Nada Kesterčanek Vujica
| Nada Kesterčanek Vujica | |
|---|---|
| Puno ime | Nada Kesterčanek Vujica |
| Rođenje | 29. ožujka 1917. Sarajevo 
|
| Smrt | 10. lipnja 1971. Wilkes-Barre Pennsylvania SAD |
| Zanimanje | knjižničarka |
| Nacionalnost | Hrvatica |
| Period pisanja | 1940. – 1969. |
| Književne vrste | poezija, pripovijest, novela, putopis |
| Suprug/zi | Stanko Vujica |
| Portal o životopisima | |
Nada Kesterčanek Vujica (Sarajevo, 29. ožujka 1917. – Wilkes-Barre Pennsylvania SAD, 10. lipnja 1971.) bila je hrvatska i bosanskohercegovačka[1] pjesnikinja i pripovjedačica. Pisala je pjesme, lirske sastavke, putopise, eseje i novele.[2]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Otac joj je bio poznati hrvatski stenograf dr. Vladimir Kesterčanek, šurjak Ivana Meštrovića.[2] Osnovnu školu završila je u Sarajevu i Zagrebu, studij slavistike i germanistike u Zagrebu. U iseljeništvo je otišla 1945. godine u općem hrvatskom egzodusu.[2] Od 1946. godine u SAD-u, gdje je diplomirala knjižničarstvo. Više godina živjela u Argentini sa suprugom Stankom Vujicom, povjesničarem, a posljednje godine života u Wilkes-Barre, u Pensylvaniji. Literarne uradke objavljivala je u brojnim iseljeničkim književnim časopisima: Hrvatski glas, Hrvatska revija, Journal of Croatian Studies.[3] U domovini objavila radove u dječjim listovima kao što su Dobra djeca, Anđeo čuvar, poslije u Omladini, Hrvatskoj reviji, Hrvatskoj smotri, Svijesti, Spremnosti. Nadin suprug je hrvatski filozof dr. Stanko Vujica, koji je predavao na fakultetu gdje je ona radila.[2]
Djela[uredi | uredi kôd]
- Zov za daljinama (sa Stankom Gašparevićem, pjesme, 1940.)
- Suton na Tiberu (lirski zapisi, 1942.)
- Tri naraštaja (pripovijest, 1942.)
- Tragovi (lirski zapisi i pripovijetke) (Buenos Aires, 1959.)
- Koluti vremena (pjesme, 1969.)
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Mirko Marjanović, Leksikon hrvatskih književnika Bosne i Hercegovine od najstarijih vremena do danas, Matica hrvatska Sarajevo, HKD Napredak, Sarajevo, 2001.
- ↑ a b c d Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca, Šimun Šito Ćorić, (arhivirano na [1] 5. prosinca 2012. Pristupljeno 24. ožujka 2019.
- ↑ Šimun Šito Ćorić: 45 hrvatskih emigrantskih pisaca; Sekcija DHK I Hrvatskoga centra P.E.N.-a za proučavanje književnosti u hrvatskom iseljeništvu: Zagreb, 1991.