Julijana Matanović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Julijana Matanović (Gradačac BiH, 6. travnja 1959.) hrvatska književnica i sveučilišna profesorica, članica suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodom je šokačka Hrvatica. Rođena u Gradačcu (Bosna i Hercegovina) 6. travnja 1959. godine. Od 1962. živi u Hrvatskoj, odrastajući u Slavoniji (Našice i Osijek). U Đurđenovcu je pohađala osnovnu školu, a gimnaziju završila u obližnjim Našicama. Studirala je jugoslavenske jezike i književnost te diplomirala 1982. godine na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta u Osijeku. Magistrirala na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temi:Primarna i sekundarna generička obilježja u Đorđićevim Uzdasima Mandaljene pokornice, a doktorirala 1998.g. na temi:Povijesni roman u hrvatskoj književnosti XX. stoljeća. Predaje na Katedri za noviju hrvatsku književnost Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Od 2014. članica je suradnica Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Proza joj je prevođena na slovenski, njemački, slovački, češki, ukrajinski, makedonski i bugarski jezik. Majka je djevojčice Magdalene koju je rodila 15. travnja 2002. godine. Napisala je više od dvjesto ogleda, eseja i književnih kritika. Suautorica je knjige kritičkih čitanja Četiri dimenzije sumnje (1988), te autorica četiriju stručnih knjiga s područja književno povijesne i književnokritičke problematike: Barok iz suvremenosti gledat, Ključ za interpretaciju književnog djela - Ivan Gundulić, Prvo lice jednine, Lijepi običaji i Krsto i Lucijan. Bestseleri su joj: Zašto sam vam lagala (1997.), Bilješka o piscu (2000.), Kao da smo otac i kći (2003.), Laura nije samo anegdota (2005.), Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka (2009.) i One misle da smo male, (2010).

Nagrade[uredi VE | uredi]

  • 7 sekretara SKOJ-a (1989.)
  • Josip i Ivan Kozarac (1997.)
  • Julije Benešić (2004.)
  • Kiklop (2009.)
  • Anto Gardaš (2011.)
  • nagrada 'Mali princ' (2011.)
  • Kiklop (2011.)
  • nagrada 'Biser mudrosti ' (2012), Europske udruge raka vrata maternice - ECCA.


Djela[uredi VE | uredi]

(izbor)

  • Četiri dimenzije sumnje - Julijana Matanović, Vlaho Bogišić, Krešimir Bagić, Miroslav Mićanović , Biblioteka Quorum, 1988.
  • Barok iz suvremenosti gledat 1992. Izdavački centar Otvorenog Sveučilišta Osijek - Zbirka rasprava o baroknoj književnosti
  • Ključ za interpretaciju književnog djela - Ivan Gundulić - Školska knjiga 1993.g.
  • Zašto sam vam lagala- Roman/zbirka pripovjedaka koja je doživjela 14 izdanja, nastala 1997.g. Premda još nitko nije uspio odgonetnuti je li ova knjiga Julijane Matanović zbirka pripovijedaka ili roman, radi li se tu doista o autobiografiji ili je autorica, ipak, lagala i tako nadograđivala priču o svojemu životu, zanimanje za ovo književno djelo 14 godina od pojavljivanja ne smanjuje se. Čitatelji ga i dalje traže i ponovno iščitavaju pronalazeći uvijek nešto novo, ono što prošli puta nisu primijetili ili su se prekratko zadržali, pronalazeći, iznova, dijelove i svoje autobiografije.
  • Bilješka o piscu, Mozaik, 2000. g. - neljubavni roman- Iako se ovaj put ne radi o autobiografskoj prozi, snažan emocionalni stil i vješto pripovjedanje o iskušavanju sudbine na vlastitoj koži mnoge će čitatelje zacijelo navesti da u tekstu prepoznaju dijelove upravo svoje autobiografije.
