Ivan Pernar

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Ivan Pernar. Za druga značenja, pogledajte Ivan Pernar (1985.).
Ivan Pernar
Ivan Pernar

Ivan Pernar, 1928. godine.

zastupnik u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS
trajanje službe
11. rujna 1927. – ?
Rođenje 3. studenoga 1889.
Smrt 2. travnja 1967.
Politička stranka HSS
Zanimanje pravnik, političar

Ivan Pernar (Hrastina kraj Zaprešića (Marija Gorica)[1], 3. studenoga 1889. - New York, 2. travnja 1967.), bio je hrvatski odvjetnik i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Ivan Pernar rodio se u Hrastini kraj Zaprešića 1889. godine.[2][3] Rodio se je u obitelji Nikole i Jelene (rođ. Hrust) Pernar.[4] Pohađao je Klasičnu gimnaziju u Zagrebu koju je završio 1909. godine.[5] Studirao je pravo u Zagrebu gdje je i doktorirao na zagrebačkom sveučilištu. Bio je član užeg vodstva HSS-a. Od studenoga 1919. godine bio je članom glavnoga obora HPSS-a. Kao kandidat HSS-a na sudjelovao je na izborima u Kraljevini Jugoslaviji i bo izabran (1923., 1925., 1927., 1935. i 1938. godine.[6] Godine 1926. kada je HSS sudjelovao u vladi bio je kao predstavnik HSS-a na dužnosti podtajnika u Ministarstvu unutarnjih poslova.[7] Za vrijeme Kraljevine Jugoslavije kao političar i član HSS-a više puta je zatvaran.

Atentat u beogradskoj skupštini[uredi VE | uredi]

Ivan Pernar bio je zastupnik HSS-a za Ludbreg. 20. lipnja 1928. godine, revolverskim hitcima na zastupnike HSS-a, dvorski agent i zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić ranjava Ivana Pernara i Ivana Granđu, smrtno ranjava Stjepana Radića a usmrćuje Đuru Basaričeka i Pavla Radića. Dr. Ivan Pernar pogođen je s dva metka. Prvi Račićev metak pogađa ga u ruku a drugi nepuni centimetar ispod srca, tri milimetra ispod žile kucavice nakon kojeg pada pod klupu i tako je izbjegao treći mu namjenjen metak.[8] Taj drugi revolverski metak Pernar je u tijelu nosio do kraja života.[8][9]

U kanadskom Hrvatskom glasu u članku pod nazivom Dvadeseti lipnja 1928. (brojevi 25. i 26. od 21. i 28. lipnja 1949. godine) Pernar je pisao o tom atentatu opširnije. Dio članka o momentu samog ranjavanja:

"Tog trenutka plane pištolj, a iz cijevi plamen, dim, prasak i udarac u lijevu ruku. On spušta pištolj okomito do koljena - ja ga gledam a on opet u mene uperio cijev: časak - pištolj plane i drugi put, ali ovaj hitac je pogodio u prsa. Kugla mi slomila rebra, ključnu kost ozlijedila, te me kao opeklo na prsima, a topla krv poteče niz prsa. Sada sam vidio da nije šala pak sam zažmirio i desnom nogom sam se spuštao na poklek promatrajući i dalje kako krvnik puca i gađa."[8]

Nakon atentata[uredi VE | uredi]

Puniša Račić biva osuđen na 20 godina zatvora koje provodi u Kaznenom zavodu u Zabeli kod Požarevca.[10] U listopadu 1944. godine po ulasku u Beograd na prijekom sudu partizani ga osuđuju na smrt i strijeljaju.

Iskoristivši ubojstvo Stjepana Radića i blokadu rada Narodne skupštine (parlamenta) koja je uslijedila, jugoslavenski kralj Aleksandar I. Karađorđević u proglasu objavljenom 6. siječnja 1929. godine proklamira da su "ti žalosni razdori i događaji (...) pokolebali kod Naroda veru u korisnost te ustanove" te da zato između kralja i naroda "ne može i ne sme biti više posrednika". Potom ukida Vidovdanski ustav i uvodi Šestosiječanjsku diktaturu koja je prekinuta tek atentatom na kralja u Marseillesu 1934. godine. Atentat je bio organiziran od ustaša a neposredni izvršitelj bio je Vlado Černozemski, bugarski revolucionar. Černozemski biva ubijen prigodom atentata od francuske policije koja je pucajući po njemu slučajno ubila i francuskog ministra vanjskih poslova Louisa Barthoua.

