Neokolonijalizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Neokolonijalizam označava izraz kojim kritičari današnjih razvijenih zemalja označavaju njihovu paternalističku ili ugnjetavačku politiku prema nerazvijenim zemljama, odnosno zemljama Trećeg svijeta. U užem smislu se pod time označava nastojanje određenih europskih država (nekadašnjih kolonijalnih sila) očuvaju svojih preostalih prekomorske posjede. U najčešćem smislu izraz neokolonijalizam označava nastojanje bivših kolonijalnih, odnosno drugih velikih sila da bivše kolonije, koristeći razne metode, najčešće ekonomski i politički pritisak, usprkos njihove formalne nezavisnosti održe u podređenom položaju. Izraz neokolonijalizam, koji je prvi koristio ganski državnik Kwame Nkrumah, se osim za bivše kolonijalne sile često rabi i za opis politike SAD prema Latinskoj Americi te danas za odnos bogatih zemalja Zapadne Europe prema europskom Istoku. Republiku se Hrvatsku često spominje kao žrtvu takvog pristupa. [1][2][3] Neki publicisti smatraju da je konačni cilj politike "socijalista" u Hrvatskoj neokolonijalizam i uspostava ekonomskog ropstva. [4]

Neokolonijalizam je u svezi s globalizacijom, projektom za koji mnogi smatraju da ga je osmislio SAD sebi radi preuređenja cijelog svijeta po svojim mjerilima a za korist sebi i privatnim interesima multinacionalnih korporacija (MNK) i velikih kompanija.[5] Ta mjerila od kojih izvlače korist su globalnovažeća praksa poslovanja koja tim kompanijama olakšavaju poslovati time što im se dopušta ušteda na račun smanjenja troškova radne snage i otvaranja proizvodnih pogona u zemljama Trećeg svijeta s jeftinom radnom snagom, slabim zakonodavstvom i potkupljivim vlastodršcima i vojnom silom.[5][6] Slabljenje uloge nacionalnih država i vlade koje ne rade u korist svojih građana, nego u korist MNK prakticiraju smanjenje socijalnih i radničkih prava, javnih izdataka i uopće smanjuju uloge države u brizi za svoje građane.[5] Rečenim je korporacijama neokolonijalistički projekt globalizacije otvorio vrata novih tržišta, izvora sirovina i jeftine radne snage. Pomoćna aparatura u ostvarivanju ovakvih odnosa u svijetu su globalno utjecajne organizacije kao što Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka, Međunarodni monetarni fond, razni svjetski trgovinski zakoni.[5] Može se reći da su oni koji su najviše izvukli koristi iz neokolonijalizma multinacionalne kompanije, koje su 'trojanski konji neokolonijalizma' (Doddoli, Maradei, usp.[7]).[5]

Vidi[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Jović, Josip: Lijepa naša kolonijo, Split, 2006., ISBN 978-953-99050-1-7
  2. Horvatska.com Omrčen, Mirko: U raljama neokolonijalizma
  3. Tribina u Makarskoj o kolonijalnoj Hrvatskoj, Hrvatsko kulturno vijeće, 11. veljače 2010.
  4. Neokolonijalizam i uspostava ekonomskog ropstva kao konačni cilj socijalističke politike Pernar, Ivan
  5. 5,0 5,1 5,2 5,3 5,4 MULTINACIONALNE KORPORACIJE U PROCESU GLOBALIZACIJE Rad Soraje Mešić, mentor Anđelko Milardović, Zagreb, 2007.
  6. Demilitarizacijom do neokolonijalizma, Emil Čić, Hrvatsko slovo, Zagreb, petak, 15. veljače 2002.
  7. Doddoli, Luciano i Maradei, Manlio: Svijet poslije drugog svjetskog rata, Marjan tisak, Split, 2005., ISBN 978-953-159-490-5

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]