Ana Katarina Zrinska

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Katarina Zrinski)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ana Katarina Zrinska
Bista Katarine Zrinske u Čakovcu.JPG
Poprsje Katarine Zrinski (~1625.-1673.) u istoimenoj ulici u središtu Čakovca
Rođenje oko 1625., Bosiljevo, Hrvatska
Smrt 16. studenoga 1673., Graz, Austrija
Nacionalnost Hrvatica
Period pisanja 1661.
Suprug/zi Petar Zrinski
Djeca 4: Ivan Antun, Jelena, Judita Petronela, Aurora Veronika
Portal o životopisima

Grofica Ana Katarina Zrinska, rođ. Frankapan (Bosiljevo, oko 1625.Graz, 16. studenoga 1673.), bila je hrvatska književnica i diplomatkinja, velikašica iz obitelji Zrinski. Bila je poznata kao mecena i kao prva žena u banskoj Hrvatskoj koja se bavila ne samo prevođenjem, nego je i sama pisala književne tekstove.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Ana Katarina Zrinska rođena je Bosiljevu, oko 1625. godine. Kći je Vuka II. Krste Frankapana Tržačkoga i Uršule Innhofer, Vukove druge supruge, polusestra Frana Krste Frankapana, te supruga Petra Zrinskog. U očevoj je kući u obitelji Frankapan dobila temeljito obrazovanje. Od majke (Njemice) je naučila njemački, a poslije još mađarski, latinski i talijanski jezik. Katarina Zrinska je isto kao u očinskoj kući i u kući svoga muža imala na raspolaganju bogatu knjižnicu. U Ozlju je 1660. godine napisala molitvenik Putni tovaruš, a zatim ga tiskala u Mlecima i darovala pavlinu Ivanu Belostencu. Krajem 20. stoljeća novinar i kolekcionar Gerhard Ledić pronašao je njezin rukopis pjesama i darovao ga Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, 1991. godine, a priredio ga je za tisak akademik Josip Bratulić (Pjesmarica Ane Katarine Zrinske, Matica hrvatska, 2014.).[1]

Katarina i Petar imali su četvero djece: Ivana IV. Antuna Baltazara (1651. – 11. studenoga 1703.)[2], Jelenu (1643. – 18. veljače 1703.), Juditu Petronelu (1652. – 1699.) i Auroru Veroniku (1658. – 19. siječnja 1735.). Ivan IV. Antun nakon sloma urote morao je prihvatiti prezime Gnade. Nakon kraće vojničke karijere bio je osumnjičen za veleizdaju, zatvoren u Ratteburgu u Tirolu i Schlossbergu u Grazu, gdje je nakon 20 godina provedenih po austrijskim tamnicama i umro 1703. godine. Jelena se udala u Mađarsku za Franju Rákóczija, erdeljskog kneza, a drugi put kao udovica za Emerika (Mirka) Thökölyja. Judita Petronela i Aurora Veronika završile su život u samostanima. Judita Petronela bila je opatica Sv. Klare u Zagrebu, a Aurora Veronika opatica uršulinka u Celovcu.

Odlučno je podržavala protuhabsburšku politiku svoga supruga i u vrijeme Zrinsko-frankopanske urote obavljala je povjerljive misije. Zbog znanja više stranih jezika bila im je pregovaračica s Mletačkom Republikom, francuskim veleposlanstvom u Beču i predstavnicima poljskoga dvora.[3] Spisi suvremenika, nastali nakon gušenja urote, prikazuju je kao njezina začetnika i pokretača. Slomom urote dospjela je u nemilost bečkoga dvora, uhićena je i odvedena u Bruck an der Mur (Bruck na Muri nedaleko od Graza).

Golemi imutak Zrinskih djelomice je razgrabljen, a djelomice zaplijenjen. Lišena svega, Katarina je u srpnju 1670. godine s kćeri Aurorom (Zorom) internirana u samostan dominikanki u Grazu, gdje je i umrla 1673. godine.

Hrvatska banica, Katarina Zrinska, njezin rodoljubni život i tragičan svršetak bio je poznat svima najviše po romanu Eugena Kumičića Urota Zrinsko-Frankopanska.

Galerija[uredi | uredi kôd]

Katarina Zrinska - detalj spomenika u Čakovcu.jpg

Kip grofice Ane Katarine
kao dio spomenika pod
nazivom "Oproštaj" u Čakovcu

Petar zrinski cir kat zrinska libar od spominka1p.jpg

Tekst s potpisom Petra Zrinskog
o "Knjizi sjećanja" (u izvorniku
"Libar od spominka") koju je
napisala Ana Katarina

Zvonimir Bartolić ; Majka Katarina.jpg

Knjiga "Majka Katarina"
autora dra Zvonimira Bartolića
o grofici-književnici

Zrínyi Péter búcsúja.jpg

Oproštaj Petra i Katarine Zrinski
u Čakovcu 1670. godine.
Autor: Oton Iveković (1897.)

Poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Pjesmarica Ane Katarine Zrinske, matica.hr, pristupljeno 2. siječnja 2021.
  2. Hrvatska enciklopedija: Zrinski, Ivan Antun, pristupljeno 23. veljače 2021.
  3. Autori. Ana Katarina Zrinski, matica.hr, pristupljeno 2. siječnja 2021.
Novak.jpg  
Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s mrežnih stranica Matice hrvatske (http://www.matica.hr/).  Vidi dopusnicu za Wikipediju na hrvatskome jeziku: Matica hrvatska.
Dopusnica nije potvrđena OTRS-om.
Sav sadržaj pod ovom dopusnicom popisan je ovdje.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]