  • Lijepi običaji - Knjiga Pogovora - Znanje 2000. Ovaj naslov, prema riječima same autorice, zaokružuje njenu desetogodišnju praksu pisanja pogovora. U deset ovdje objavljenih tekstova, Julijana Matanović osvrće se na književna djela suvremenih hrvatskih prozaika. Izmjenjujući znanstveni jezik književne teorije i intimizirani ton prvog lica jednine, autorica se nalazi čas unutar strogih zakonitosti i hladnog teorijskog instrumentarija književnoznanstvene struke, čas u okvirima eksplicitno subjektivnog izričaja, što ga sugerira mjestimice poetizirana interpretacija spomenutih djela. Narušavajući "jednoličnost" esejističkog tkiva, ovim je pogovorima autorica pridružila i vlastiti predgovor, kao i priču o bilješci o piscu na kraju knjige.
  • Tko se boji lika još , Profil 2008 - Roman, jedno od najoriginalnijih književnih djela napisanih u posljednje vrijeme, vjerojatno ne samo u hrvatskoj književnosti. Riječ je o intertekstualnom - i u isti mah metafikcionalnom romanu, ili multigeneričkoj prozi, koja na vješt i neobično invenciozan način spaja različite vrste diskursa. Osnovna je zamisao oslobađanje poznatih, pa i manje poznatih, književnih likova njihova tekstualnog ambijenta, to jest nadzora njihovih autora. Ti likovi ne traže pisca, kao u Pirandella, nego naprotiv izmiču njegovoj volji. Izmičući, oni traže „zbilju" izvan fikcije koja je čitateljima poznata i nastoje artikulirati se kao neovisna bića, sa samosviješću koja se razlikuje od svijesti kojom ih je opskrbio autor. Tim iskorakom iz prvotne fikcije likovi dakako ulaze u tekstualni svijet koji je metafikcionalan i ujedno neofikcionalan. Dio igre koju autorica ovdje inscenira okolnost je da nastupa inverzija uvriježenog autorsko-tekstualnog odnosa: pisci postaju u sučeljavanju sa svojim bivšim likovima utvare.Okvir teksta unosi u njega dodatnu napetost. Ulančana poglavlja zasnovana su kao opis zbivanja oko pripremanja i polaganja ispita iz književnosti, pa je autoričino djelo na taj način i svojevrsna eksperimentalna povijest hrvatske literature, kodirana i dekodirana, ako tako hoćemo: igra s idejom meta-kviza.

Već od prve knjige tematiziranje literature stalno je mjesto proze Julijane Matanović, a ova knjiga najsnažnije otkriva dva lica iste autorice. Knjiga je koncipirana u tri dijela. Uvodno je mjesto osigurala priča o studentici književnosti koja godinama bezuspješno priprema završni ispit na studiju. Njezin doživljaj grada, društvo u kojem se kreće, ljubavni pokušaji te peripetije oko polaganja ključnog ispita zaokružuju samostalnu priču s mnogo prepoznatljivih mjesta za buduće mlađe čitateljice. Poslije toga slijedi popis zadane lektire iz središnjeg kolegija (studija novije književnosti). U njega su unesene intervencije glavne junakinje i podvučeni naslovi koje je "obradila" za ispit. Treći i najvažniji dio junakinjin je dnevnik čitanja hrvatske književnosti (proze) 19. i 20. stoljeća. Kako junakinja romana nije sposobna razdvojiti zbilju i fikciju, njezine analize kreću iz pozicije nekog od likova iz odabranoga djela. Lik komentira svoj dosadašnji položaj u književnosti, priznaje ljubomoru prema nekim hvaljenijim, ali po njegovu sudu manje vrijednim kolegama, a nerijetko izlazi iz korica knjige i ocjenjuje pojave suvremenog hrvatskoga društva. Među stotinjak likova svoje su priče "ponudili": Tena (J. Kozarac), Branka (A. Šenoa), Melita (J. E. Tomić), Breza (S. Kolar), Đuka (I. Kozarac), Cvijeta (L. Paljetak), Štefica Cvek (D. Ugrešić), Hlapić (I. B. Mažuranić), Slava (P. Pavličić). Mirjana (M. J. Zagorka), Hasanaginica (I. Horozović) i dr.U romanu književnica nastoji predvidjeti kako bi se danas ponašao npr. Šegrt Hlapić..:))) Šalje ga, tako, u svom djelu u kazalište "Trešnja", međutim - Hlapić tamo nije prepoznat :(((( Zašto?! Stoga jer djeca očekuju - miša iz crtića, a ne -lik iz knjige....Ženski likovi u romanu napravljeni su suvremeno i vrlo su osviješteni. Žene shvaćaju da mogu biti prepoznate jedino ako istupe korak naprijed i izbore se za svoju priču...Granica između trivijalne i tzv. "visoke" književnosti - nestaje, topi se .... Recenzirajući knjigu - Tko se boji lika još - prof. dr. Viktor Žmegač zapisao je, između ostalog: "Autoričin tekst jedno je od najoriginalnijih književnih djela napisanih u posljednje vrijeme, vjerojatno ne samo u hrvatskoj književnosti", te "Ukratko, briljantno djelo, koje je željno svojih čitatelja, kao što će poslije čitatelji biti željni njega."


