Namib
| Namib | |
|---|---|
 Dine u NP Namib-Naukluft | |
 Rasprostiranje pustinje Namib | |
| Lokacija |  Namibija Angola JAR |
| Visina | 0 - 2.573 m |
| Dužina | 1.600 km |
| Širina | 50-160 km |
| Površina | 160.000 km2 |
| Max. temp. | 50 °C |
| Min. temp. | 0 °C |
| Oborine | 1-10 mm/god. |
| Geografija | |
| Koordinate | 24°27′S 15°10′W / 24.45°S 15.16°W |
| Naselja | Sesriem, Sossusvlei |
| Resursi | dijamanti, uranij, minerali |
  Namib Namib zauzima cijelu obalu Namibije | |
Namib je velika pustinja u jugozapadnoj Africi. Ime Namib na nama jeziku znači „prostrano mjesto” i doista pustinja zauzima područje od 80.900 km² u duljini od oko 1.600 km središnje obale Namibije. U širem smislu zauzima oko 160.000 km², pružajući se nekih 2.000 km duž Atlantske obale južne Angole, Namibije (država Namibija je dobila ime po pustinji) i sjeverozapadne Južne Afrike. Od istoka na zapad njena širina varira između 50 i 160 km².
| Namibijsko pješčano more | |
|---|---|
 Svjetska baština – UNESCO | |
 | |
| Država | Namibija |
| Godina uvrštenja | 2013. (37. zasjedanje) |
| Vrsta | Prirodno dobro |
| Mjerilo | vii, viii, ix, x |
| Ugroženost | – |
| Poveznica | UNESCO:1430 |
Pustinja zauzima površinu od oko 80.900 km² i proteže se više od 1600 km duž obalnog pojasa širine 80 do 160 km koji se proteže uz Atlantski ocean. Na istoku, polusušna prijelazna zona omeđena je planinskom visoravni. Na jugu, pustinja Namib postupno se spaja s pustinjom Kalahari. Točna površina varira ovisno o tome uzima li se u obzir samo Nacionalni park Namib-Naukluft ili se uključuje i Nacionalni park Obala kostura na sjeveru (do rijeke Carunjamba u Angoli) te ograničeno područje (Sperrgebiet) na jugu do ušća rijeke Orange ili čak rijeke Olifants u Južnoj Africi.
Ovo područje se smatra najstarijom pustinjom na svijetu, koja je ovakve sušne i polusušne uvjete imala bar 55-80 milijuna godina. Njenu neplodnost izaziva oštar suhi zrak koga rashlađuje hladna benguelska struja koja teče duž obale. Pustinja ima manje od 10 mm kiše godišnje i gotovo je u potpunosti neplodna.
Iako je pustinja gotovo nenastanjena i nepristupačna, postoje povremena naselja u Sesriemu, blizu poznatog Sossusvleia i velike skupine pješčanih dina koje su, s visinom do 340 metara, najviše pješčane dine na svijetu.
Pustinjski uvjeti tamo su posljedica hladne Benguelske struje antarktičkog podrijetla, koja hladi oceanske zračne mase uz obalu Namibije. Kada te zračne mase dosegnu toplije kontinentalne dijelove, zagrijavaju se i šire, što im sprječava otpuštanje vlage koju sadrže u obliku kiše. Međutim, procjenjuje se da te magle talože između 1 i 10 l/m² vode dnevno, što je bitno za razvoj života u tim sušnim područjima
Međusobno djelovanje vlažnog zraka s mora i suhog zraka iz pustinje izaziva ogromne magle, oko 180 dana godišnje.[1] Zbog toga je tzv. „Namibijsko pješćano more”, glavnina Namiba površine od 3 milijuna hektara, upisano na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Africi 2013. godine kao „jedina obalna pustinja na svijetu u kojoj na prostrana polja dina djeluje magla”.[2] Naime preko polustvrdnutog sustava drevnih dina kreće se mlađi sustav nastao od materijala iz tisuća kilometara udaljene unutrašnjosti, donesen rijekama Carunjamba (sjeverna granica Namiba) i Olifants (južna granica Namiba), oceanskim strujama i vjetrom. Ovaj krajolik iznimne ljepote sastoji se od polja šljunka, obalnih ravnica, stjenovitih brda, hridi unutar ergova, obalnih laguna i kratkotrajnih rijeka.[2]
Pustinju presijeca nekoliko prolaznih rijeka koje su gotovo uvijek suhe. U dijelu južno od rijeke Kuiseb nalazi se ogromno područje pomičnih dina koje se proteže 300 km prema jugu. Neke od ovih dina, poput onih u Sossusvleiju, dosežu visinu od 300 m i među najvišim su dinama na svijetu. Njihova crvena boja posljedica je željeznog oksida. Sjeverno od Kuiseba, dine ustupaju mjesto šljunčanoj ravnici prošaranoj kamenjem.
