala probleme. General Jan Henryk Dabrowski je najprije slao pritužbe iz svog stožera u Milanu, ali je naposlijetku prešutno popustio. Nakon što je Stanislaw Fiszer odbio preuzeti zapovijedništvo jer se htio vratiti u Poljsku. Francuski časnik Fortunat Bernard je imenovan zapovijednikom. Nakon što je oluja onemogućila početni pokušaj polaska. Treća Poljska polubrigada napustila je Livorno 17 svibnja, 1802,i stigla u Cádiz do 11 srpnja.Tu je Bernard zatražio od Francuske vlade da polubrigada bude rasspoređena kao Francuska linijska polubrigada. Flota je ponovno zaplovila i 24 srpnja su Poljaci saznali da plove na Haiti.

113 Linijska polubrigada

Dana 4 rujna 1802. dva dana nakon dolaska u Cap-Haïtien na Haitiju, Francuski ministar Louis Alexandre Berthier preimenovao je Treću Poljsku polubrigadu u 113 polubrigadu. Međutim vijest o promijeni imena stigla je na Hati tek u s.tudenom kad je polubrigada već pretrpjela teške gubitke. Naposlijetku teški gubitci u borbama i tropske bolesti kao Žuta groznica smanjila je ljudstvo Legije koja je imala 5, 280 vojnika na samo nekoliko stotina preživjelih za manje od dvije godine. Kad su se Francuske sbage povukle s otoka 1803. .godine oko 4 , 000 Poljaka je umrlo) Što od bolesti što u borbi( nekoliko stotina je promijenilo stranu i odlučilo ostati na otoku.

Prva bojna

Prvom bojnom je zapovijedao Wodzinski i pridružena je Francuskoj Sjevernoj Diviziji pod zapovijedništvom generala Jeana Boudeta kojeg je uskoro zamijenio General Bertrand Clausel odmah nakon dolaska 2 rujna Charles Leclerc procijenio je da imaju 984 vojnika. Do kraja studenog imali su približno 80 ljudi koji su tad pridruženi 74oj Francuskoj Linijskoj polubrigadi. Do 23 rujna 1803, Francuski vojni zapisi biilježe da je samo 6 časnika i 14 vojnika ostalo živo.

Druga bojna

Drugom bojnom zapovjedao je Wojciech Bolesta i bila je pridružena miješovitoj diviziji Jean Jacquesa Desalinesa. Sastojala se od osam regularnih četa i još jedne dodatne čete Grenadira čime je brojala 775 vojnika.

Treća bojna

Trećom bojnom zapovijedao je Frannciszek Grabski Dodijeljeni su Desmoj Sjevernoj Diviziji kojom je zapovijedao General Jean Baptiste Brunet. Od prvotnih 21 časnika i 768 vojnika samo se 634 vojnika pridružilo Brunetovoj diviziji ostali su bili na na bolničkoj mjezi. Trećom Četom zapovijedao je Kapetam Sangiowski koji je slabo razumio Francuski jeziki koji je nerazborito poveo postrojbu na otkriveni položaj na Dubralilu neutvrđenoj plantaži gdje su ih napali pobunjenici. Postrojba se predala nakon što im je ponestalo streljiva ali su ih pobunjenici počeli masakrirati. Međutim Navarrez je poveo dio snaga 86 polubrigade u njihovo oslobađanje a dotad su samo četvorica ostali živi trideset pet ih je ubijeno Sangiowski koji je pobjegao i skrio se u močvari kasnije je umro od upale pluća tako izbijegavši vojni sud.