  • Završen krug - Rijeka 2005. Proza (grafička mapa, bibliofilsko izdanje), Julijana Matanović i Maja S. Franković,
  • Kao da smo otac i kći - Profil 2003. Knjiga sadrži dvadeset i devet feljtona. Svi su okupljeni oko tematske riječi prepoznavanje. U svakom se tekstu polazi od jedne životne situacije koja dovodi do književnog teksta na istu temu. Zbog toga se tekstovi mogu čitati i kao priče i kao književne kritike, ali i kao ispovijed osobe koja upozorava na krhku granicu između zbilje i literature. Autoričine opservacije o prozama Zlatka Crnkovića, Irfana Horozovića, Gorana Tribusona, Michaela Ondaatjea, Miljenka Jergovića, Andreje Zlatar, Nedjeljka Fabrija, Alessandra Baricca, Slavenke Drakulič, Irene Vrkljan, Vilme Vukelić, Zore Dirnbach, Jurice Pavičića i drugih predstavljaju polazište za novu priču iz života kroz koju se zrcali prepoznatljiv stil pripovjedačice koja je svojim prozama naišla na izvrstan odaziv čitatelja.
  • Krsto i Lucijan - Profil 2003. - Knjiga rasprava i eseja o hrvatskom povijesnom romanu kojom autorica otkriva predmet svojih znanstvenih interesa. Krsto (junak romana Vuci, Milana Cihlara Nehajeva) i Lucijan (lik Fabrijevih romana) rasprave su o hrvatskim povijesnim romanima i romanima o povijesti. U središtu znanstvenog interesa našli su se, kroz dvanaest rasprava August Šenoa, Ksaver Šandor Gjalski, Eugen Kumičić, Milutin Cihlar Nehajev, Velimir Deželić, Svevlad Slamnig, Pavao Pavičić, Ludwig Bauer, Neda Miranda Blažević, Ratko Cvetnić i Josip Mlakić. Rasprave se, gotovo narativno, naslanjaju jedna na drugu i ujedinjuju u cjelinu koja jasno pokazuje promjenu u odnosu prema povijesti. Oponašajući model romana o povijesti, autorica rasprave slaže po načelu sličnosti, a ne kronologije.
  • Mine - Kobni korak - Julijana Matanović, Reine-Marguerite Bayle - Biblioteka SMS,Naklada Ljevak 2003.g. - Autorice progovaraju o sudbinama djece koja su nagazila na minu. Njihove sudbine slične su, iako pripadaju vrlo različitim kulturama i dijele ih goleme prostorne udaljenosti (Kambodža, Mozambik, Bosna). Izvrsno metodološki i odgojno oblikovana knjiga,, nakon potresnih priča, jednostavno, pregledno i jasno informira o svemu što je važno znati u vezi s minama. Ovo književno djelo izvanredno je prikladno za informiranje o ljudskim problemima u cijelom svijetu kao priručnik za edukaciju mladih za senzibilizaciju vlastitog stajališta unutar društva za političku izobrazbu općenito, a ne samo za mlade. Autorice se obraćaju onima koji umanjuju ozbiljnost problema i onima koji smatraju da je sve to prenaglašeno kao i onima koji ništa i ne slute. Knjiga ozbiljno upozorava, optužuje i pruža pravi temelj za raspravu.
