Nagrada Stjepko Težak

Izvor: Wikipedija
Jump to navigation Jump to search

Nagrada Stjepko Težak hrvatska je književna nagrada.

Povijest[uredi VE | uredi]

Oproštajno pismo Zrinskog supruzi Katarini.

Nagradu su 2014. godine utemeljili Ogranak Matice hrvatske u Ozlju, Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj i Grad Ozalj. Dodjeljuje se pobjednicima Međunarodnog natječaja za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“ za najbolju kratku ljubavnu priču. Natječaj je inspiriran oproštajnim pismom Petra Zrinskog supruzi Katarini.

Opis[uredi VE | uredi]

Nagrada naziv nosi u spomen na znamenitoga hrvatskog jezikoslovca Stjepka Težaka, rođenog u Požunu kraj Ozlja.

Priče trebaju biti ljubavne tematike te također biti vezane uz Ozalj i njegovu kulturnopovijesnu baštinu.

Dodjeljuju se tri nagrade koje se sastoje od povelje i novčane nagrade. Uz to pohvaljuje se još sedam priča. Članovi ocjenjivačkog povjerenstva natječaja su Julijana Matanović, Dubravka Težak i Jasmin Imamović.

Dobitnici[uredi VE | uredi]

2014.[uredi VE | uredi]

Pohvaljene priče: Anka i rijeka Snježane Babić-Višnjić, Zapisi nijemog čovjeka Andree Bosanac, Izložba za poludit Maria Kolara, Živjeti Morene Livaković, Dvorska dama Nives Matijević, 20. ožujka Mirjane Mrkela i Ples Marije Pilić.[4]

2015.[uredi VE | uredi]

  • 1. nagrada: Vlasta Linić, Ivorova loza
  • 2. nagrada: Vesna Ljubić Sammartino, A Kupa teče
  • 3. nagrada: Sebastijan Antonio Kukavica, Što ako jedne noći u tvoju samoću ušulja demon i upita te šta ako (solilokvij Ivana Antuna Zrinskog koji umire pomračenog uma u tvrđavi Schlossberg)

Pohvaljene priče: Dodir struje Branke Primorac, Mačka Blaženke Slovenec, Majčino pismo Doris Pandžić, Na kupalištu Dinke Premužić, Stablo u snijegu Anele Borčić, Kiša Gordane Lenić i Carstvo tišine Vinka Drače.[5]

2016.[uredi VE | uredi]

Pohvaljene priče: Munjara Marte Glowatzky Novosel, To su bili naši dani Denisa i Anite Peričić, Ispovijed Jelene Ignjatove, godine Gospodnje 1751. Vinka Drače, Nevidljivi Tamare Lovey, Modri Ružice Aščić, Velika ljubav u maloj priči Ljiljane Matković i Veronikino srce Danile Linić.[6]

2017.[uredi VE | uredi]

  • 1. nagrada: Danila Linić, Ispovijed oca Vjekoslava (Aloisiusa) redovnika Pavlina
  • 2. nagrada: Senka Čorak, Miris divlje naranče
  • 3. nagrada: Marija Dukić, Kao snijeg

Pohvaljene priče: Moje drago serce Ivane Adlešić Pervan, Sretan kraj Snježane Babić-Višnjić, Vrisak Kamuela Efoja [7], Akvareli smrti Igora Ivka, Moje drago serce Erika Matejaka, Skrivena u lopočima Ljiljane Matković i Vještica Marina Pelaića.[8]

Izvori[uredi VE | uredi]

Bilješke i literatura
  1. http://www.matica.hr/vijenac/567/tezakovi-dani-u-ozlju-25111/, pristupljeno 16. siječnja 2018.
  2. https://www.kriticnamasa.com/item.php?id=749, pristupljeno 16. siječnja 2018.
  3. http://kaportal.rtl.hr/promo/tajna-prijateljice-noci, pristupljeno 16. siječnja 2018.
  4. Popis dobitnika i pohvaljenih za 2014. godinu dobiven od Bogdana Bošnjaka, voditelja Gradske knjižinice i čitaonice Ivana Belostenca Ozalj, 17. siječnja 2018.
  5. REZULTATI međunarodnog natječaja za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“ Ozalj 2015., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2015., pristupljeno 16. siječnja 2018.
  6. Međunarodni natječaj za kratku ljubavnu priču „Moje drago serce“, Ozalj, 2016., Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 25. travnja 2016., pristupljeno 16. siječnja 2018.
  7. Kamuel Efojo je pseudonim, a autor koji se pod njime krije nije bio voljan otkriti svoj identitet
  8. Proglašenje dobitnika nagrade "Stjepko Težak, Gradska knjižinica i čitaonica Ivana Belostenca Ozalj, www.gkc-ivanabelostenca.hr, objavljeno 8. ožujka 2017., pristupljeno 16. siječnja 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Pismo Petra Zrinskog
Mrežna mjesta