Nada Kesterčanek Vujica

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Nada Kesterčanek Vujica
Puno ime Nada Kesterčanek Vujica
Rođenje 29. ožujka 1917.
Sarajevo Flag of Bosnia and Herzegovina.svg
Smrt 10. lipnja 1971.
Wilkes-Barre Pennsylvania SAD
Zanimanje knjižničarka
Nacionalnost Hrvatica
Period pisanja 1940. - 1969.
Književne vrste poezija, pripovijest, novela, putopis
Suprug/zi Stanko Vujica

Nada Kesterčanek Vujica (Sarajevo, 29. ožujka 1917.Wilkes-Barre Pennsylvania SAD, 10. lipnja 1971.) bila je hrvatska i bosanskohercegovačka[1] pjesnikinja i pripovjedačica. Pisala je pjesme, lirske sastavke, putopise, eseje i novele.[2]

Životopis[uredi VE | uredi]

Otac joj je bio poznati hrvatski stenograf dr. Vladimir Kesterčanek, šurjak Ivana Meštrovića.[2] Osnovnu školu završila je u Sarajevu i Zagrebu, studij slavistike i germanistike u Zagrebu. U iseljeništvo je otišla 1945. godine u općem hrvatskom egzodusu.[2] Od 1946. godine u SAD-u, gdje je diplomirala knjižničarstvo. Više godina živjela u Argentini sa suprugom Stankom Vujicom, povjesničarem, a posljednje godine života u Wilkes-Barre, u Pensylvaniji. Literarne uradke objavljivala je u brojnim iseljeničkim književnim časopisima: Hrvatski glas, Hrvatska revija, Journal of Croatian Studies.[3] U domovini objavila radove u dječjim listovima kao što su Dobra djeca, Anđeo čuvar, poslije u Omladini, Hrvatskoj reviji, Hrvatskoj smotri, Svijesti, Spremnosti. Nadin suprug je hrvatski filozof dr. Stanko Vujica, koji je predavao na fakultetu gdje je ona radila.[2]

Djela[uredi VE | uredi]

  • Zov za daljinama (sa Stankom Gašparevićem, pjesme, 1940.)
  • Suton na Tiberu (lirski zapisi, 1942.)
  • Tri naraštaja (pripovijest, 1942.)
  • Tragovi (lirski zapisi i pripovijetke) (Buenos Aires, 1959.)
  • Koluti vremena (pjesme, 1969.)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 24. ožujka 2019.
  3. Šimun Šito Ćorić: 45 hrvatskih emigrantskih pisaca; Sekcija DHK I Hrvatskoga centra P.E.N.-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu: Zagreb, 1991.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]