  • Laura nije samo anegdota Mozaik, 2005. - Sjećanje je moguće održavati samo zapisivanjem. A ono čega se ne sjećamo nema nikavog značenja i zato je literatura važnija od života, zato jer mu ovo značenje može podariti. Ove je riječi o knjizi Julijane Matanović "Laura nije samo anegdota" zapisala njezina pogovarateljica Alida Bremer i, čini se, u par rečenica opisala ne samo ovu knjigu nego i čitav beletristički opus Julijane Matanović.Satkana od sjećanja, čežnji i propuštenih ljubavi, ovo je knjiga lirskih eseja kao stvorenih za literarni predah u zasjenjenoj sobi za sparnoga ljetnog zvizdana. Autoričin profinjeni, filigranski stil pripovijedanja o sjećanjima, čežnji i propuštenim ljubavima idealno pristaje uz poslijepodnevnu siestu s osvježavajućim sladoledom od metvice... "
  • Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka - Mozaik 2009.g. (nagrada Kiklop za najbolje prozno djelo godine) . U knjizi je 12 priča, razdijeljeno u cjeline o ženama, muškarcima, gradovima i rastancima, ujedinjeno veznim nitima. Neovisno sadrže li četiri ili trideset stranica u svima njima nalazimo brojne detalje, osjećamo drhtavost atmosfere i prepoznajemo bogatstvo emocija pa nam se nakon čitanja svake pojedine čini kao da smo pročitali veliki roman. Tom se knjigom Julijana Matanović odlučila vratiti stilu pripovijedanja koji ju je učinio jednom od najčitanijih suvremenih hrvatskih spisateljica.


  • Još uvijek lijepe - Izbor kratkih priča iz realizma i moderne. Mozaik 2009. Najbolje od najboljeg iz hrvatske novelistike: 20 priča iz ruku klasika hrvatske književnosti, od Adolfa Vebera Tkalčevića i Augusta Šenoe do Antuna Gustava Matoša i Ivane Brlić Mažuranić.Zbirka obuhvaća širok raspon tema: od ljubavnih i obiteljskih odnosa, preko socijalne tematike do različitih osobnih sudbina. Pod pomalo ženskastim naslovom »Još uvijek lijepe« nalazi se jedan od mogućih izbora dvadeset priča realizma i moderne. Podnaslovljen s »Dvadeset priča: od Dragojle Jarnević do Ivane Brlić-Mažuranić« Matanović je s dvije spisateljice uokvirila pedeset godina, dopisavši predgovor koji izgovara muškarac.Lik iz predgovora, muškarac iz velikoga grada, književni kritičar, teoretičar i povjesničar, govori iz jedne razočarane pozicije, ali baš u tom trenutku biva iskren prema sebi i drugima. Kada on kaže da ima danas dvadeset najljepših priča, a da će sutra imati drugih dvadeset, onda to nije tako patetično kao kad istu stvar izgovori žena. (Vjesnik)
  • O čemu ti to govoriš Mozaik i Biblioteka 24h 2010. - Knjiga pripovjedaka. Koliko godina treba proći da bi se razumjela davno izrečena rečenica, koliko emocionalnih prepreka preskočiti da bi se čuo plač djeteta, koliko obiteljskih priča sakriti da bi se uopće moglo živjeti i kako par najlonskih čarapa može odrediti kako život tako i smrt? Odgovore na ta pitanja otkrit će vam Julijana Matanović u ovoj knjizi. Četiri priče, od kojih su tri iz njezine Knjige od žena,muškaraca,gradova i rastanaka nagrađene nagradom Kiklop za najbolje prozno djelo objavljeno u Hrvatskoj u 2009., donose bogatstvo emocija i onu količinu vlastitog prepoznavanja zbog koje su naslovi Julijane Matanović zarobili srca brojnih čitatelja.