Pernar je nakon oporavka nastavio odvjetničku djelatnost pošto su za diktature kralja Aleksandra I. Karađorđevića političke stranke i politička djelatnost bile zabranjene.[11] Godine 1933., 14. ožujka, bio je osuđen na godinu dana strogoga zatvora koji je izdržavao u kaznionici u Srijemskoj Mitrovici odakle je pušten prije isteka pune kazne.[12]

Drugi svjetski rat i SAD[uredi VE | uredi]

Ivan Pernar za Banovine Hrvatske biva izabran za senatora. Za vrijeme NDH više puta je zatvaran od ustaškog režima.[2] Zbog povezanosti s urotom Lorković-Vokić 1944. godine biva uhićen i zatvoren u Lepoglavi odakle je sredinom travnja 1945. godine prevezen u zagrebačku Zaraznu bolnicu.[2] Neposredno pred slom NDH pušten je, zahvaljujući zauzimanju kardinala Alojzija Stepinca,[13] te 7. svibnja 1945. godine u skupini vođa HSS-a odlazi u Klagenfurt a potom u Salzburg. U rujnu 1945. godine odlazi u Rim a iz Rima u SAD.[2] U SAD-u nastanjuje se u New Yorku. Nastupa na mnogim skupovima HSS-a po Americi i Kanadi[14], piše u kanadskom Hrvatskom glasu i radi na omogućavanju iseljenja Hrvatima u prekomorske zemlje.[2] Tijekom boravka u izbjeglištvu izložen je napadim ustaške emigracije ali i sam piše žestoke protuustaške polemike i pamflete.[2]

Umro je u New Yorku 2. travnja 1967. godine. Pokopan je 5. travnja 1967. godine, na newyorkškome groblju St. Raymond's.[15]

Priznanja[uredi VE | uredi]

  • 1928. godine proglašen je počasnim građaninom Križevaca.[16]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. HSS-ovci obilježili 125 godina od rođenja dr. Ivana Pernara, HSS, 7. studenoga 2014., pristupljeno 30. listopada 2015.
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 2,5 Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Minerva, Zagreb, 1997., ISBN 953-6377-03-9, str. 317.-318.
  3. Znameniti ljudi marijagoričkog kraja, preuzeto 18. listopada 2011.
  4. Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 167., pristupljeno 9. listopada 2018.
  5. Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. - 2007.), Zagreb, 2007., str. 925., ISBN 978-953-95772-0-7
  6. Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 171., pristupljeno 9. listopada 2018.
  7. Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 172., pristupljeno 9. listopada 2018.
  8. 8,0 8,1 8,2 Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 365.
  9. HSS-Kanada: Povodom 81-ve Godisnjice Smrti Stjepana Radica by Mladen Plecko, 3. kolovoza 2009., (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. kolovoza 2011.), preuzeto 28. siječnja 2017.
  10. Zvonimir Kulundžić, Atentat na Stjepana Radića, Stvarnost, Zagreb, 1967., str. 561.
  11. Svakodnevni život istaknutih zagrebačkih političara početkom šestosiječanjske diktature Objavio: Stipica Grgić, prof., povijest.net, 12. siječnja 2009., preuzeto 18. listopada 2011.
  12. Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 182., pristupljeno 9. listopada 2018.
  13. Hrvatska enciklopedija: Pernar, Ivan, pristupljeno 30. listopada 2015.
  14. Croatian Centre Dr. Đuro Palaić, Hrvatska seljačka stranka u Kanadi, Glavni odbor Hrvatske seljačke stranke u Kanadi i Zajednica protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata Zagreb, 2011., ISBN 978-953-97963-8-7, str. 43., preuzeto 28. siječnja 2017.
  15. Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 204. - 205., pristupljeno 9. listopada 2018.
  16. Petrić, Hrvoje. Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.), // Zbornik Janković, sv. II, br. 2. Kolovoz 2017., str. 167.-206. (Hrčak), str. 180., pristupljeno 9. listopada 2018.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

  • Begonja, Zlatko, Ivan Pernar o hrvatsko-srpskim odnosima nakon atentata u Beogradu 1928. godine, // Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, br. 51. (2009.), str. 203.-218. (Hrčak)