Zajedno s Obalom kostura koja čini sjevernu obalu Namiba, Namib je poznat i kao mjesto mnogih brodoloma, uglavnom zbog namibske magle. Neki od potopljenih brodova mogu se naći i po 50 metara duboko na obali, jer pustinja lagano klizi prema moru, lagano zauzimajući more.
Namib je važna lokacije za iskopavanja tungstena, soli i dijamanata.
Satelitski snimak Namiba
Pustinja Namib kod Sossusvleija , snimljena satelitom Spot.
Sossusvlei je slano i glinovito područje nastalo slivanjem povremenih rijeka okruženo velikim dinama.
Gusta jutarnja magla s oceana kod Sossusvleija 
Endemska i monotipska Welwitschia mirabilis se smatra za „živi fosil” Namiba
.jpg)
.jpg)
Zbog nedostatka stalne površinske vode, vlaga koju osigurava morska magla igra vitalnu ulogu. Ovaj jedini izvor vode u pustinji je zaslužan za veliki broj neobičnih vrsta biljaka i životinja koji se mogu pronaći samo u ovoj pustinji. Najznačajnija biljna vrsta je Welwitschia mirabilis, koja je endemska za pustinju Namib i susjedni Kaokoland. Ova rijetka biljka ima samo dva vrlo duga lista i može živjeti do 2500 godina. Druge tipične vrste su nara (Acanthosicyos horridus), okrugla bodljikava dinja i grm dolara (Zygophyllum stapfii), grm nazvan po svojim okruglim listovima veličine kovanice od dolara, te stablo tobolca ili kokerbum (Aloidendron dichotomum). Mnogi šareni lišajevi također uspijevaju na obalnim ravnicama sjeverno od Swakopmunda. Općenito govoreći, vegetacija je izuzetno rijetka u dinama južnog Namiba. Vegetacija je opsežnija u manje sušnim područjima na sjeveru i istoku, s različitim vrstama patuljastih grmova, pa čak i drveća (akacije).
Endemske vrste beskralježnjaka, reptila i sisavaca su se prilagodili brojnim i stalno izmjenjivim mikrohabitatima i ekološkim nišama.[2] U blizini mora su hladne oceanske vode prepune riba i tu obitava velika populacija južnog tuljana krznaša i morskih ptica, kojima se hrane tzv. „lavovi Obale kostura”.[3] Prema unutrašnjosti se nalazi Nacionalni park Namib-Naukluft, najveći lovni park u Africi, u kojemu obitava određeni broj afričkih slonova, planinskih zebri i drugih velikih životinja.
Hladna Benguela struja, bogata planktonom, rezultira prisutnošću brojnih vrsta riba (inćuni, sardine). Kolonija tuljana krznaša (Arctocephalus pusillus) kod Cape Crossa broji gotovo 100.000 jedinki, jedna je od najvećih u južnoj Africi.
- ↑ Andrew Goudie, Chapter 17: Namib Sand Sea: Large Dunes in an Ancient Desert, u djelu Piotra Migońa, Geomorphological Landscapes of the World, NY: Springer, New York, str. 163.–169. ISBN 978-90-481-3054-2
- 1 2 3 Namib Sand Sea na službenim stranicama UNESCO-a (engl.) Pristupljeno 15. rujna 2013.
- ↑ Sharon E. Nicholson, Dryland Climatology, Cambridge University Press, Cambridge, 2011., str. 385.–388. ISBN 978-0-521-51649-5
- National Geographic, siječanj 1992., str. 54. – 85.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Namib |