  • One misle da smo male - Julijana Matanović, Anka Dorić Mozaik, 2010. - Zabavno -edukativni roman za tinejdžersku populaciju nastao u suradnji s liječnicom Ankom Dorić, dr.med., o mogućnostima prevencije i liječenja HPV spolno prenosivih infekcija i njihovih posljedica, posebno raka vrata maternice, s ciljem i svrhom osvijestiti u mladih čitatelja, njihovih roditelja, profesora, liječnika i drugih odraslih, odgovornih za njihov odgoj, edukaciju i zdravlje, potrebu razumijevanja i aktivnijeg angažmana u borbi za sprječavanje obolijevanja od ove i drugih spolno prenosivih zaraza današnjice koje prijete zdravlju naše djece.

- Roman zagonetnog naslova "One misle da smo male", dobitnik je književne nagrade Društva hrvatskih književnika za najbolje prozno djelo za djecu i mladež u Hrvatskoj za 2010. godinu (prozvane po hrv. književniku koji je za života i sam objavio četrdesetak knjiga, uglavnom za mlade) - Anto Gardaš -. U romanu se u prvom licu jednine pred čitateljem odvija obiteljska priča petnaestogodišnje djevojčice Matije, na ulazu u svijet odraslih, koja nježne i sentimentalne osjećaje prikriva tinejdžerskim buntom i prikrivenom, a osjetnom ironijom spram odraslih. Roman se odvija dvjema paralelnim radnjama u kojima se isprepliću Matijini školski dani s obiteljskim životom nad kojim se, u jednom času, nadvija tamni oblak nadolazeće tragedije - majčina bolest, rak vrata maternice.Intrigantni dio romana čine elementi detekcije, potraga za djevojčinim ocem, koji se u priči pojavljuje naglo i neočekivano. Onaj koji bolje poznaje Julijanino književno djelo pronaći će u romanu i autobiografske elemente koje, međutim, autorica, i inače, ne izbjegava u svojoj prozi. Jednom je napisala kako unosi sebe u tuđe tekstove, kako onda ne bi i i u svoje proze. No, oni su nevažni za priču. Priča koja se bolešću majke mogla pretvoriti u tragediju, na kraju će završiti obiteljskom idilom - što je nesumnjivo ustupak mladim čitateljima, jer takve i slične priče u životu odviše često završavaju tragično. Knjiga Matanović - Dorić kao da ima moto Šenoina Vijenca: da zabavi i pouči. U tom smislu napisan je i zaseban ne mali dodatak (obujmom čini četvrtinu knjige) koji je dopisala doktorica medicine Anka Dorić. Taj dio ima upravo svrhu - da pouči. Vjerujem da će i taj dio mladi pažljivo pročitati, nešto naučiti, iako djeca, kao i odrasli, uostalom, malo što iz tuđeg iskustva mogu naučiti. Moraju se sami prevariti, sve iskusiti u životu, svatko za sebe. Stotinu puta.. Kraća prepiska Matije i dr. Dorić, u vezi s bolešću Matijine majke, dio je i Julijanine priče, u uskoj je svezi sa sadržajem romana i s njim čini skladnu, funkcionalnu cjelinu. Naravno, priča Julijane Matanović potpuno je zaokružena cjelina i može se čitati i bez spomenutog dodatka, ali on nije dopisan slučajno, već s namjerom da ga mladi čitatelji, osobito čitateljice, i pročitaju. Roman autorica Matanović - Dorić visokih je književno - znanstvenih vrijednosti. To je toplo ispričana suvremena, intrigantna priča, isprofiliranih, osebujnih likova, govorom okarakteriziranih, od kojih baka Dorotea nije nimalo sporedan lik, ona vuče nevidljive poteze. Sitni vez, "šlingeraj", rekla bi Julijana. Čitalačku znatiželju izazivaju opisi događaja koji se dinamično izmjenjuju, a odlikuju ih prepoznatljiva, elegantna i zavodljiva rečenica Julijane Matanović. Dijalozi su česti i duhoviti. Unatoč tamnim sjenama, vedra atmosfera prožima ovaj roman. Posebnu pozornost privlači neobična i originalna kompozicija romana u koju je najprije interpolirana Matijina prepiska s dr.Dorić, a po završetku romana uslijedio je i, uvjetno rečeno, drugi dio romana: znanstveno - popularni i edukativni dodatak koji je dopisala dr. Dorić. Julijanu Matanović cijeni akademska kritika, omiljena je čitateljima, vole je mediji. Da parafraziramo naziv američke humorističke serije Svi vole Raymonda, rekli bismo - svi vole Julijanu. Vjerujemo da će zavoljeti i dr. Dorić i njihovo zajedničko djelo "One misle da smo male", koje mladim čitateljima i ovom nagradom s razlogom preporučujemo.-: Predsjednik Prosudbenog povjerenstva Hrvatskog društva književnika Stjepan Tomaš.

Iz predgovora knjizi - One misle da smo male - dr.sc. Magdalena Grce: - Zadovoljstvo mi je bilo čitati riječima adolescentice Matije o njenoj životnoj priči isprepletenoj s jednom tako važnom temom, rakom vrata maternice. Ova knjiga ima svoju posebnost, a to je da je s jedne strane zabavna fikcija , a s druge strane istinski vodič koji daje značajan doprinos u prevenciji raka vrata maternice, pružajući čitatelju jasnu informaciju o uzrocima raka vrata maternice i kako ga se može spriječiti. Knjiga je napisana s namjerom da prikaže koliko su složeni ljudski odnosi, mentalni i fizički, te da primjerom junakinje, potakne mlade na odgovorno spolno ponašanje i općenito razvoj navike očuvanja vlastitog zdravlje. Upravo je stoga prof. Julijana Matanović u knjizi dala naglasak na dob glavne junakinje i njeno viđenje bolesti koja se dogodila mami, ali koja bi se mogla dogoditi bilo kojoj ženi, pa tako u nekoj daljnjoj budućnosti i njoj i njenim prijateljicama. Neizbježna je uloga muškaraca u životu junakinje, oca i dečka, koji su jednako kao mama i baka, uključeni u stvaranju kao i rješavanju nastalih problema. Narativni stil spisateljice Julijane Matanović u ovoj knjizi hipnotizirajući je, do te mjere da kada knjigu počnete čitati ne možete prestati. Popis literature iz koje je autorica Anka Dorić crpila podatke je suvremen i znanstveno utemeljen. Važno je naglasiti da je našla izvrstan, jednostavan i pristupačan način na koji složene spoznaje treba prenijeti mladima i onima koji nisu upoznati s problematikom. Popis pitanja i odgovora je primjeren današnjim dilemama vezano za rak vrata maternice, njegov način prevencije i liječenja. Savjeti koje dr. Anka Dorić daje u ovoj knjizi mogu se sažeti u jednu rečenicu koju ona voli isticati „Bolje spriječiti nego liječiti“. Knjiga je namijenjena prvenstveno mladima, a potom njihovim roditeljima. Knjiga će dobro poslužiti i zdravstvenim djelatnicima, izvrstan je model kako mladima prenijeti znanje i korisne savjete. Oni nisu „mali“, štoviše imaju više znanja jer su ponekad internetski bolje educirani od svojih roditelja, učitelja i liječnika, međutim često „od šume ne vide stablo“ tako da im pravi savjet u pravom trenutku, izrečen njihovim riječima, može poboljšati kvalitetu življenja, a dugoročno i spasiti život. Knjiga je jedinstvena jer je plod razmišljanja dviju majki, a ujedno stručnjakinja u svojim područjima. Smatrale su da je nužno nešto korisno učiniti za mlade i sve žene, pa su knjigu pripremale u svoje slobodno vrijeme i vlastitim sredstvima. Izdavanje knjige preuzela je „Mozaik knjiga“ pod vodstvom predanog urednika Zorana Maljkovića baš zato što je knjiga neovisna od ikakvih komercijalnih izvora financiranja. Ovako zamišljeno, ovo je prvo zabavno-edukativno štivo takve vrste u Hrvatskoj, a i šire. Nadam se da će čitatelji uživati i da će poslužiti svima onima kojima je to izravno (djevojkama i ženama) ili neizravno (dječacima i muškarcima) namijenjeno. Smatram da je knjiga „One misle da smo male“ iznimno književno djelo, a ujedno i suvremeni priručnik za mlade i odrasle, muškarce i žene.- Dr.sc. Magdalena Grce, viša znanstvena savjetnica Zavoda za molekularnu medicinu Instituta Ruđer Bošković u Zagreb i članica Upravnog odbora Europske udruge raka vrata maternice ECCA (European Cervical Cancer Association) u Bruselu. Osim nagrade Anto Gardaš , roman One misle da smo male' dobitnik je i nagrade Mali princ, koja se svake godine dodjeljuje u okviru Manifestacije "Vezeni most" za najbolju knjigu za mlade u regiji, za 4 zemlje (BiH, Srbija, Crna Gora i Hrvatska). U prosincu 2011.g. roman One misle da smo male dobitnik je hrvatske knjižne nagrade Kiklop u kategoriji Knjiga godine za djecu i mladež, a u veljači 2012.g. za isti roman autoricama Julijani Matanović i Anki Dorić, te uredniku Mozaik knjige Zoranu Maljkoviću, dodjeljene su nagrade 'Biser mudrosti ' (2012), Europske udruge raka vrata maternice - ECCA, za njihov doprinos prevenciji raka vrata maternice. Posebna zanimljivost je da je u studenom 2011.g. izašlo i zvučno izdanje romana One misle da smo male koje je ujedno i prva zvuč­na knjiga koju je Hrvatska knjižnica za slijepe snimila u daisy formatu, kakav slijepoj osobi omogućava kretanje po stranica­ma, poglavljima, fusnotama te zapisivanje vlastitih bilješki. Nakon 5 hrvatskih izdanja, na godinu se očekuje i 1. izdanje romana na nizozemskom jeziku , u Biblioteci KLIN, Kroatische Literatuur In Nederland (Hrvatska književnost u Nizozemskoj) u okviru projekta predstavljanja današnje hrvatske književnosti nizozemskoj čitalačkoj publici, čiji je osnivač i voditelj Sanja Kregar.




  • Ispod stola - Najljepše antikorupcijske priče, 2011. - Knjiga priča nastala u sklopu projekta "Knjigom po korupciji" kojeg su zajednički realizirali Transparency International Hrvatska i izdavačka kuća V.B.Z. U knjizi su priče inspirirane korupcijom ili o korupciji koje su napisali poznati književnici i književnice Vlado Bulić, Ivica Đikić, Zoran Ferić, Julijana Matanović, Jurica Pavičić, Edo Popović, Ivana Simić-Bodrožić, Olja Savičević-Ivančević, Tena Štivičić i Ivan Vidić te pet najboljih priča koje su neobjavljivani autori (Darko Šeparović, Nenad Dragaš, Andrea Žigić-Dolenec, Ksenija Kušec i Jadranko Pušić) poslali na natječaj.


  • Cic i svila - Biblioteka Priča na dar Mozaik 2011. Autorski izbor priča iz cijelog opusa od "Zašto sam vam lagala", "Bilješke o piscu", "Laura nije samo anegdota", "Kao da smo otac i kći" do "Knjige od žena, muškaraca, gradova i rastanaka" i jedna priča iz knjige O čemu ti to pričaš. U zbirku su uvrštene i dvije dosad neobjavljene priče Gore i gore i Pokora. Knjigu Cic i svila sofisticiranog izgleda u džepnom formatu, opremljenu visoko kvalitetnim platnenim uvezom ilustrirao je Tomislav Torjanac hrvatski ilustrator i slikar, dobitnik nagrade Man Booker za 2002.godinu, čiji su radovi uvršteni u američki ilustratorski godišnjak Spectrum: The Best in Contemporary Fantastic Art.
  • Samo majka i kći - Mozaik, 2012. Ova knjiga niz je priča o životu jedne male obitelji koju čine samo majka i kći. Zgode iz svakodnevnog života i neobična pitanja koja djevojčica često postavlja majci dirljivo je osjećajno i duhovito štivo o obitelji i rodbini, prijateljima, poznanicima, o nepoznatim ljudima i djeci s kojima se autorica slučajno susrela, dotičući se, s nepogrešivom lucidnošću i zavidnom britkošću, velikih događaja nacionalne povijesti, od socijalističkoga naslijeđa Drugoga svjetskog rata i Hrvatskog proljeća do Domovinskog rata i poslijeratne tranzicije. Knjiga progovara o knjigama i književnim likovima, o književnosti uopće i vječnim životnim postulatima i zagonetkama: etici, moralu, bolesti i smrti. Autorica u njoj otkriva vlastitu izmještenost i nepodnošljiv osjećaj nepripadanja, ali i potrebu da, pozicionirajući i identificirajući sebe, osigura poziciju i identitet svojoj kćeri.
  • Božićna potraga - VBZ, 2012. Kroz deset priča koje govore o običnosti Božića i neobičnosti potrebe ljudskog bića za svakodnevnom toplinom i ljubavlju, autorica nam poručuje kako sudbina nije uvijek onakva kavu je sami osmislimo, već nešto što se događa nama samima, pobijajući radosne konstatacije kako se događa drugima, a kojima ćemo se u vremenu izobilja i mira privremeno ušuškati. "Božićna potraga" je zbirka pripovijedaka koja se čita u dahu govoreći nam o običnosti Božića koji je samo još jedan dan u godini, ali i o neobičnosti potrebe ljudskog bića za toplinom i ljubavlju u svakom danu koji živimo. I šalje poruku kako je život sada, ovdje, baš u ovom trenutku. "Božićna potraga" je topla, životna knjiga prožeta mudrošću "nemudrih" ljudi koja nas uči koliko žaljenje može biti gorko, a život koji nam se događa sladak, ako je doziran u pravoj mjeri.
  • sumnja.strah@povijest.hr - VBZ, 2012. Knjiga eseja iz hrvatske književnosti. U ovoj knjizi književnica se intertekstualno povezuje s omiljenim autorima, piscima: Julianom Barnesom, Antunom Šoljanom, Nedjeljkom Fabriom, Miljenkom Jergovićem, Semezdinom Mehmedinovićem, Jasminom Imamovićem, Stjepom Martinovićem i kako sama kaže, u pogovoru umjesto isprike, priča je tu i o romanu 'Toranj' Ivana Kušana, umjesto nekrologa. Fusnota u tom zadnjem poglavlju njene knjige otkriva nam da je doznala kako je Kušan umro upravo kada je trebala poslati gotov rukopis. Putem njegova klasičnog romana 'Toranj' razradila je, ili literarnom prozom izrazila, čemu sve može poslužiti intertekstualnost. Upravo na primjeru Ivana Kušana i njegova cjelokupna djela, za djecu i za odrasle, na sasvim literaran način, čitkim pisanjem namijenjenim onima koje su čitali dotična djela, onima koji nisu i onima koji su više zaboravili nego što su ikad znali o čemu je zapravo riječ, autorica uvjerljivo prikazuje sve ono što teorijski pokriva i /ili razotkriva modernizam, postmodernizam, poststrukturalizam i svi ostali -izmi, koje ona sama, pri tome, uglavnom ne rabi. Osim kroz djela, riječi i misli gore spomenutih pisaca, povijesnošću u literaturi Julijana Matanović pozabavila se ponajviše na primjeru drugog suvremenoga klasika – Nedjeljka Fabrija, komu posvećuje u ovoj knjizi eseja čak stotinjak stranica na kojima ispisuje svojevrsnu historičnu rekapitulaciju, egzistencijalni rezime i umjetnosni repetitorij njegovih sabranih djela, a da pri tom ne odustaje od literarno umjetnički intoniranog ogleda istih, a onda sve to utemelji na spoznajno-znanstvenoj stilskoj ravni. Lajtmotiv njene teme o Fabrijevu djelu je, naravno povijest, ne samo u suvremenosti nego i u svim njenim alotropskim modifikacijama.